[ Sama protiv svih na kraju vremena ]

Hey jaoo nisam pisala uff nije mi se dalo
ali evo danas je petak pa etoo a i ne bih htjela da prođe mjesec dana od pisanja posta =)
Uglavnom nema ništa novo..sve po starome..dosta mi je više svega.
Samo želim praznike..dosta mi je učenja do ponoći dizanja ujutro u 5 aaaaaaa -.-
U prošlome postu stavila sam svoja priznanja..hm ne znam što bih napravila ovoga puta.
Samo znam da ću si kupiti cd Bojana Jambrošića hahahah
I eto..po prvi put ne znam što da napišem..
A dosta mi je..izgubljena sam,razočarana i nemam riječi ni objašnjena..
Jako sam čudna pa idem
lakirati nokte hihiihihih
ipak sam ja P!NK


by: Tara ~ Scene



DODATAK

da jučer sam pisala ovaj post
ne znam što mi je valjda će biti bolje
mijenjam raspoloženja ovih dana malo češće
bit će to sve ok
evo vam jedna moja pjesma


Kako je bezvrijedno zaljubiti se misleći da je život jednostavan.
Tad ti se sav svijet čini lakšim i veselijim.
Zašto?
Zbog jedne osobe koja u tebi pobudi ono drugo traženo i zarobljeno na dnu te tamne i ruševne strane tebe…
Kako je sve besmisleno i zašto davati veliku važnost tome kad samo izgubiš glavu za nekime
tko te jedva u oči pogleda.
A oči su iskre koje uvijek zasjaju kad te on pogleda,
Obrazi zarumene kad ti se obrati,
A srce poludi kad ga vidi.
To je zbilja kemija i kad bi samo otkrila taj glupi sastojak zbog čega mnogi patimo.
Ljubav je pustinja samo ju trebaš stalno zalijevati,
Moja je već odavno presušila.
Teško je podizati nešto što je već odavno srušeno.
Teško je krenuti ispočetka kada je sve na kraju i vuče te prema dnu.
Teško je snaći se u potpuno čudnoj situaciji.
Teško je što se zemlja ne otvara baš uvijek kad to poželim,a to je često.
Život je jako težak i ni sama ne znam kako se snaći u cijeloj toj zbrci događaja,ljudi,osjećaja i ostalih gluposti koje još samo otežavaju cijelu stvar.
I kako se onda izvući iz te hrpe,to je kao da se penješ na nekim beskrajno dugim stepenicama.
Znam da je život borba,ali postoji li predaja?
Ljudi se iz dana u dan predaju,a opet tu su i žive nekako.
Život je ponekad tako darežljiv i pruži samo ono najljepše i najbolje.
Ali meni to i kad pruži,pruži u krivo vrijeme,na krivom mjesto s krivim osobama..
Život je čudan,nepredvidiv i ne možemo ga shvatiti.
Prije sam vjerovala u onu teoriju kako je život baš onakav kakvim si ga sam napraviš,ali ne možeš ti upravljati vremenom,osobama i sličnim stvarima.
I nije baš sve uvijek onako kako ti želiš,a ponekad zbilja neizmjerno želiš.
Da se bar život može pročitati,i da bar uvijek mogu pročitati poglavlje koje govori što će biti sutra.
Samo Bog zna što se sve događa.
Kako li je tek njemu,zbunjuje li ga ikad ljudsko razmišljanje.
A što tek misli o meni i mojim postupcima.
Možda da sam loša osoba,pa mogla bi i ja to priznati
Nadam se da ću se popraviti,ali što da radim.
Znam da je podlo i ružno što ovo ranjeno srce opet oživljava i proživljava sve te ljubavne boli,ali Bože moj pa kako da ja to spriječim?
Možeš li mi iako pomoći,znam da ga trebam zaboraviti..izbrisati jednostavno ga maknuti iz svoga života.
Ali bože,teško mi je onda,jer stalno mislim o njemu.
Pomozi mi,kako ću i što dalje,pokaži mi neki znak prosvijetli ovaj moj mračni put u kojem ne vidim izlaz….
Bože još ga volim!!!!!!!!!!!



-Evo to je sad kao neka pjesma u prozi i nije to sada pisano već davno
baš glupa pjesma jel da..mislim kad se sjetim koja sam glupača bila pfff -.-
I da kako mijenjam raspoloženja..Ja sam čudna i previše
Ponekad ni sama sebe ne mogu shvatiti
I da ne morate čitati tu ogromnu pjesmu
Bit će da sam pukla taj dan !!
Uživajte mi

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.