Završetkom ljeta sve prestaje...

Hey..blogeri moji...baš gledam svi skoro pozatvarali svoje blogove...šeteta...neki su bili zbilja dobri..
Možda ste primjetili da sam dizajn promijenila...hehe i pjesmicu u pozadini..Eto mijenjamo se...Tako da polako,ali sigurno napuštam svoj pinky svijet...Ne znam sve se preko ljeta promijenilo..i odlučila sam postati hip-hoperica..Zapravo oduvijek sam težila širokim majicama s kapuljačama,vrećastim hlačama...A tko kaže da i hip-hoperi ne mogu biti fensy...zapravo ja sam dokaz za to...Hehe..A sada da se na naslov bacim..joj što reći...ma naravno..o ljubavi se radi...
I zbilja...evo ljeto završava,kreće škola a sve prestaje.Zbilja..ta godišnja doba sve poremete..grrrr
Ne znam ni sama kako se to desilo...znate da sam se zanimala za jednoga dečka...odlučila sam stati tome na kraj i jednostavno mu priznati,iako sam duboko u sebi znala da je odgovor NE..Pa normalno...mislim,...on je zgodan..i baš bi se zaljubio u curu poput mene.Zavarala sam se.Kao i uvijek hh.Zapravo,on je jednostavno takav da ko da nesvjesno daje neke ljubavne znakove i signale...Svi su govorili da se iz aviona vidi da mu se sviđam.Mene je cijelo to vrijeme kočilo nešto.A na kraju sam popustila i priznala mu,naravno rekao je da ima nešto drugo u planu,tj. shvatila sam to da me lijepo i kulturno odbio.Ja sam bila sretna.Bila sam ponosna što sam napokon skupila hrabrsoti priznati tako veliku stvar,a bila sam sretna što smo i dalje ostali prijatelji,te što imam zgodnog frenda koji se ne srami pozdraviti me u centru...Iako su mi se svi čudili,uopće nisam patila.I razmišljala sam zašto cure plaču za dečkima kad ih odbiju..i zašto kad se trgnu iz te depre poslije viču da ih ti dečki ne zaslužuju,da nisu vrijedni njihovih suza,te da su svinje i kreteni.Ja sam samoj sebi rekla on nije kreten,naprotiv zgodan je i meni je super ko i frend.I tada sam otišla mjesec dana u Švicarsku.Potpuno se odljubila.Nakon tih mjesec dana,vratila sam se.Izašla sam u grad sa svojom best frendicom i dečkima iz razreda.Naravno morala sam sve čuti što se događalo,ali nije to sve stalo u samo jedan dan,pa smo dogovorile i izlazak za sutra.Veselila sam se ne znavši kakva će me katastrofa zateći.Napokon stigla sam u grad..i kao uvijek nakon švrljanja po centru svratila sam u park.Bilo je prilično dosadno te smo krenuli prema centru.Vidjela sam ga izdaleka na biciklu,ali mislila sam da mi se to priviđa.Ali bio je on i pozdravio me te se zagledao u moje oči.Ostala sam ukipljena,izvan sebe.Pocrvenili su mi obrazi,osjećala sam se jako čudno,osjetila sam i te leptiriće.Počela sam paničariti,gužvati onu bocu vode u rukama...Frendica se smijala...Njoj je to bilo ludo,ali ja sam znala što je.Ja sam u njega zaljubljena,i ne poričem to.Bila sam ljuta na sebe,jer sam bila sigurna da sam ga zaboravila.Sve se poremetilo u meni.Osjetila sam prvi put u životu ono što na serijama kažu.Jedno imaš u glavi,a jedno u srcu.Ja u glavi točno znam da se ne smijem zaljubiti u njega,ali srce me vuče njemu iz nepoznatoga razloga.Eto,takva je ljubav glupa i teška.Već nekoliko dana razmišljam o tome...jednostavno ne mogu vjerovati ni sebi doći.Razmišljala sam,kad sam tako uznemirena kad ga vidim,kako ću u gimnaziji?!Stalno ćemo se susretati...Jednostavno to mora prestati.Odjednom sve se srušilo.Naravno bila sam upoznata s činjenicom da sam nesretno zaljubljena i živjela sam dalje i veselila se izlascima do kraja tjedna.Naravno kako sam ja pričljiva i komunikativna,to me nije spriječilo da mu komentiram koju sliku na fejsu ko prijateljica.I ajd da smo pričali nešto,već bzvz o biciklu...I čim sam ja otišla on je drugoj curi rekao da sam poremećena.Najgore je što mi je upravo ta cura pomogla kako mu pristupit jer ga ona poznaje duže.I ja sam se naljutila.Tako da ga mrzim.Sve se slomilo u meni,jer ga nisam držala za takvu osobu.A i u više navrata sam čula da ružno govori o meni.Zbilja sam shvatila onu izreku lako je zavoljet onog kog si mrzio,ali teško je zamrzit onog kog si volioo...Iako ja hoću zamrzit njega..ne mogu...nikako..I sad je sve nizbrdo krenulo...S tom curom sam dobra frendica i zato mi je pomagala.Ali izgleda da se on zaljubio u nju,ili nešto tako.Ona je bila fer pa mi je rekla to.Sve se slomilo...ja joj govorim da bude s njime,da mi nebi smetalo.Ona razmišlja,ali sve vuče prema da.Još mi kaže da se i zanima za njega odavno,ali da mi nije htjela reći.Ne mogu vjerovati.Imam osjećaj da mi frendica zabila nož u leđa.Mislim ne mogu ni sebi još dođi...A što je najgore ima ona i sestru.Sestra joj je s dečkom za kojeg sam se prije zanimala...Jao koje sam nesreće ja..Sad mi dođe da bih plakala.A pogotovo za posljednjeg dečka.Zaljubljena sam skroz..I to tek sad shvaćam.Ne znate kako mi je teško i kako sam slomljena.I da,zaboravila sam reći da je taj dečko svinja i kreten.Hehe da eto...sad kužim te cure.Ali mene je ovo dotuklo...Sutra krećem u školu skroz smotana.Niti sam kosu stigla oprat,ni nalakirati nokte.Idem pokisla izvana i iznutra.Zašto se to meni događa...Sad bi se najradije povukla u sobu i otišla plakat,ali neću biti tako glupa.Ja sam iznad njega,i sutra kad ga vidim proći ću uzdignute glave.Nikad nisam mislila da će mi se nekad desit ovako nešto,srce mi je slomljeno do kraja u sitne djeliće...I ne znam hoće li ikad biti kao prije,puno radosti,života i sreće...




Eto to se samo može desiti meni.I sad ponovno kreće škola,a ja ću se kao i uvijek zatrpati učenjem,jer to je najlakši lijek u našoj dobi.Dovoljno je da samo znaš da sutra moraš napisati referat iz povijesti,naučiti sve o sivoj tvari iz biologije,napisati veliku zadaću iz matematike,prepisati note iz glazbenog...i već zaboraviš gdje ti je glava,a kamo li neko usitnjeno srce i njega.Osobu koja je zračila svojom posebnošću sve dok te nije raskrinkala u sitne djeliće i smatrala kako je to uspiijeh.
Znate ne znam što vam reći.Kanila sam pisati još za sutra,za prvi dan škole...Ali jednostavno ne mogu.Neka me shvati tko može...
Ovo je kraj posta..
Puno vas volim..ipak još zatitra komadić srca na dnu duše za Vas..koji me niste iznevjerili..A posebno za jednog dečka koji me uvijek oraspoloži /m/...(prpoznat će se on već)
Idem sada..
Sretan Vam put do škole sutra,sve najbolje,a ja ću se već nekako snaći.
Na kraju krajeva plavuše uvijek isplivaju,ma koliko voda bila duboka.
Kiss svima i big zagrljaj od Princess Tare...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.