utorak, 18.10.2011.

NIGHTMARE STAGE

Prošlo je dovoljno vremena od smrti Stevea Jobsa da se izredaju i pretjerani laureati te neizbježni komentari tipa 'neš ti njega'... Objektivno mi ostaje saznanje da je svijet ipak izgubio jednog od rijetkih vizionara modernog doba. Zvuči mi apsurdno da u vremenu apsolutne bujice informacija imam dojam kako ljudska civilizacija nikad nije imala manje ljudi koji su je uistinu pokušavali i uspijevali unaprijediti svojom vizijom i, u neku ruku, 'predvidjeti budućnost'.

No ovo nije tekst o Steveu Jobsu. On me je tek potaknuo da razmislim tko je, ako uopće postoji, taj hrvatski vizionar koji je predvidio našu sadašnjost. Nitko sretniji od mene da mogu sada napisati kako je to bio Vlado Gotovac. Nažalost ne živimo u društvu kakvog je on sanjao. Samo mi je jedno ime došlo u glavu i ostalo u njoj bez konkurencije. Željko Malnar. I ne, ovo nije nekakva parodija, već moje naiskrenije mišljenje.

Malnar nam je davnih dana ponudio svoju 'Noćnu moru' u sitnim noćnim satima i pretvorio nepostojeći televizijski termin subotnje noći u jedinstveni 'prime time slot'. Osjetio je da će ljudi buljiti u TV i do jutra ako im ispred kamere postavi pravi omjer bizarnih pojedinaca, marginalaca te političara, sportaša i drugih javnih lica koja će se morati snalaziti u nesvakidašnjim televizijskim situacijama. Rezultat je bio nalik na stare cirkuse koji su regrutirali najbizarnije individue da bi privukli publiku koja će ih ili izrugivat ili se zgražat nad njima. Ali emisija je postala fenomen, naš kolektivni 'mali ispušni ventil' jednom tjedno, kada je sve bilo dozvoljeno. Politička korektnost je tek bio strani pojam iz dalekog svijeta. Smijali smo se mentalno hedikepiranima (samo smo ih tada zvali drugim nazivom), uživali u Marićevom porazu 5:0 od boce te se divili lakim notama uz Antu Prkačina... Ali to je bila samo emisija, jedna noć u tjednu... Nikako se nije radilo o stvarnoj slici naše države... Mi smo ipak jedno 'centralno europsko', dogmatsko, vjerski nadobudno, konzervativno i nadasve ozbiljno društvo... Eh, da...

Danas upalite TV, prosurfate netom ili pogledate naslovnicu neke preživjele tiskovine i što vas čeka. Uplakano ili gnjevno (katkada i jedno i drugo) lice Zdravka Mamića, koji je i bez privatnog pornića uspio preoteti Severinin neprikosnoveni tron najvećeg celebritya u državi. Isti taj Mamić koji nam je nekad bio omiljeni, često nenajavljeni, gost kod barbe Malnara, čije su nas suze zabavljale, katkada i do svitanja, i koji je često znao ostaviti dojam 'simpatičnog emotivca'. Jebi ga, kada vidimo suze na ekranu odmah postajemo naivniji.

Mamić je postao, istovremeno, i omiljena tema novinara i najveća 'viralna' zvijezda kod Hrvata. On nam igra ulogu i Marca Cubana i Sarah Palin ali i Justina Biebera (ako zanemarimo tinejdžerice i pedofile). No nije Mamić glavni krivac što nam je društvo postalo 'Nightmare Stage'.

Politika, koja i nema pretjerano svijetlu prošlost, se potpuno srozala na razinu dječijih prepucavanja i udaraca debelo ispod pasa. Arogantna smijuljenja, pogledi s visoka, imbecilne parole i trash soundtrack grotesknih izvođača (ko zna, zna) me sve više podsjećaju na velebnu borbu između Jajana i Cezara.

I mediji i političari i umjetnici su se sveli na svoj najniži djeljitelj ne bi li time zadržali zainteresiranost javnosti koja im je svima dala do znanja da ju više zanima televizirani bračni život mentalno zaostalog para nego korupcija i kolaps ekonomije. O boljem životu muškarci sanjaju uz kladionicu, a žene ga gledaju unutar smiješnih setova domaćih sapunica.

Trash je postalo cool, prosjek je postao vrh a snovi su postali java. Samo ne snovi Vlade Gotovca. Mi živimo u Malnarovu snu!

Šeraj na Fejs • Replike i ispravci netočnih navoda (9)