|
|
| < | prosinac, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
leptir života
ŽeĐ-zA-krvLju-*
offca.^^
Downstreet Fervent Daisy™ ×
Ivana
Pixi
My side of life
fire-angel
singyourheartaway
Spoo
Moje pjesme i stihovi
Wonder Woman :D
Ši lajks it yellow :)
I.
Music Playlist at MixPod.com
Svi golmani svijeta imaju kletvu :'' Da Bog da ti Ivica Olić došao u šesnaesterac''.
Od čega je umro Ivica Olić? Od smijeha kad je čuo da Boltu treba 9,58 sekundi na 100 metara.
Ivica Olić je jednom bio na probi u Milanu, ali su ga izbacili jer je stalno vikao na Gennara Gattusa da ne trči dovoljno.
Možda smo se prerano sreli..
Možda su se drugi među nas
previše pleli.. I na čemu smo
sada ostali?! Ono što nismo
htjeli to smo postali.. Dali smo
prijatelji ili nešto više?! Reci mi
molim te, samo govori tiše..
Jer možda nas njezina ruka
rastavi.. a tek si pomogao
srcu mom da se ponovno sastavi....
Ne ulazi u nečiji život, ako toj osobi kaniš slomiti srce ..
Najokrutnija stvar koju muškarac može
učiniti ženi i obrnuto : dopustiti joj/mu da se zaljubi,
a da ne namjerava prihvatiti ni uzvratiti tu ljubav ..
Akoje ljubav ono kada si stalno zamisljena,
ako je to ono kada si bez razloga nasmijana,
ako su to trenuci kada je bol zaboravljena...
Onda mogu da kazem:I JA SAM ZALJUBLJENA...
Chester: I'm sick of hearing people yelling.The only person I want to hear yelling is me......
Brad: What about us? ......
Rob: Yeah, what about us?
What happens when we're sick of that?
Ti si meni kao Coca-Cola.... Stetis zdravlju,razdrazujes živce,
negativno utječeš na san,ali ne mogu bez tebe ni sekund,
a kamoli čitav dan.
Mislila sam proslo je ono sto je najgore
al' opet srce zaigra kada prodjes kraj mene
Decko nije da gledam,al k****c ti je iznad prosjeka :P
Music is the nosie in the background of my life
.potočiću,potočiću,žubori
mi ti..sjeti me lijepih dana moje mladosti..i dok zadnja lađa prema
pučini plovi,sjeti me kako su bili lijepi dani moji..
Sinoc sam dosla kuci,
popela sam se na vrata,
zakljucala stepenice,istusirala
pidzamu,legla na lampu i ugasila
krevet!Eto što mi se dogadja kad mislim na tebe
I still believe in your eyes
I just don't care what you've done in your life
Baby I'll always be here by your side
Don't leave me waiting too long, please come by
Da, imam puno grešaka, pa što? Život nije došao s uputama za upotrebu.
Sretan vam Božić sa zakašnjenjem i sve najbolje u novoj godini
Fali mi onaj stari miris
Da ga opet osjetim
Da se barem sjećanjem vratim u
neko staro vrijeme
Kopam po slikama,
tražim po kutijama,
nadjem bočicu,
ostalo je još par kapi.
Udahnem miris,
zatvorim oči,
sve je kao prije.
Otvorim oči,
još sam tu,
a neka nova pjesma svira
Par minuta je prošlo,
ali i dalje osjetim miris
koji polako blijedi
Osjećam nemoć
Dodje mi da sve razbijem
Update : Sretan vam Božić ...!
Ako već griješim u nečemu,ili sam
kriva za nešto,recite mi to,ukažite mi
moje greške.Nemojte me mijenjati,
promjenit' ću se sama,samo da znam u
čemu točno griješim.
Ako već znate da ćete jednom otići od
mene,nemojte mi ni dolaziti.
Mene ubija svaki rastanak,svaka
neodgovorena poruka,svaka prešućena
riječ.
Teško zaboravljam.
Treba mi lijeka,ovo je bolest,ja
više ne mogu ovako.
Previše boli svaki novi dan,svaka
nova rana,tudja sreća,ali i tudja bol.
Dopusti mi da te volim,vrati mi barem
pola te ljubavi,i bit' ću savršena,
bit' ću kao bijeli andjeo s crnim
krilima...
Ovo će biti malo (?) duži post.
Neću zamjeriti ako ga ne pročitate
cijelog ^^.Možda ću u nekim
dijelovima zvučati kao stara baba,
ali nije me briga.
Uhvatila me nostalgija i tuga za
davnim vremenima,za 90-ima.
Možda zbog toga što se bliži
Božić,možda zato što mi se Kety
javila,a možda zato što na fejsu
ima grupa 'Mi rodjeni (ili odrasli,ne znam sad)u 90-ima.Pa
sam vidjela i sjetila se puno
stvari kojih više nema.
Prvo što mi je palo na pamet su
crići (jbga,ostala sam dijete u
duši).Što je ovo danas?Zašto to
nazivaju crtićima??Katastrofa.Užas.
Crtići su bili : Mali leteći
medvjedići,Bus-Bus,Maxim,
Štrumfovi (ne volim štrumfove),Mr.Bogus,
Baltazar,Ernest...Pingu!!
Looney Tunes,Miki Maus...
*Eurokrem,čunga-lunge,Bubi sladoled,
kornet,Kolumbo,pa one rolade što
je tata donosio iz vojske,
Životinjsko carstvo,Cro army...
*Nikad nisam previše voljela barbike.
Imala ih jesam,a svaka je bila bez
ruke,noge,a jedna čak nije imala
glavu.Kad su me pitali zašto,ja bih odgovarala da su bile u ratu..
*Prokleti rat.Prvo što se sjećam u
vezi rata je Vukovar.Znam da sam
plakala.Poslije su mi rekli da sam
jedan dan trpala stvari u ruksak,uzela
kuhaču u ruke,pitali su me gdje
idem,a ja sam rekla da idem branit Vukovar (a još nisam
znala dobro ni hodati).A onda
sirene,proklete sirene.Kod nas su nedavno
počeli puštati sirene u nedelju
popodne.Nisam do znala do pretprošle
nedelje.Kad sam ih čula,krenule su
mi suze na oči i pobjegla sam u sobu
da me mama ne vidi pa da ne
kaže da sam luda.A onda ti pucnjevi...
Danas se bojim grmljavine.Jel
moram objašnjavati zašto??!Podrum.
Užasni,smrdljivi,mračni podrum gdje
smo se Kety i ja igrale.Tata.Jedva
sam čekala da dodje.Bojala sam
se da neće doći..
*Pjesme.Ajmeee..
-Vrapci i komarci
-Beba malena
-Stop the war in Croatia
-Cesarica
-Dobri judi
-Čavoglave
-Mi smo garda Hrvatska
-Kiše jesenje-Uberi ljubicu
-Paloma nera
-Mir,mir do neba
-Rodila me majka Hrvatica
-Vino na usnama
-Plava zvijezda sjećanja
-Cherry,cherry
-Čerge
-Vukovar
-Tek je 12 sati
-Sladoled
-Nisi me bio vrijedan ti...
*Kety.Družila sam se s njom otkad znam
za sebe.Naučila me fućkati.(Sjećam
se da sam sat i pol vremena bila
u kupaonici,pokušavajući profućkati).Tad
nije bilo ni fejsa ni mobitela.Išle
bi jedna drugoj na vrata ili bi došle na prozor
i fućkale.A kolačići od blata,lovice,skrivača,
crne kraljice,policajca i lopova....
Dopisivanje preko pisama iako nas je dijelio samo jedan kat....
zafrkavanje susjeda (pogotovo Ane i one stare France)
Pa onaj ormar koji je bio kraj njenih vrata,sitne svadje,
stari Fail,sve mi to sada fali =(
*Otpala mi ruka od pisanja,pa
ću samo dodati da su današnji
klinci užasno zatupljeni.DAJEM SVOJ MOBITEL,
KOMPJUTER,FEJS,BLOG,SVE ZA PONOVNO
DRUŽENJE S KETY,ZA TO DA MI JE TATA ŽIV,
ZA ČUNGA LUUNGU,ZA ALBUM ŽIVOTINJSKOG CARSTVA,
ZA PRVI SNIJEG,ZA BUBI SLADOLED I SVE OSTALO ŠTO MI NEDOSTAJE
<3
Žalosno je to što se
prijateljstva
prelako raspadaju.Ali
kad se samo jedna
strana trudi,onda to
više nema smisla.Da,
ja sam se udaljila od
nekih ljudi koje sam
nekoć nazivala prijateljima.
Puno je razloga,za
svakog je drugačiji.Ali,što
da ja radim kad,evo npr.
neki nemaju vremena otići
prijateljici u posjetu u bolnicu?
A imali su vremena za svog dečka ili
svoju curu?Žalosno,ali
istinito.
Što da radim ako se ja njima
javim 5 puta,a oni meni
jednom?Kad jedva čekam da dodju jer živimo daleko,
a onda se ponašaju kao da im
više nisam bitna i predbacuju
mi što se družim s curama
koje nisu naše vjere?
I što da radim kad sam im
ja zadnja rupa na svirali??
Svjesna sam toga da sam
tvrdoglava i komplicirana..
Kažem da nije bitno kad
imam nekih problema i kad
nisam dobro,samo da vidim
koliko im je stalo.Oni prihvate
taj odgovor i svejedno im je.
Ali ne Danijelu i Nini.
Gnjave me dok im ne kažem,i
onda mi pomognu ako mogu.
A Nina je daleko od mene...u Makedoniji....
Ali,kao da osjeti kad sam
jako loše i pošalje mi poruku..
A svaka njena poruka vrati mi maleni osmijeh na lice
D. i N.,VVP <3
Kažeš da si tu,još uvijek.
Bez obzira na sve.
A ja osjećam i vidim da nije tako.
Lažeš li sebe?
Ili lažeš mene?
Zapravo,jesi,tu si,ali mnogo manje
nego prije.
Jesam li što krivo napravila?
Krivo rekla?
Pomislila?
A čak i za to nisam kriva.
Jer nisam ja tebe zvala.
Nisam se ja tebi prva javila.
To je bila tvoja ideja.
Tvoja incijativa
i tvoja želja.
Što si htio,što si želio -
ne znam.
Vjerovatno nikad neću ni saznati.
Ali,hvala ti.
Ne znam zašto točno,no
hvala ti
Prije svega da kazem da imam poteskoca s blogom,jedva sam objavila post i uopce usla u blog (ne znam koji se k... dogadja...komentare cu vratit cim se blog.hr dobije malo)
Dan ima 24 sata.
Jedan sat ima 60 minuta.
Jedna minuta ima 60 sekundi.
I moja dobrota i naivnost
imaju neke granice,a srce
prag boli.A vi ste presli
svaku mjeru,svaku stopu i sve
granice.Ni u ludilu se ne bi
vratila.Nisam shvacala sto znaci
rijec 'prijatelj'.Sad shvacam.
Sad znam.Sve ono sto vi niste
i sto nikad necete biti.
Za vas je to samo rijec,
a za mene je svetinja.Sad
sam okruzena ljudima koji su
totalno drugaciji od vas.
Nebo i zemlja.Sretna sam.
Hvala vam za nista
(posvecemo mojim nekadasnim 'prijateljima')
Danas sam malo bolje volje.Donekle.Sama sam
bila doma cijeli dan.Mama je otisla u Bosnu na sprovod.
Poginuo je ujnin brat.Vjeko R.I.P
Ovaj zivot je uzasan.
Sinoc sam imala nocu moru.Znam da me neka jeza prosla
po donjem dijelu ledja.Kasnije u tom snu je bilo to da je netko radio
atentat protiv moje mame. :(
Uzas.
Poslije sam gledala seriju koju bi najradije bojkotirala.
Heroji iz strasti.
Boscooo :(
A malo kasnije na fejsu mi se javila moja prva najbolja prijateljica.
Kety :)
Uopce nisam skuzila da je to ona (na fejsu nema svoje ime)
Imam je vec duze na fejsu,a uopce nisam znala da je to ona.
A stalno sam pretrazivala u nadi da cu je naci.
Nije me zaboravila.
Sad jedva cekam da dodje jer se predugo nismo vidjele.
Od kad znam za sebe pa do negdje 11. godine mi je bila najbolja prijateljica.Ikada!
Sto smo mi sve radile...
Sto smo mi sve prozivjele..
Fale mi ti dani djetinjstva...
Kad smo bile zajedno,kad je tata bio ziv,dok mi se zivot jos cinio divnim..
A naslov...
Moja pjesma dok sam bila dijete...
Jedino dijete koje je znalo otplesati taj ples kao Senna M.
Umorna sam.
Noćima ne spavam.
O nekim boljim danima maštam.
Pjesme slušam,
svaka me u srce zaboli,
proklinjem ovo srce što toliko voli.
Uvijek dodje netko tko mi vrati osmijeh na tren,
ali brzo ode,i ja postanem slučaj zaboravljen.
Kao mornar bez mora,
tako se osjećam ja,
kao da sam od najgorih gora.
Ništa mi od ruke ne polazi,
čekam sretni dan,
a on ne dolazi.
Mrzim kad me pitaju što mi je,
a znam da ih zapravo briga nije.
Pišem riječi,dolaze mi same od sebe,
suze idu,padaju niz lice,
a u duši bol me greba.
Bacam mrežu da uhvatim sreću,
a unutra samo bol i rane,zar nikada sretna biti neću?
Ovo je baš bezveze,ovo što sam napisala,sve je smišljeno u dvije minute
dok sa playera svira Toše i pjesma 'Stvari lagane'.Više nemam razloga za smijeh.
Ni onaj poseban više nije tu..Ne znam zašto,ne znam kako..
Sad sam uvjerena da sam ja za sve kriva,da nešto nije u redu samnom..
Jer svi odlaze od mene..A ja nikako da se naučim pameti.
Popuštam..
Prepuštam se..
Nadam se..
A sve je uzalud...
...neke tuge nikad se ne prebole...
Javila mi se T.
Navodno dolazi preko zime.
I što bih ja sad trebala?
Više si neću dopustit da opet pomislim kako je uz mene..
Jer i ona je otišla jednom..
Svi odlaze...
Tko jednom ode,otići će opet..
A mene svaki rastanak prokleto boli...
Maloprije sam kroz prozor vidjela A.
Ide vjerovatno na posao.
Bilo je dana kad sam pomislila da mi je barem malo manje stalo nego prije..
Vjerovatno zbog onog razloga...
Bježim iz ove stvarnosti,realnosti
u svoj mali zamišljeni svijet.
Tamo gdje se snovi ostvaruju,laži
ne vladaju,obećanja ispunjuju,
osmijesi caruju i prijateljstva traju.
Gdje postoji netko da me voli.
Gdje ja ne upropastim sve.
Gdje imam hrabrosti.
Gdje nemam suza.
Bježim u svoj maleni izmišljeni
svijet..ne budite me...
Još je tu,al se sad sve promjenilo
jer je meni postalo stalo.
No,bar ću imati jednog dobrog prijatelja više.
Skužio je,ali nije otišao.
Totalna suprotnost od nekih ljudi.
Skužio je i ostao.
Samo ne volim kad kaže da sam ja komplicirana,a
zapravo je on kompliciran.
No,kako kaže pjesma od LP-a
*In the end it doesn't even matter*
Nevezano za njega:
Poželim se napiti,zapaliti koju pljugu s vremena na
vrijeme,poželim izbrisati tugu s bilo čim kad vidim zeleni auto.
I A. u autu...
Svaki put kad pomislim da mi je lakše,da zaboravljam,
on se pojavi....
