Kad bi morski psi bili ljudi
|
"Kad bi morski psi bili ljudi", upitala je mala gazdaričina kći gospodina Kejnera, "da li bi bili bolje prema malim ribama?" "Naravno", reče on. "Kad bi morski psi bili ljudi, imali bi velike kutije u moru u kojima bi stanovale male ribe. U njima bi držale sve vrste hrane - i biljke i životinje. Brinule bi se da kutije uvijek imaju svježu vodu, i uopće bi pazile na sve sanitarne mjere. Ako bi, na primjer, neka ribica povrijedila svoja peraja, odmah bi bila zbrinuta, kako je morski psi ne bi bili izgubili zbog prerane smrti. Da male ribe ne bi bile potištene, bili bi održavani veliki podvodni festivali, jer sretne ribe imaju bolji ukus od nego tužne. U školama bi ribice učile kako da uplivaju u čeljusti morskih pasa. Učile bi zemljopis, na primjer, tako da kada veliki morski psi odlutaju negdje, da ih znaju pronaći. Najvažnije bi bilo, naravno, moralno obrazovanje ribica. Učile bi da je Najveća i Najljepša stvar za ribicu da se žrtvuje radosno i da mora vjerovati u morske pse, posebno kada joj obećavaju svijetlu budućnost. Malim ribama bi se govorilo da se do ovakve budućnosti može stići samo ako nauče biti poslušne. I nadasve, morale bi se čuvati svih osnovnih, materijalističkih, egoističkih i marksističkih frakcija, i da odmah prijave morskim psima ako neke od njih počnu pokazivati takve tendencije. Kad bi morski psi bili ljudi, naravno, vodili bi ratove međusobno radi osvajanja stranih kutija sa ribicama i stranih ribica. Pustile bi svoje ribice da ratuju za njih. Učile bi strane ribice da postoje ogromne razlike između njih i ribica drugih morskih pasa. Male ribe, tvrdile bi, su glupe, ali šute na različitim jezicima i stoga se ne mogu razumjeti međusobno. Svaka ribica koja ubije nekoliko neprijateljskih ribica u borbi - malih stranih riba, glupih na različitim jezicima - dobili bi malu medalju od morske trave koju bi zakvačile na grudi i bili nagrađene titulom "heroj". Kad bi morski psi bili ljudi, naravno, imali bi umjetnost. Bilo bi izložbi predivnih slika čeljusti morskih pasa u živopisnim bojama. Kazališta na morskom dnu bi prikazivala ribice heroje kako ponosno uplivavaju u čeljusti morskog psa uz melodičnu muziku koja draži njihove uši i velike misli koje uspavljuju njihova čula. Čak bi postojala i religija kad bi morski psi bili ljudi. Propovjedali bi da ribice počinju živjeti tek kada dospiju u želudce morskih pasa. Štoviše, ako morski psi ikada postanu ljudi, ne bi sve ribice bile ravnopravne kao što su sad. Nekima bi bili dati položaji, bile bi postavljene iznad drugih. Onim značajnijim bi bilo dopušteno da progutaju manje. Ovo bi sigurno bilo na zadovoljstvo morskih pasa, koji bi za sebe onda imali veće primjerke. Značajnije ribice bi bile odgovorne za čuvanje reda među ostalim: postale bi profesori, oficiri, graditelji kutija za ribice, itd. Ukratko, more bi postalo civilizirano tek kada bi morski psi postali ljudi." (Bertold Breht) Svaka sličnost sa situacijom u svijetu je sasvim slučajna!  |
