od Braka do Mraka

18.01.2021.

Ponekad se osjećam kao prostitutka.
Prostitutka duše.
A prostitutka duše obična je pjesnikinja
Ili piskaralo.
Promukla sam. Škrguće moje srce,
Neka bol tinja.
Neke tuge čekaju da se dogode.

Imaš "ambiciju" udati se.

Udaš se jer misliš da te voli.
Udaš se jer misliš da je žena bez statusa "u braku sam" kao njiva, zapuštena, bez traktora.
Udaš se da seoske babe narikače ne bi pitale:

Što s njom ne štima ?

Udaš se jer si dalekovidna.
Udaš se jer si normalna.
Udaš se, kuhaš, spremaš, čistiš, rađaš, širiš noge ,juriš na posao.
Udaš se, manje se smiješ, više plačeš.
Udaš se i shvaćaš kako si pogriješila.

Kupiš cvijeće i zalijevaš ga.
Razmišljaš kako je cvijeću dobro.

Udaš se i razmišljaš da li da mu razbiješ najdražu nekretninu: daljinski upravljač.
Udaš se i pitaš se da li loše kuhaš kad toliko dugo obavlja nuždu u zahodu u kojem si nedavno silikonirala školjku.
Udaš se i pitaš se da li je on peder kad toliko mlati po identitetu žena.
Udaš se i jadaš se majci svojoj i njegovoj.

Kukaš prijateljicama i susjedima.

Udaš se i propadaš.
Udaš se kao vjernica, u boga, u dobrotu, u normalan svijet, u poštenje, u norme, u pravila.
Udaš se i postaješ ateista, prva na listi: Stop nasilje nad ženama.
Udaš se i razboliš se.

Jedan čir ili dva na želucu ili na mozgu ili na srcu, nije važno.

Udaš se i tražiš trenutak da postaneš njiva bez traktora.
Udaš se i tražiš način za bijeg.
Udaš se i tražiš sebe, onu prvobitnu, onu koja se više smijala, a manje plakala.

Tražiš sebe koja nikad nije bila kurva.
Tražiš sebe u svojim očima.
Tražiš sebe normalnu, kakva si jednom bila.

Vratiš se sebi.
Novoj sebi koja se promijenila.
Vratiš se novoj sebi i pokušavaš ne mrziti .
I ne ide.
Ali, ateista si. Znači nije grijeh.

A kad svatovi prolaze uskom ulicom tvoga sela, pogledaš nebo koje sprema kišu, nasmiješiš se i tiho vikneš:
Moje saučešće!!!!!


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

NIJE PUKLO NEBO NI ZBOG BLUDNE KĆERI NI ZBOG KURVINOG SINA

16.01.2021.

(Da li je moguće?)

Imam divnu prijateljicu. Razmišljam da li žena zaista može biti dobra u tolikoj mjeri kao što je ona ?
Jer ponekad se sramim što sam žena.
Neke žene pate još zbog Eve.
Neke su ponosne što su Evine kćeri.
Sve je to u redu. To nije ništa, nego podjela svijeta.

Kupila je moju knjigu. Nikako nije htjela da joj ju poklonim.
Umjetnost u krvi treba se nagraditi, govorila je.
Ponosna sam što te imam, govorila je.
Prekrasan je to osjećaj. Ne ljubav prijateljska, ne hvalospjev.....već podrška !

Zove me da dođem "hitno" na kavu i da ima iznenađenje za mene. Neki njen prijatelj toliko je oduševljen mojim likom i želi kupiti " Bibliju....".
Hahahahhahaha.....
Muškarac, oduševljen sa mnom?
Ajde ne pričaj gluposti,vjerojatno mu se sviđa moja slika na koricama knjige, retuširana do boli.

Smije se ona : Nije on običan muškarac,vidjet ćeš.
Izvlačim se " situacijom" u kući, domaćim radom sina, ,svojim zdravstvenim stanjem.
Uglavnom, našla sam tisuću i jedan razlog da ne popijem kavu.
"Ako ne dođeš, ti i ja ne pričamo više...."

Stalo mi je do nje i volim je.
Bijesna i ljuta svraćam na nepotrebnu kavu.
Grli me osmjehom zbog kojeg padate na dupe.
Gdje je taj neobični frajer,pitam ?
U wc u,.sačekaj.
Hmmm...frajer iz njenog kupatila?

Joj, ženo luda....
Iz kupatila izlazi crnokos muškarac,maslinastog tena,uredno podšišan, usta razvlači u bogom dani osmijeh i čini mi se da ima svih 32 zuba na broju.
U šoku sam.
Odora - svećenićka??
Ooo, past ću u nesvijest.
Ovo je moj rođak,moj najbolji prijatelj,moj brat,recitira prijateljica.

Muškarac mi pruža ruku dok razmišljam da li ju je oprao.
Opa, drago mi je rođače božji, poviknem.
Ako Vam je namjera da me vratite na put vjere,zajebali ste se.
Uhvatio se za stomak,u očima suze od smijeha.

Ženo, ti si čudo! Bolju knjigu nisam držao u rukama!
Čekajte rođače, Vi se šalite!! A psovke u knjizi?

Vidio sam.Shvatio sam.Vaše psovke nisu zlo. One su nemoć,jedna od nijansi tuge.Vi ste ratnica koja puca plastičnim pištoljem i Vaš mač ima tup vrh.
Svećenik je psiholog,psihijatar, sudac?
Mogao bi napisati recenziju za moju slijedeću knjigu.

Dobro.Mogu li Vam pokloniti knjigu neobični čovječe?
Ne ! Želim kupiti tugu i iskrenost.
Vjeruj mi, bog postoji iako tvrdiš da to nije istina.
Ako misliš da ga nema,što se svađaš s njim?
Hahahahhahah, sjajno pitanje, kažem..

Sjetim se svog vjeroučitelja koji se prezivao Kukavica i kojeg su prognali zbog veze sa komunističkom Jugoslavijom.
Prije smjene sa trona došao je do mojih roditelja sa pitanjem zašto ne dolazim više na vjeronauk?
A razlog je bio jednostavan, bogate i zločeste djevojčice iz mog susjedstva koje su glumile dobrotu samo u crkvi...

Kad se sve zbroji,čovjek je kupio knjigu, a ja sam žurila po sina u školu. Putem do škole svratila sam u kiosk i kupila mu sličice Lige Prvaka i naravno...potrošila sve svećenićke pare.
........

Oduvijek postoje ulice u kojima ptice pjevaju serenadu.
Neke priče napisane su u bijegu,kao puževe kućice,zaglavljene u travi punoj pamuka.
Već sutra,rađaju se makovi između ljubavnih kolaca zabijenih u zemlju po kojoj kruže seoski psi.
A ja bježim,od svih.
Pobjegla sam u svoju knjigu,u svoju Bibliju.
Čak mi je i filozofija ljubavi uradila pobačaj i otišla u noć pod poklopac, ispod kojeg spavaju crvi i sanjaju cijeli vijek zvijezde koje su čudo nebesko...


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

ZA SVE ŽENE KOJE ME MRZE

15.01.2021.

E, MOJE MAJSTORICE!

Za sve žene koje me mrze
Nisam ja, majstorice, vodila ljubav sa nikim.
To su samo straže mog srca bacile koplja.

Da li znate koliko mi je hladno?
A samo kad mi je hladno pričam o proljeću
U kojem dva lovca hvataju istu zvijer pa je nazovu "ljubav".

Jučer sam, majstorice, jela neki mladi sir i bio je odvratan
Ali nisam imala ništa drugo pa sam se sjetila vas.
I bog mi se smješkao kao manijak
I vikao: Bit će bolje dok je šminkao usta
džemom od smokve.
A pitala sam ga: Može li se pjesnik platiti?
Može li se pjesma prodati?

Da li znate, majstorice, kako oduvijek postoje ljudi koji mirišu i smrde,
ali ja moram pisati ružno o onima koji proizvode zlo
i pjevati pjesme nakon kojih utihne pljesak
kao da sam kratkotrajno čudo
koje nema grlo stegnuto za stih.

Da li znate, majstorice,
Kako se kunem pjesmom redovito da se nikad više popeti neću na pozornicu montiranu na puknutom muškom kauču,
Jer tamo se spušta tamno nebo
Bez rupčića da mi obriše nos,
A svaka prava žena puno plače zbog živog derišta u krvi.

Mrzim češalj, majstorice,
I suđeno mi je brdo bez vode i hram pun cedra
I ne razdvajam misli na lijevo tjeme srca
Kad me pitaju kuda je otišao ovaj svijet
I da li sam drhtala
I hladno mi je majstorice dok me pitaju koliko grama mraka
šušti u vašoj utrobi.

Razlika između mene i vas nalazi se u poimanju imenice ljubav
Ja vičem o ljubavi kao o mišiću koji atrofira kao život,
A život je, majstorice moje, običan stacionar pun zaraze
I to je scena dignutih zastora kao dignutih udova.

Ne znam, majstorice, tko su to dobri ljudi
I koje su to snažne kuće bez terena za hokej
I ne znam kakav je ovo postao vulgaran svijet
Koji gubi oči u tuđim pričama punjenim šarmom
kao punjenim paprikama.

Hahahhahahahahahhahaha

Majstorice!!
Ja sam tijesto u rukama boga
I kromosomi mi se smiju posljednji put
Onima koji kuju loše seanse
U svijetu punom poledice.

O da, majstorice,
Ne znam kakva je to publika koju ljubite
Koja voli zločine od rastrganih ljubavnika,
a njima proljeće ne stiže prerano.

Dosta je, majstorice!
Možda volite one koji ne plaču zbog vas.
Možda ste osvojile sve medalje osim zlata,
Jer prokleli su vas neki dobri ljudi
Kojima ste se vješale oko vrata.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

ROMAN...

12.01.2021.

..završila je studij umjetnosti na vrijeme, shvatila da je najlakše ljudima objasniti kako je umjetnost čudo,u životu koji je opet čudo jer umjetničke duše nose grb iz prošlih života i to je genetika koja ih pokreće.
Bilo je nešto u umjetnosti, čarobno i jezivo, orgazam i oronulost, krivulja koja juri kao podzemna željeznica i uspinje se poput žičare do neba.

Sarin atelje nalazio se u mirnom dijelu grada. Zidovi su zato djelovali nemirno i raskošno, puni polica sa knjigama a ove su bile pune kriminalnih radnji, savjeta o ljepoti i biljkama, trikova slikarstva, nešto poezije u prozi.
Sara nije voljela poeziju.

Mislila je da je to lirika izvučena iz pjesničke duše silom, za vrijeme suza koje su u stvari kiša ispod kože. A ona je rijetko plakala. Plač je nemoć. A Sara je snažna i snaga žene je formalnost nužna za preživljavanje.
Probudila se nikakva. Ni druga šalica kave nije joj dala poleta za novi dan.

Ubio ju je Stefan, ubio je posljednjim pismom, optužbama, sumnjom. Morat će pokupiti sve što je podsjeća na njega i baciti u prvi kontejner pa i ovu knjigu poezije koja joj se učinila zanimljiva zbog naslova: Sjeme zla??

Više se ne sjeća zašto joj je Stefan poklonio poeziju?
Otvorila je knjigu po sredini i pročitala:

Da li će otklizati riječi po ledu kojeg si nacrtao
Da li se tuge moraju izreći
Da li muk može ostati tajna i priča o kojoj se ne priča prije sna...
Zima će trajati dugo i stabla će biti u statusu quo bez uzbuđenja
Pokidat ću grudice do granice ludila
I vući sobom svaki dan kao jednadžbu...

Pietra Fon Tillen

Hmmm, ovo piše žena ? Nije baš normalna.

A možda je Stefan jedan od onih jadnika koji se pale na čudne pjesnikinje?!

Tišinu prostora i buku njenih misli prekinula je zvonjava telefona.
Pticoljubac je zvao s pitanjem da li je orao završen.
Kakav naporan lik, mislila se.
Susjed, opsjednut slikama ptica.

Rekla je: još malo, budite strpljivi. Lagala je, orao je odavno izgubio oči na njenom platnu ali intuicija joj je govorila da pticoljubac nešto mulja.

Dobro, dobro susjeda, nema problema, nego kad ćete mi ugovoriti susret sa Vašom sestrom, obećali ste mi...?

Sara je sad poludjela..
Gospodine susjed, ništa od toga, niste tip muškarca kojem bi moja sestra darivala osmijeh od jutra do sutra a kamoli točku vrhunca. Sliku ću već nekome prodati a i izložba će se riješiti, pozdravljam....

Čekajte Sara, za boga miloga, samo da Vas upitam još nešto: da li bi htjeli udati se možda za mene?

Molim? Da se više nikada niste usudili uputiti mi takvo kretensko pitanje, da mi više nikad niste uputili pogled ispred lifta, je l jasno?

Ali Sara ja sam častan muškarac, vidim koliko ste divni, vidim da ste usamljeni, zar nije šteta da provedete ostatak života kao neka samotna skvo bez Indijanca mužjaka?

Hahhahahah....Vi ste retardirana budala, ja sam časna sestra svog života a ako kažete još riječ, pretvorit ću se u kauboja i objesiti vas ispred zgrade, odjebite...

Ljudi su je definitivno nervirali, u stvari, ne ljudi. Ne radi se o ljudima, radi se o muškarcima. Svi su oni mali vragovi, retardirani, svi osim Stefana. On je kralj vragova, on je bog svih vragova hahahhahaahah

Opasno inteligentan muškarac koji je hladan, koji je svega nekoliko puta rekao da je voli...
Da bi bio pravo zlo, nužno je biti previše inteligentan ili previše glup. Možda je Stefan ovo drugo, da, sigurno je previše glup.

Vrijeme je za pokret.
Ulila je mlijeko svojoj mački koja se nije imala namjeru pomaknuti sa prozora okupanog suncem.

Divan je bio dan i Sara je morala naći novi posao.
Već joj je dosadilo slušati šeficu i njenu priču o umjetnoj oplodnji, njenom dečku koji je ponižava i voli je ponekad, za rođendan ili godišnjicu ... kad mu ne kuha i ne pere...kad je pošteđena....


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

MOJIH 7 SVETIH GRIJEHA

09.01.2021.

1. Htjela bih ugurati detektor laži ljudima u šupak. Kad izreknu laž, uhvati ih nezaustavljiv proljev. Neka budem prva. Nisam Sharon Stone i ne mogu prevariti aparat.

2. Sve što napišem namjerno je i tako će biti zauvijek i zanavek.

3. Onaj tko me na bilo koji način pokušava spriječiti da rađam svoje autobiografske misli, za mene je neprijatelj odnosno ginekolog koji hoće da abortiram, u tišini. Mrzim ginekologe.

4. Htjela sam prvu knjigu nazvati "Odjebi, Nebo", ali su mi rekli da će me Bog kazniti pa me bilo sram i to je jedina moja prevrtljivost. Moj grijeh.

5. Htjela bih da se formira ženska stranka pri vladi Republike Hrvatske koja će određivati kazne za zlostavljanje žena, ja bih bila lider, može i blagajnik. Novci bi bili za žive žene koje nemaju prostoriju za bijeg. U parkovima i pod golim nebom, jako je opasno.

6. Prijatelj mog neprijatelja je moj neprijatelj na kub.

7. Veliki Hrvat i Veliki Srbin, velike su budale, ovisne o viagri.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

KAKO SE POSTAJE PJESNIK?

08.01.2021.

Nisam znala kako se postaje pjesnik.
Neki događaji vas okrenu.
Neke smrti vas ožive.
Neki gromovi završe u morsko dno
i pojedu ribama oči.

Kažu da sam dijete s atomskom bombom u prsima,
a ja vičem: Pustite me da pišem!
Pitaju me: Da li će ti jednom pjesme biti sretne?,
a ja šapćem: Meni suze padaju bez napora.

Naklonim se prizoru vraga,
dok želi mjesto u zrcalu
i potpisujem se rupom u prsima koja ne prima goste,
jer svi koje sam voljela i mrzila
moji su bijesni domaćini.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

RAZGOVOR O BOŽIĆU

07.01.2021.

Mama, zašto govoriš Sretan Božić... pa zar nije prošao?
Sine, neki ljudi slave danas.
Molim? Pa zar nije jedan Bog?
Ne znam, valjda je tako.
Kod nekoga dođe u život prije, kod nekoga kasnije.
Meni je tek došao u goste kad sam rodila tebe....
E, pa onda svaki dan netko može slaviti boga.
Svaki dan netko doživi sreću.
Genijalac moj.... Volim te najviše na svijetu.
Dobro, to znaju i ptice na grani.
Ali isto..

Blago se onima kojima je danas Božić.. Otvarat će poklone.....

Svaka nova sahrana, čin je ljepote - vjernicima.
Svaka nova ljubav, slavlje je - optimistima.

Anđeli ručaju cvijeće od pamuka.
Neke žene često tuguju.
Uzdižu oči i govore : neka bude rima svijeta!
A onda znaju
Da u sedam slogova mogu izraziti ljubav
koja izlazi kroz sedam zidova smrti

U svakom spava jedan božićni sonet
I svaka zastava duše satkana od uzdaha
Diže se kao vjetrokaz.
A onda znaju
Da čak i šundom mogu vikati :
Voli ženu, bez umjetnosti
Dok si u transu u kojem vrebaš elegiju u konačnosti.

Anđeli večeraju drveće koje umire na zimski način
Za životom, mnoge žene plaču
Jer usud umije stvoriti bol
I sonet puca bez gramatike.

Važno se skinuti gol i vrisnuti:
Neka bude Rima svijeta!


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

IZ OPUSA O ŽIVOTU

06.01.2021.

Kučke nikad ne čestitaju tuđe slave

Jednom, kad sam imala 30, pitao me jedan mladi čovjek: što da uradim, želja mi je postati svećenik, a sviđa mi se jedna djevojka, skoro jednako kao Bog.

Mladić me šokirao strašnim pitanjem.
Osjetila sam prokletu odgovornost i respekt prema donošenju izuzetno teškog odgovora.

Rekla sam : što god odlučiš uradit ćeš kako treba.
Osjetit ćeš luđu vibraciju ili prema Bogu ili prema ženi.
Nema šanse da se ta dva pojma mogu voljeti isto.

Nakon godinu dana,mladić se pojavio ,u birtiji čija sam bila vlasnica.
Ušao je sa osmijehom mladosti,i širio je čudnu pozitivnu energiju.

I pitala sam ga?
Koga voliš više, žene ili boga?

Učim za svećenika.
Bila je jača vibracija prema Bogu.
A ovo je za tebe, šefice i pokloni mi knjigu: Moć pozitivnog mišljenja

Pitala sam ga da li mi treba baš ta knjiga?!

Ne. Darujem je tebi jer sam imao osjećaj da si je baš ti napisala.

Mladić je popio čaj od kamilice, pružio mi buduću svećenićku ruku i otišao svome Bogu.

Nikad ga više nisam vidjela, ali vjerujem u njegovu dobrotu,i u poziv da vjernike uči kako ne možeš do podne moliti krunicu a popodne tražiti vezu kod baba vračara kako da na nekoga baciš urok.

Ne znam puno o svecima i praznicima.
Znam poneku molitvu i kletvu.
Nisam učena da pričam o Bogu, Alahu, Buddhi.
Nisu me učili da ne vjerujem ljudima.
Nisam završila škole za poezije i proze.
Nisam se baš nagledala svečanosti autobiografske.
Nisam baš skakala prema nebu zbog ljubavi.
Nisu me baš ubili meci iz tuđeg grla.
Nisam zaradila da me pojede tumor,iako se očekivalo.
Nije mi pukao čir na želucu, iako se najavilo.
Nisam sve knjige napisala na wc školjci iako se u tom interijeru najbolje liječi sepsa duše.
Nisam svetica i to je sjajno jer su sve pod zemljom.
Nisam luda za tuđim spisima jer mnogi pisci lažu.
Nisam kučka iako su mi na hitnoj rekli da budem.

A ja kažem da hoću, već sutra ili idući mjesec.

A opet ,danas je Bajram.
A ja još kučka nisam pa Vam kažem sretan !


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

VISILI SMO

05.01.2021.

Vjetar se igra sa smećem i starim časopisima, nepotpunim križaljkama.
Gravitacija radi punom parom.

Žena je mirna. Poznata mi je.
Muž joj ima radionicu i divne ruke.
Pijemo kavu zajedno.

Jednom mi je rekla da je on njoj suđen.
Pitala sam: ''Kako znaš?''
Rekla je: ''Bolio me život jednom, pošteno.
Visila sam na rubu.
On je visio zajedno sa mnom.''


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

NAVIJAM ZA SEBE!

04.01.2021.

Pravde i poštenja nema, kaže jutros moja majka.
A i prave ljubavi izumiru.
Kao da ja to ne znam.!!!

Toliko puta se nisam znala obraniti iako sam tražila način.
Toliko puta sam se natiskala sama u svoju ljušturu zbog anegdote zvane život.
Toliko sam vremena provela u mislima na starački dom u kojem bi prolazili krajolici aorista jer moja glava nikad nema praznike.
Tolika jutra su puna žbuke.

Nekad je sve bilo drugačije.
Korijeni mog djeda su prskali zvijezde.
Ruke moje babe su kuhale nebeske čorbe.
Ego nije bio grom kojeg vjetar pobijediti ne može.

Neke tuge ogrube ženu.
Neka hrpa bijesa kao litra alkohola od koje se teško trijezni, statira u dnevnom i noćnom rasporedu.

Prave ljubavi su rijetke.
Muškarac te može zaključati u sebe samo mekanom artiljerijom koja spava u tik-tak stvarčici.
Osjetiti tužnu ženu kao žeravu.
I na svako rebro njeno prisloniti oči, možda je put kraja ratnih raspusta. Možda je potop lađa koje su plovile po gvozdenim rijekama.

Kad se probude dječaci u čovjeku, on postaje stablo iz čijih grana će niknuti ljubav, jer vrijeme joj je.
Dok šetam obalom, navijam za stablo.

I navijam za sebe.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

ŽENSKE SUZE, NIŠTA POSEBNO, TATA...

03.01.2021.

Vozila sam novi auto i saznala da me vara muška svinja
Pa sam udarila u prvi zid odvratne kuće na kraju grada
One arhitekture koju bih zapalila da sam piroman a ne pjesnik.
Malo sam plakala zbog ubijanja boje lima
Ali ženske suze, nije to ništa posebno tata.

Držim scene u sebi kao da su ljepota a ne kavez,otključan pučanstvu
I svijet vjeruje uskosti struka
Kao da nemam tik tak ritam zgodnoće:
Biti majka i piskaralo.

Misle neki da su ženske suze kučkine kćeri
rođene u klasici kojoj curi vlaga duše

Znam da bih manje plakala da si živ
Očevi su srčani šerifi
Hrane se zakonom:
Braniti kćeri dok kleca istok i zapad.
Kao statue pune šarenih balona.,
bez krivulje u pogledu ka grimiznim metrima futura.

Napunila sam police sobe knjigama psiholoških dubioza
Pa sam upijala greške u sudaru sa životom
Pa mi je bilo vruće zbog svih tegli meda
Pa sam malo plakala zbog svih mrtvih pčela
Ali ženske suze, nije to ništa posebno, tata.

Nikad nisam dobila nikog da mi vjeruje
kako nisam maleno žensko iz vjerskih priča
Koje ne plače zbog novih cipela koje ne mogu kupiti
Ili što nemam karticu na rate
Da razvodnim dane u mjesecu
Koje ne kuka zbog vjetra ili kiše
Koje se ne boji ciste na glavi koju će otkinuti mantilaš
sa 4 velika iglena uboda
I struganje će biti jezivo
Koje ne cmizdri jer dijete povraća emocije tuge ili sreće.

Nikad nisam imala bilo koga
Da plače suzama svojim u duetu sa mojim
Pa se zovemo hit višegodišnji
Jer ljubav je slava i smisao u dijalogu kapanja
po podu
po odjeći
po životu.

Vrijeme bombi nikad ne umire
Ni ratovi koji plaćaju podstanarstvo u ljudima.
Ali ne pijem sok od jabuke nakon ručka da razvodnim masnoću misli
Radije plačem neravnomjerno
U uskoj komori sebe
Ali ženske suze, nije to ništa posebno, tata.

Ponekad mi se čini kako je čak i ljubav nepoštena
Kao politika puna krunisanja koja koštaju živaca
Zato sam se sakrila tata
U armaturu živih i mrtvih
Ulaskom u njihove prioritetne duše.
I onda plačem čega tu sve ima.
Ali ženske suze, nije to ništa posebno, tata.

Ja sam, tata, mesni odrezak
U gradu bez ljudi
Pretvorili su me u dokument na polici knjižare
Potpisan od svoga ega i svoga jada
I samo me tamo bilo tko može naći
nenašminkanu i gladnu, kako plačem
poput ptice koja je sačuvala iznutrice
i leti iznad asfalta po kojem umire svijet.

U nekim poglavljima knjige
Otkrit ću ti lokaciju boli
I žarište mlitavih uglova
Samo nemoj plakati tata
Jer spustit će se nebo
Ugušit će se zemlja
Bit će to svečan događaj,
I poštena golotinja
Kao žal za ugašenom djevojčicom
Koja kruži sumorna i otvorena
Za nekim tko će kapati po podu i po životu
tko će mi vjerovati kako plačem rijetko
kad se sramim i kad mi je svašta
kako ne plačem jer mi se plače zbog smrti
Plače mi se jer sam bila fetus u znaku naprijed
Koji je živ na pojilištu smrti.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

ŽELJE U NOVOJ 2021.

01.01.2021.

Nemam se kome pokloniti, ni vremenu, ni ljudima.
Preživjela sam mnoge godine koje zovem strašne.
Ali uvijek sam nekako ista.

Zločestima želim da krepaju od zloće.
Dobrima želim da ostanu dobri ali da ono" glupo " dobri prepolove.

Znači budite dobri samo ako imate posla sa dobrima. Ne trpite muževe zlostavljače. Ne širite im noge ako ste otkrili da imaju drugu ili treću.

Ako imate problema sa cirkulacijom i zglobovima, šetajte.
Mišići duše još nisu atrofirali.
Priroda vas neće iznevjeriti.
To je prirodna i poštena arhitektura., ista je kao prirodnost zbog koje ste rođeni.

Shvatite da prave ljubavi ne postoje reda radi.
Shvatite da je bolje biti sam, nego u lošem društvu.
Shvatite da se može živjeti i bolestan i jadan.
Shvatite da morate biti blago samoj sebi i ne bacajte se pod noge, nikome.
Shvatite da nova era počinje tamo gdje počinjete sami.

Prestanite biti ljuti na okoliš. Uvijek će postojati gadosti.
Zvat ćemo ih eko katastrofe.

Budite sebični.
Maknite se od prijatelja koji vam nikad nisu platili kavu. Ne grizite sebe što ste se udale za krivog. Nemajte posla sa bilo kim kome smeta vaše dijete. Ne poklanjajte knjige onima koji ih nikad neće pročitati. Perite se redovito jer dobro je mirisati među bakterijama.

Shvatite kako je život poput rijeke.
Mostovi postoje da se grade, da se sa njih skače, da se ruše.

Ne tugujte zbog rastanaka.
Ako vas ostave zbog druge, drugog, učinjena vam je usluga.
Ako ostavite, učinili ste uslugu ,sebi.
Za apsolutno svaki vaš potez postoji alibi.
Za sve što kažem imam alibi.

Budite dobri namjerno.
Budite loši namjerno, ali probajte nemati zlato oko vrata dok ste loši.

Vratite udarce ako imate snage.
Ako nemate, zatvorite se malo u sebe, popijte taj koktel duše znajući mora se dalje.

Vama koji me čitate, hvalite, obožavate, želim da to radite i dalje, jer ste moji i volim vas.
Vama koji kopate po mome životu, kopajte i dalje. Obična sam i vrlo bogata žena. prava svaštara.
Vama koji želite biti kao ja savjetujem da ne želite to jer najteže je biti neprijatelj samome sebi.

Zapamtite, dobre pjesme mogu napisati ružni ljudi.

Ali pravu poeziju nikad neće moći pisati idioti.

SRETNO i DIREKTNO !!!!


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

Svim Divnim i Divljim Ženama ... U koloni za futur

31.12.2020.

Postoji.
Diše.
Rijetko cvrkuće i rijetko maše umjetnim trepavicama.
Ne pumpa obraze injekcijama.
Sočni su od suza.

Postoji, živa je.
Malo ili malo više oštećena.
Ranjena i prevarena.
Naivna ali fer igračica ako je život igra do smrti.

Postoji razvedena ili u nesretnom braku.
Udovica sreće ili mladenka poraza.
Osakaćenih klijetki ili žuči.
Sa problematičnom štitnom žlijezdom ili cistom tamo, amo.

Postoji kao lik iz neestetske loze.
Kao autorka pršljena na srcu koji je produkt kolapsa sudbine.
Pravi je mudrac.
I sve što kazuje, izvlači iz ladica duše.

Postoji.
Nikad nije mogla postati kučka ili lutka.
Ponekad joj je žao jer svijet se lijepi na takve.
Ponekad viče na sebe i nedovoljno se čuje.
Ponekad se smije toliko glasno samo da bi nervirala loše susjede.

Ponekad kuje osvetu i lupa čekićem po mozgu.
Ponekad se pretvori u vjernicu i misli :bog će popiti serum poštenja.

Postoji.
Lijepa je i divlja, unatoč nijansi rumenila i broju boje za kosu.
Ponekad zna : netko je stvarno ukrao kvaku za raj.

Postoji kao nečija bivša, sadašnja ili buduća ljubav.
U štiklama, tenisicama ili bosa.
Sebična je.
Ne želi više biti divljač ili desert na putu nekom izgubljenom kicošu.

Divna žena ne voli loše ljude.
Naučila je staviti srce na pojačalo i naviti rendgen u očima.

Voljeti divnu ženu nije lako.
Uglavnom, tuđa namjera za ljubav, mora biti poštena.

Ako upoznate divnu ženu i zbunjeni ste njenim " ja "
Shvatite:
Morate je pustiti da ponekad zalaje na mjesec
I kaže mu kako oduvijek mrzi ljude koji nose zločin u srcu.
A nakon toga,spremna je zaspati u krevetu koji miriše,na budnost sreće njene duše.


Pietra Fon Tillen


h v a l a___n a___p o s j e t i

TAKVOJ EKIPI ŽELIM SVU SREĆU OVAJ DAN!

25.12.2020.

Budite bučni ako vam pucaju tišine.
Budite divlji ako vam pitomost ništa nije donijela.
Budite zauzeti ako vam je dosadilo da budete oduzeti.
Budite glupi ako ne možete biti pametni.
Budite tuđi ako ne znate biti svoji.
Budite stipendija u nečijem srcu.
Budite zabilješka u nečijim rukama.

Cvjetajte kao pšenica na nečijim prsima.
Volite samo one koji vole vas.
Zagrlite točku u sebi koja hoće sretan uskličnik
I shvatite kako ste mali
I shvatite kako će se i sutra ljuljati svijet, sa vama ili bez vas
U svom ritmu, u svojoj bolesti, u svojoj nadi, u svom porazu
U svom postojanju, unatoč nizinama u vama.

Budite dobri jer samo dobri nisu kukavice
Budite malo ludi jer samo malo ludi shvaćaju malo normalne
Budite malo manje sebični i zagrlite one koji su ovaj trenutak blizu vas.
Jer sutra ionako sve ide kvragu ako nije otišlo već jučer

Morali ste jednom ugaziti u blato
Morali ste jednom nositi crninu

Morali ste jednom otići u sebe jer niste imali gdje
Tako sam i ja
Pa sam u sebi sagradila kuću putujuću
I status quo je temelj i krov
I tamo je utočište mog egoizma

Oko kuće postoji minsko polje
I ponekad zaželim dobrodošlicu bosim ljudima koji imaju srce od pamuka
I nikad ne drijemam dok dajem sve što imam i nemam osim temelja i krova.

I želim Sretan Božić svima koji namjerno ili slučajno zapnu u mome svijetu!

To su zdravi ljudi.
To su dobri ljudi, bez trunke sintetike u duši.
To su sirotinjske beštije u fantomskom svijetu koje još imaju volje loviti zvijezde.
Takve volim.

Takvoj ekipi želim svu sreću ovaj dan!


Voli Vas

Pietra Fon Tillen


https://www.facebook.com/profile.php?id=100016017870089


h v a l a___n a___p o s j e t i

U NEDOSTATKU MOZGA

23.12.2020.

Svatko se danas zove piscem, svatko računa u sebi da je kritičar.
Pravo pisanje nalikuje koloni vegetarijanaca, a život je mesnata bitanga.

Može se voljeti bilo čija metafora ili psovka koja u sebi ima dobar alibi.
Može se favorizirati bilo koga kao i prezirati.

Činjenica je da na društvenim mrežama postoji hrpa dobrih i manje dobrih pisača, piskarala, pjesnika.
Istina je također da mnogi sebi dozvoljavaju previše, u nedostatku mozga ili nekog drugog organa nužnog za sreću.


h v a l a___n a___p o s j e t i

STIŽU 50.-TE :)

22.12.2020.

/"STRAH OD SLOBODE JE NAJVEĆI OBLIK KUKAVIČLUKA"/ Nada Karadžić

"Hoćeš da ti razvalim facu? ", pitao je, zadržavajući pesnicu 2mm pored njene brade.
Zanimljivo, žena nikad nije bila matematičarka, ali strašne su neke blizine i dražesno je kako se izračunaju brzinom svjetlosti.

Mali dječak, igrao se pored majčinih nogu.
Plava kosa i čaroban osmijeh, ogromne oči, bilo je sve majčino.

Žena je razmišljala: samo da mi ova mala ljepota ne bude kao ova ružnoća muška koja mi je dokazala da je brak često gori od mraka!!!

Bio je običan dan, normalan.
Na sve se živa žena navikne.
Navikne se glupača na sve.
Najlakše je u životu biti jebena kukavica.
Najjednostavnije je pomiriti se sa stavom kako nemaš gdje, kako ti je pape mrtav, kako nisi ničija princeza, kako imaš kredit.

U običnom danu moraš priznati kako si ovisnica.
Kakva ženska sramota!
Muškarac zlostavljač nije ništa nego teška droga.
Sa njega se treba skinuti, što prije, prije nego te ubije.
...............................................

Želite putovati, a nemate para?
Putujte u sebe.
Tu je sloboda.
Kakvih tu panorama ima.
Da li ste bile nemilosrdne kad ste trebale?
Da li ste bile blage a mogle ste biti odvratne?
Koliko jutara bez smisla?
Koliko noći bez zatvaranja kapaka, a ispod njih psihologija?
Da li ste vidjele i nebo i blato?
Da, u sebi, pitam Vas ?
Koliko puta ste mudrovale bez plagijatorske moći držanja starih filozofija i vrijednosti žena?

Ima nas, koje sličimo na strašilo, u trenucima kad nas amnezije neće, kad se sjećamo žive dramaturgije.
Pomalo se pretvaramo u trulež, iako se trulež smjestio u slobodu.

Sve naše će otići gdje treba.
I sise, i guzice, i struk, i bokovi.
Život će nas spakirati.
Život će nas iščupati iz našeg gnijezda kakvi god da jesmo:
neodoljivi, obični ili zajebani.
Koliko god smo gliste, ovce ili vučice, svijet će nas pokušati pojesti, muški svijet.
A mi, nemamo apetit za takve.

Dođeš u 50-te i postaješ okrutna.
Nećeš da trpiš.
Ni krivi pogled, ni krivi zarez, ni povišeni tonalitet.
Moraš trpjeti sebe, jer si živa.

Vrijeme je za putovanje, dublje, u sebe, u slobodu.
Vrijeme je da kažete:
Zbogom kukavice, dobar dan, Ženo putujuća!!!


Pietra Fon Tillen



na slici: JA

h v a l a___n a___p o s j e t i

"DJEVOJKA IZ MOGA KRAJA"

20.12.2020.

Djevojka iz moga kraja često je plakala jer se loše udala.
Imala je Bermudski trokut iznad pupka.
I pisala pjesme o nesreći
Samo da bi svijet jednom zaspao u njenoj hermetičkoj vreći.

Kad sam je pitao: Kako je?
Lagala je da sve - dobro je.

Imala je neke muke u kutiji za sreću
Podvalili su joj loše stvari prozirni kurvari
I sitne pčele u lovu na bisere.
Sanjala je da je psihijatar
I da nekim ženama umjesto vagine ugrađuje brojčane sate
I da nekim muškarcima kupuje televizor spojen na valove
Na golom otoku gdje se množe ribe bez očiju.

Kad sam je pitao : Kako je?
Lagala je da sve - dobro je.

Često se selila u aleju ruža kojima je sjekla glave, zbog nepoštenja
I sakupljala je salvete za tuge i sitne bombe, bez upaljača
Odrekla se sotone i križala noge umjesto ruke
čekajući pionire i krvnike.

Imala je kosti kao balerina
Jer su je učili oče - naše kojima su muzli istine, kao da su krave
A neki likovi su pisali po pijesku kao šišmiši koji su letjeli, po žiletu.

Kad sam je pitao: Kako je?
Lagala je da sve - dobro je.

Djevojka iz moga kraja
Nije se klanjala stigmama iz rata.
Bila je bolesna zbog motora iz nekog čamca
Koji je puštao plin u vodu njenog sumraka.
Djevojka iz moga kraja bila je bolesna.
Imala je epilepsiju srca i radijaciju mozga.
Pa je oblačila haljinu od magle
Da ne jede svinjsku mast iz usta svijeta.
Kupila je utege i vježbala bitak, bez palice i bez ljubavnika.

Kad sam je pitao : Kako je?
Lagala je da sve - dobro je.

Djevojka iz moga kraja često je vikala :
Sve odlazi jednom sa perona rođenja
U nabore nespokoja.
Voljela je metafore cvjetne i mrzila lake grijehe.
Imala je kičmu koju su voljeli vanzemaljci
Imala je žensku kopilad rođenu u svjetskoj buci
I sve ih je odgajala sama, u tišini kućnog praga.

Kad sam je pitao: Kako je?
Lagala je da sve - dobro je.

Djevojka iz moga kraja nije nikom vjerovala.
Na leđima je nosila dva kredita
I bila je gola dva puta:
Samo dok se rađala i dok je meni plakala.

A kad sam je pitao: Kako je?
Lagala je da sve - dobro je.


Pietra Fon Tillen



na slici: autorica stihova

h v a l a___n a___p o s j e t i

ZA ONOG KOJI POSTOJI

18.12.2020.



Svaki mozaik ljubavi podmazan je kao žena koja ima više lica.
Veliko ništa prolazi kroz ljude, veće od malog svašta.

Nisam ti ja baš zečica koja kreće prema suncu
Ali, još uvijek, srce mi je na nekom dobrom mjestu.
Teško je biti lirika u antistihu kao gnijezdu u vlastitom pupku.
Nemam trepavice da bih kupila ljubav.
A i struk mi nije kao nekada.
Nisam ni ptica koja slijeće na ružičaste hotele pune jeftinih noćenja između nota i haltera.
Samo sam građanka bez mraka u pamćenju svih unutrašnjih glavobolja koje su imale saveznike.

Vrijeme je ispunjeno propalim pričama
I svatko nosi u sebi neke potopljene oči.
I svatko je jednom bio skandal nečijeg srca.
Nemoj mi skidati skute, ako ne znaš što želiš.

Samo sam tragičar sa ukosnicama u želji za slugom vlastite cirkulacije. A teško je to postignuće.
Tu rastu male vučice koje preziru post u svom epskom mjestu.
Čudna sam kao infrazvuk i ne poričem lupnjavu.
Mogu u svakoj ruci skovati pjesmu kao prolaznu ciničnu zastavu pa da misliš kako sve znaš o meni.
Mogu frcati kao iskra koja će ti izaći iz uha i samo ćeš čuti točkove koji me vraćaju na početak mene.
Mogu vikati da mi nije ništa i glumiti svečani hod kao dijete pred prvo igranje bez oca.

Naučila sam da mi muke lete kao jastrebovi.
I svi su pobjegli kao djeca i seoski psi.
Imam sirenu za uzbunu, ali nemam kompas.
I zato, nemoj mi skidati skute, ako ne znaš što želiš.

Neću da pričamo o mrtvacima više.
Oni su radnici prošlog vremena.
Oni su ubojice svih zvučnika aorista.
Grlo me peče od monologa u tišini i mastilo je iscurilo zbog velikih i bučnih riječi.

Nemoj mi umrijeti na preskoke.
Prošla sam takve epizode, pune originala.
Na licu svakom vide se batine od života. Sve su to neke uklete vojske. Vratiti se u stare rane znači samoubojstvo.

Kontrolor sam svake štete i svjetlo je jasno kao dan.
Zato ne brini. Strah je dobar samo doziran kao sitno tučen šećer ili sol, nevažno je.
Ako me pokušaš ubiti, neuspjeh ti je garantiran.
Ubit ćeš sebe. Ali ako pokušaš oprati ruke u mojoj kući, upalit ću bojler i neću razmišljati da li je vrijeme "od skupe struje".


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

TUGA

15.12.2020.

Jednom sam slučajno naišla na pismo tate mrtvoj kćeri.
Nisam disala.
Ne možete disati zbog tolike boli.

Napisala sam tonu boli.
I još je moja tuga kao najdeblja svinja u selu koja će se izvući od klanja.
I još je tuga jezovita, opasna, neumorna, nalik prijateljici koja vas želi uništiti svojom moći.

Ne shvaćam patnju zbog ljubavi, lažne, neuzvraćene, patetične.
Ne razumijem pravila sudbine, Boga, izdavačkih kuća, književnih izričaja ni Nobelovih nagrada.
Neću da poznajem izgubljene djevojke ni potrošene živote.
Neću da se naslanjam na nikog više jer moram biti vaga koju poklopim sobom.

Tuga je čudo, naopako.
Tuga je prokletstvo.
Pitate se iz dana u dan, kako se nastanila u vaš život, u vašu utrobu?

Zbog tuge se okrenemo, promijenimo.
Postajemo manje zdravi, manje slatki, manje postojani.

Tuga je prava tvrđava.
Nikad neće naići osvajač razbijač.
Nikad se neće roditi nitko da sasluša svaku notu vaše tuge.

Ipak, vrijeme je da svijet shvati kako ne može nauditi tužnim ljudima.
Jer tužan čovjek je dobar.
I jedini koji će se radovati tuđoj sreći.

A kad tuguje, prokleto je sam, sa pitanjem
Koliko je nebo?


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

VOLIM!

14.12.2020.

Volim svaki svoj poraz.
Naučio me kako preživjeti bosa.

Volim svaku svoju psovku.
Naučila me kako se boriti protiv nesvetosti tuđih molitvi.

Volim što me nisu cijepili protiv bjesnoće.
Šlagirana je to tuga.

Volim što sam svako "ne" pretvorila u "da", ako je duša mogla.

Volim rusvaj srca svoga.
Da ne postoji, bila bih u zemlji
i rugalo bi mi se nebo.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

KILOGRAMI KAO TONA TUGE

11.12.2020.

Gledam sinoć "Život na vagi", finale.

Kakvi su to strašni kilogrami. Kakva lijepa lica.
Kakva grozna tijela. Sve zajedno, ružnoća postojanja. Kompleksi.
Zbog čega? Bolest, depresija, genetika, razočaranost.

Ona je htjela presjeći vene. Jednoj je umro suprug na prvu godišnjicu braka. Drugog je ostavila djevojka pa je utjehu našao u žderanju. Trećem je i djed bio najdeblji u selu.
Ona je bila najbucmastija u svome kvartu.

Hrpetina tužnih priča. Alibi zbog takvog ogromnog postojanja.
"Život na vagi" je ponudio trenere za masu, mišićnu.
Trenere za moždane vijuge jer sve je ljudi moji u glavi.
Trajanje je cca 6 mjeseci a pobjednik koji skine najviše kilograma osvaja 20 000 eura.

Koliko smo snažni?
Koliko nam je potrebna pomoć?
Pokretanje?

Razmišljam o sebi. Debljam se samo kad sam sretna.
Ali što je za mene sreća?
Možda je ne tretiram kao neka druga žena.
Možda je ne vidim kao neki treći čovjek.
Sreća je individualna.
I ispred nje sigurno stoji imenica želja.
Želim biti sretna.
I po tome nisam ništa drugačija od bilo kojeg živućeg stvora.
Koliko trenutno zadovoljstvo izjednačujemo sa srećom?
Vrlo često.
Neke nesreće samo čekaju da se dogode.
Isto je i sa srećom.

Sinoć je ekipa strašno debelih ljudi bila bezgranično sretna.
Svi su postali ne mršavi, već normalni.
Toliko normalni da su neprepoznatljivi.

I plakali su. I plakala sam.
Koliko god bili svoji, ponekad nam treba pomoć.
Koliku god pomoć dobili ako se ne uhvatimo u koštac sami sa sobom nismo junaci.

A najveća sreća je biti sam sebi junak.
Nikome nisi dužan.

Oni su za mene heroji. A nisu pod zemljom.
Živi su. I sretni.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

ŽIVOT NA VAGI

10.12.2020.

Debeli ljudi i stočna vaga

Bole me godine.
I porazi i ljudi.
Boli me nepravda i laž koja prođe olako, bez posljedica.
Bole me neki tuđi životi, toliko prazni koji se zakače za moj sadržaj postojanja.
Boli me onaj dobar i pomalo strog odgoj od mojih najvoljenijih mentora.
Boli me neangažiranost muškarca da mi bude podrška .
Boli me hiperaktivnost djeteta i čekanje na pubertet sa mišlju hoće li biti bolji ili gori.
Nikad se nisam debljala zbog bolova.
Oni su me jeli.
Oni su me sušili.
Zbog nervoze, frustracije, tuge, ja sam u stanju mršavosti, već godinama.

Ako isključimo veliko maženje sebe i veliku pažnju za biti fit lik, debeli i mršavi ljudi,, najveći su emotivci.
...

Nekad sam bila zgodna i lijepa.
Tata i mama, toliko su se svađali da bih se zatvarala u tišinu. Punila sam se hranom, danju, noću, po kiši, po suncu. Imam samo 16.
Imam 125 kilograma.
Moram reći stop.

Majka je na jednoj svadbi zbog silne sreće pukla.
Udar divnih emocija zvao se moždani udar.
Umrla je.
Imao sam samo 12.
Tata je kuhao i brinuo se za dvije mlađe sestre.
Odrastao sam uz brzu hranu, liječio sam bol za majkom žderanjem.
Jednostavno je: veća bol, veći tanjur.
Danas imam 30 godina.
I 200 kilograma.

Obavim posao najbolje na svijetu.
Otac je ostavio majku i otišao u pizdu materinu, sa mlađom i slađom.
Obećao nam je stan.
Obećao nam je svašta.
Lažljivo i kretensko muško !
Bili smo na rubu, egzistencije.
Jela sam i jela.
Kad je majku počeo jesti rak, jela sam još više.
Rasla sam kao gromada.
Nikad nisam imala dečka.
Nikad nisam nikog zagrlila osim psa i sestre i majke.
Sličim na čudovište, debelo i ružno.
Imam 145 kilograma.
Odlučila sam reći : dosta !!!

Strašne su ove priče.
Volim prokletu snagu za reći : dosta je!
Volim one kojima su zbog emocija rasli kilogrami, kao rast turbulentne tuge.

Svijet je pun emotivnih pizda.
I kad odluče reći: gotovo je, nebo se deblja od sreće.
Jer nebo zna, emotivne pizde, najbolji su ljudi.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

MINI I MAXI FILOZOFIJE JEDNE PLAVUŠE

08.12.2020.

Nitko je nije mogao citirati,ali potpisati kao čudakinju, to da.
Pokušali su je uvjeriti da je loša.
Prestala je lajkati zjenice svijeta kao koordinate koje su ispravne.
Bila je plavuša nasilna i nije se pozivala na šutnju.
Nije tražila ljubav u stihu ili antistihu strašne slobode.
Jer taj ženski propuh sažet od svetog trojstva: kože,rupe zvane srce i dječje lubanje, to nijedan svetac ne može shvatiti.

Sve je lako dok ne dođe do gađenja.
Do reakcija želučane mase koja je usko povezana sa kamenom loptom u glavi.
Rekli su joj da je lažna oni koji su upravo učinili pronevjeru intimnosti.
Rekli su da se ona lako useli u tuđe oluje jer je oduvijek kučka koja može nositi teret.

Šta je, plavušo?
Tvoj jezik nema pregib, samo iznutrice glave sa pokretima hvataju status quo.
Ne možeš loviti ljude u iskrivljenoj stvarnosti koju pokušavaš dezinficirati.

Spuštaš roletne dok stojiš na liniji bez želje za svim točkama koje su otišle u krivom smjeru.
Radijatorska toplina samo je etapa jedne ljubavi.
Priznaj kako si pretjerala dok glumiš kako tvoje uspravno tijelo neće postati sjenka u nekom strašnom mjesecu
U kojem su tvoje butine staza kao bilo čija druga
Sve je to brodolom tuđih prstiju plavušo i ne postoji vata na tvoje rane.

Ti samo uvijek čekaš izdaju
I to je scena koja ubija kao jeka u krađi romantizma boja

Istući tugu u istucanim esejima u nekoliko taktova i prestati se utrkivati sa mrtvim parama iz prsa, morat ćeš sama.
Možda uspiješ jednom luksuzno hodati svijetom, bez metafora.

..............

Što je, patetična ženo?
Još uvijek misliš da netko zbog tebe može pomjeriti planine?
Što je romantičarko?
Još uvijek vjeruješ u diobu zvijezda
I čišćenje đavoljih u tuđem dvorištu ?

Što je, Ratnice?
Ti nikad nisi pucala u stative tuđeg srca
Jer srce se brani kao da je svijet krcat šefovima policije.
A mali ratovi su sitni kriminalci.

Ne voliš tradiciju ni mozgove
"koji se skrivaju u pozadini ".
Ne voliš polovične laži ni kamenac na zubima.
.I da, voliš da je sve mrtvo u novoj ljubavi.
Osim djece i Neba.

Znaš, plješću ti ljudi i kad psuješ i kad plačeš.
Soka tu previše ima za mnoge suhe duše.
A ne znaju ljudi da oduvijek pamtiš
Položaj
Na starom kauču i viku kako te otac rodio baš na njemu.
A neki ljudi oduvijek sjede u čekaonici punoj mraka u koju treba stići plima kao događaj za kojeg nisu kupili naočale.

Plavuša zna
Ljubav može biti divljanje puno gramatičkih grešaka
Važno da korekcija ne košta previše.

Da je plavuši napisati pjesmu u kojoj ne želi nikoga udaviti
U kojoj je mala žena a ne divokaza koja je ušla na krivu livadu
Da plavuša umije opjevati krajnju ljubavnu
U kojoj se nitko nije najeo ludih gljiva

Iskopčala bi telefon za sve proze i poezije i
dala otkaz u cirkusu
punom bludnih kćeri i kurvinih sinova...

I nikad plavuša više vjerovala ne bi u staru istinu
Otkad je svijeta i vijeka :
Smrt jedne ljubavi dogodi se u trenutku kad leptiri u stomaku
crknu od gastritisa.


Pietra Fon Tillen



h v a l a___n a___p o s j e t i

EH, BEOGRAD!

07.12.2020.

Moj sin skuplja pare.
Najdraže što ima je 250 srpskih Dinara.
Ostalo mi je to od posljednje posjete Beogradu.
Kad sam mu rekla kako je to malo i kako ne može ništa kupiti osim bureka i jogurta rekao je: "nema veze, počastit ću tebe i tetu Svetlanu."

Nisu važne pare, važno je da mene konačno predstaviš u gradu za kojeg tvrdiš kako je najljepši na svijetu.
BEOGRAD...
"Beograd je niskobudžetni New York"..(M. Kapor)

Eh, Beograd!
Kakav grad! Pun muškosti i sirovosti, valjda zbog Dunava, kralja svih rijeka. Možda bih mogla otvoriti lokal za pjesnike i pisce ili ipak ne?
Svaka kuća beogradska ima barem jednog umjetnika.
Pa čak i oni golubovi u parku punom izbjeglica pišu neke priče lirske.

Eh, Beograd!
Možda postoje lažni orgazmi i polovične ljubavi.
Sigurno žive i tamo, blizu rijeke žene koje ne pričaju sa muževima.
Sigurno neke hodaju unaprijed ali ih nešto vrati na početak .
Sigurna sam da dišu i neka bića koja su se vjenčala za poraz.

Eh, Beograd!
Kakav ogroman grad, možda sa mršavim nogama.
Ali ljudi imaju neki akcent u pogledu.
Možda se neke ljubavi tamo događaju bez kumova, kad je razina rijeke veća u određeno doba godine.

Eh, Beograd!
Uvijek mogu spavati kod jedne Svetlane, a ako me zaboli grlo, uvijek se mogu javiti jednoj Tanji, apotekarki.
Kinesku vezu uspostavit ću sa jednom Nada K., a parfeme će mi pokloniti Tamara M.
Neke divne žene dići će dupe i doletjeti na metlama iz Novog Sada.
Mogu se slikati na Kalemegdanu i naručiti kavu "sa 'ladnim mlikom" i izazvati osmijeh konobara.
A i spomenik Vuku nije loš.
Uvijek ću ispasti ljepša od njega na fotografiji, pod kišom.

Eh, Beograd!
Taj kičasti, prljav i sjajan grad!
Pun lažnih boema i lirike samoubojice!
Pun pamučnih žena i pjesama u kojima se plače.
U Beograd se ne dolazi bez veze.
Morate svladati sebe da ne budete kukavica i iako vam na osobnoj karti piše hrvatsko državljanstvo priznajte da ste opijeni Beogradom.
Priznajte da se nikad nećete otrijezniti.
Jer nikad niste vidjeli tmurno nebo.
Volim Beograd i to je moj jedini grijeh, hrvatski.


Pietra Fon Tillen
Iz knjige "jebem ti mater Autobiografijo"

h v a l a___n a___p o s j e t i

NAUKA

03.12.2020.

Učili su te da je žena glava kuće kad treba biti mazna, tiha, podložna i pobožna.
Učili su te da je muž tvoj odabranik od tvojih očiju, srca, međunožja i uma.
Učili su te da se sama sastavljaš i ne daj bože sama rastavljaš.

Dali su te ćaća, mater, baba, kuma, tetka i ostali blisko telefonski, bliski oko stolova, bliski krvnom vezom, bliski po srcu, nekome s kim ćeš živjeti, plakati, smijati se i naravno, stariti.

Kupili su ti lonce da pokažeš naučene recepte kulinarske koje ćeš zbog ljubavi usavršavati.
Kupili su ti prekrivače i pokrivače jer ljubavno gnijezdo mora biti toplo i vruće ,,zbog hladnog ,sibirskog života.
Zna se, iz vrućeg gnijezda izleći će se pilići, jedno ili nekoliko komada ,ovisi sve o temperaturi.
Zvat ćete ih djeca.
Bit će Vam na prvom mjestu.

Učili su te da ne smiješ zanemariti muža jer on je druga glava kuća, ali na prvom mjestu ako pričamo o bogovima.
Učili su te da kuća mora blistati, djeca ne smiju nositi poderanu odjeću, za muža uvijek mora biti ptičjeg mlijeka.
Učili su te da završiš visoke škole jer ne daj bože da budeš ovisna o svom Bogu.
Učili su te da pregrizeš jezik kad te boli, kad imaš one dane u mjesecu, kad imaš problema na poslu.
Učili su te normalno i pošteno. da budeš normalna.

I bajka se pretvori u basnu kad shvatiš da tvog boga nitko nije ništa naučio.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

sve se može, ako se može

30.11.2020.

Doktore, želim novu trudnoću.
Gospođo, Vi niste normalni.
Znate li da ste najrizičnija žena u ovom gradu za takav potez?

Mislite zato što je Ona umrla?

Ne gospođo, koliko god zvučao sirovo, djeca se rađaju i umiru.
Vi ste preživjeli smrt.
Zbog Vaše dijagnoze, sprovedena su istraživanja.
Vaš slučaj nikad nitko nije vidio i o njemu nikad nitko nije pisao.

Doktore, molim Vas!!
Umrla sam onog trenutka kad sam nju rodila mrtvu.
Umrla sam onog trenutka kad je šef rađaone rekao mojoj majci da mi zapali svijeću u prvoj crkvi i da žuri i da on ne vjeruje u Boga i ne vjeruje u moj život,
Umirat ću svaki dan i svaku noć dok ne rodim sebi život.

Vi ste najluđa žena koju sam u životu susreo.

Ne doktore, ja sam samo najživlja žena unatoč smrti koja me opsjeda.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

OVISNICA

27.11.2020.



Ovisnica sam o mirisima.

Volim miris težine parfema.

Volim miris muškarca koji miriše na sebe.

Volim miris žena koje su prvo svoje pa nečije.

Volim miris ljudi koji mirišu na ljubav.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

Zbogom, Mustafa !!!

24.11.2020.



Opet iz malog svijeta odlaze veliki ljudi.
Vrlo rijetko razmišljam o dobrim muškarcima.
Jednostavno je, malo ih ima.
Kakvi su dobri muškarci ?
Oni koji vole, na najbolji način.
Kakav je to način?
Odlazi ljubav njihovog života.
Oni ostaju apstinencijom .
Oni žive, tužni.
Takav je bio Mustafa.
Oženio je ljubav svog života malo prije njene smrti.
Ljubav mu je umrla na rukama.
Opet su se zvijezde smjestile u povorku.
Krakove su spustile da se poklone veličini.
Valjda se tako dočekuju oni Veliki, dobri i divno tužni ljudi...


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

DAN KAD SAM RODILA SMRT

20.11.2020.

Danima su te izvlačili
Kao da je moje tijelo grad kojeg je zauzeo potres
Satima su te čupali
Kao da hoće nastup tvoje smrti što prije među živost svijeta
Noćima su se čudili kako se Smrt nastanila u meni
I živi bez pomicanja
Kao da je mojih 90 kilograma Sahara
U kojoj je smrt voda samoj sebi

Dan kad sam rodila smrt
Bio je svetac i svjetsko stopiranje nasilja nad ženama
A smrt je znala koliko mrzim silu zla u očima muškarca
A smrt je znala koliko ima u meni ljepote
Da živim

Dan kad sam rodila smrt
Bio je u mjesecu u kojem sam se rodila
U kojem sam uvijek imala vrhovnu snagu da cvjetam na jesensko šaren način
I svi ljetni ljudi saginjali su glavu pred mojom ljepotom

Bliži se dan kad sam rodila smrt
I svi koji me vole navodno
Zaboravili su taj dan
I to vrijeme vladavine bolova koji su pojeli
Sve moje žensko i umiljato
I ja se gubim u nadolasku tog dana
I jedva dišem
Iako je disanje životna rabota
I teško crtam dizajnerske stanove
Jer to je moj loše plaćen posao
Kojim plaćam podstanarstvo u životu
I ja nisam ona koja podnosi buku u tuđim očima
Jer sam bila direktan pikado
Kojeg je gađala smrt.

Dan kad sam rodila smrt
Bio je najgori dan života jedne žene
Koja je bila u prvim redovima crkve
Kad se jela hostija koja je ukusan obrok
Koja nije poznavala psovku ni hrpu loših ljudi
Koja je bila nježna i dobra
Baš kakvom su je napravili majka i otac.

I taj dan rađanja i rođenja smrti
Bio je i ostao najveća svečanost tuge
Koju prosipam drsko i bahato
Zbog titule majčinstva smrtnog
I svake godine na titulu stavljam glupo cvijeće
Koje su ljudi ubili.


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

JA ... IZ SPLITA S LJUBAVLJU

18.11.2020.

Iz Splita direktno, sa ljubavlju

Unatoč mraku koji vlada svijetom, sunca ima u nama u enormnim količinama.

Vikali smo pjesmom, psovkom, stavom i smijehom: STOP NASILJU

Novembar je odvratan mjesec, duboko ga prezirem, od pete do tjemena.

Da, osobno je, ali priznajem, ne sjećam se ovakve vrućine u zraku, na travi, u očima ljudi sa kojima se grlim onako, pošteno.











slike: netko od nas


Pietra Fon Tillen

h v a l a___n a___p o s j e t i

VIDIMO SE JEDNOM, TI PJEVAJ, JA ĆU PLAKATI...

13.11.2020.

Samo zbog jedne tvoje pjesme žalim što se nisam rodila kao crnka.
Samo zbog jedne pjesme volim što sam plavuša.
Kad stariš, a ostanu ti hitovi života u ušima, znaš da vrijedi voljeti pjesmu.

Zvijezde su čudo, vjeruj mi.
Svađaju se negdje gore, na ženski način
I traže razbijača oštrih krakova
Za mekoću
Za ravnotežu

Gore se nalaze i plavuše i crnke.
Žene kao žene.
A teško je biti frajer i dolje i gore.
A još je teže biti frajer sa pjesmom u krvi, zbog koje se razbijaju čaše pa se stvori bora smijalica oko usne pa se smoče oči.
Znao si.

Šteta što i znalci moraju otići u nastavak.
Oni koji su znali pjevati dolje, gore su Šefovi.
Kad puste glas, nebo se osunča zbog Miline.
Ili kiši zbog suza.
A plaču i plavuše i crnke.

R.I.P., Majstore!!!


https://youtu.be/n1LIrn6yZ_c

h v a l a___n a___p o s j e t i

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.