Izlet u VrGanje bez puške

19 siječanj 2021



MM: ćemo sutra na izložbu?
JJ: a kam?
MM: a neću ti reć, to je iznenađenje!
JJ: a kakva izložba?
MM: pa ono, slike...
JJ: pa dobro slike, kakva je izložba, čija je izložba?
MM: a to ne znam...
JJ: haha, pa kak ne znaš???
MM: pa ne znam, s bloga je to, jedna blogerica ima izložbu...
JJ: a koja to?
MM: Kockavica...
JJ: a koja je to?
MM: ona kaj je crtala kad je bilo zadano kaj crtati pa je imala onog patka..
JJ: aaaaaa, haha, to je bilo fora... može.


Odgovor na nestalu anketu je: zato što ljudi ovdje stvaraju! Zato što stvaraju i dijele! Zato što su ljudi svi od reda, sa svojim snovima, realom, problemima, tugom i srećom... a to je sve tek mali, majušni dio njih!

Slijedi divan primjer kroz slike i nadam se da kolegica blogerica neće zamjeriti što dijelim njeno stvaranje!
Opisi su neozbiljno/ozbiljno moji ali ja to tako vidim :)... (naravno, kliknite na sliku da se poveća i doživljaj bude bolji)

Afrika




Komanč (moj favorit, ipak uz dosta gruntanja)




Snaga (JJ's favorit)




Jesenji začini



Jubik

16 siječanj 2021









Treba napraviti ležaj... nakon pauze...







Uglavnom, zid gdje je dimnjak sam pri vrhu morao nagnuti prema unutra da ostavim prostora za nadozidati dimnjak iznad samog krova... još jedna greška u nizu koja je aktualna od samog početka a prosvjetljenje dođe kasnije...



Osim spomenutog dimnjaka, ziđanje je gotovo... neravnine na kosinama će se riješiti samim krovištem.... glavno da oba vrha imam u ravnini i na vagi...

(S)nije(g)

10 siječanj 2021








Pada kao pepeo,
pokriva sve varkom
lepršanja igre u zraku
ispred prozora.

U sivilo se pretvara
preko sirove noći
do jutarnje kave
s istog prozora.

Toplih dlanova
gubi oblik pokrivača
teškog kao olovo,
uteg na pupoljku kože.

Otkrivanje vrijedno
glave na ramenu
i zagrljaja čuvara
čini da leprša...











Danas jedan maneken ima prvi rođendan... prvi muškić s mladih grana stabla... :)



Galerija srednje vrijednosti

07 siječanj 2021




Pričao sam jutros s čovjekom... čovjekom tri desetljeća starijim od sebe...



Pričao sam jutros s čovjekom uz rakiju iz papirnatih čaša...



Pričao sam s čovjekom o trodnevnom putovanju selima...



Pričao sam jutros s čovjekom o rascjepanoj kući na pola... o kući rascjepanoj na pola usred ničega...



Pričao sam jutros s čovjekom o čovjeku što je vezao kuću lancem... doslovno... o čovjeku koji je izrekao želju za najlonom da pokrije ništa i sve...



Pričao sam jutros s čovjekom o kćeri čovjeka s lancima što mete stepenice što imaju puno manje stupnjeva od pravog kuta na prepolovljenoj kući...
Pričao sam jutros s čovjekom o ljudima bez pogleda, o ljudima čije tijelo još živi...



Najavili su snijeg... jutros na obilaznici konvoj šlepera i na svakom dva 20'' kontejnera... sutra ujutro u 08:00 je utovar jednog bivšeg uredskog kontejnera...

Zrno

02 siječanj 2021




Spasi s(v)e od dna oceana,
vodenih godova plafona
punih boja razmazane palete
pljunutih iz truba.

Zvuk skriven u pustinji
pjeskari kožu
drhtajem glasnica
niz dinu u valove.

Šuti, šuti, šuti,
da čuješ udar malja
i šutke uroniš
bubanj ka dnu.

Nije vrijedno zvono buditi,
snagu tražiti bršljanom
dok odjekuje sat,
treperi i drhti perom.






Za neko bolje ljeto...

31 prosinac 2020

Želim vam svima sretnu Novu Godinu!
Kalendar je kalendar a razdoblje života je period koji prati i svako malo se budi bez obzira koji broj ljeto nosi.
Želim vam puno zdravlja, smijeha i topline prije svega, puno dobrih trenutaka uz vaše najbliže i da bude prilike da radite što volite i inače radite u miru, s vremenom i užitkom!

2020



Nije na odmet malo humora;




Uživajte, putujte, istražujte, fino papajte, nađite vremena za sebe i svoje bližnje u 2021oj! :)











Potres

29 prosinac 2020

Samo strah koji čini ništavilo od čovjeka. Kada nestane sve, svi problemi i obaveze, sve što je umu poznato, svi osjećaji se brišu i jedino strah vlada uz nesvjesnu nemoć. Za pojmiti koliko smo mali nije potreban potres! Potres je strah, stres, jad i jedna velika psihička fleka!

Bio sam na poslu, velika zgrada s uredima i skladištem. Ured u prizemlju, taman poslije gableca, dva monitora i četiri excel tablice na alt tab i C/P modu. Počinje! Prvo se osluškuje, onaj trzaj glave i uperene oči u ništa. Potvrda s nogama odmiče stolac s rukama na rukohvatu. Ozbiljna trešnja počinje i dižem se u smjeru izlaza ali s prvim ljuljanjem odustajem. Uz okretaje glave kroz prozor shvaćam da se cijela zgrada ljulja lijevo desno, zidovi plešu, cijela zgrada se ljulja pet, deset centimetara svaku sekundu, milisekundu. Cijela građevina je kao na vodi koju udaraju valovi u mini vremenskim intervalima. Gledajući emisije znam da štok ni otići ispod stola nije najpametnije već tražim „trokut života“. Ne nalazim ga jer ne mogu razmišljati pa odluka pada na čučanj uz ormar u ćošku. Kroz glavu prolazi samo kako će se ovaj put stvarno sve srušiti. Skoro na sve četiri na podu i traje, ljuljanje, trešnja i zvukovi nikako da prestanu. No konačno prestane. I svi van, šutke, bez ikakve zajebancije, bez riječi, samo pravac van. Svi vade mobitele, svi zovu pa pitanja; dal' možeš dobiti ikoga? Nema veze, ne možeš dobiti nikoga, ne možeš provjeriti roditelje. Srećom WU funkcionira i linije su uspostavljene. Glasovi nisu isti, ni jednom još od ožujka glasovi nisu bili takvi. Svi dolaze k sebi pa se izmjenjuju dojmovi. Firma preko puta lagano odustaje od radnog dana, prazni se parking. Nemam jaknu ali mi nije ni malo hladno dok dalje pokušavam obaviti pozive. Polako dolaze informacije i nevjerojatna je pomisao kako epicentar nije u Zagrebu. Pola ekipe je otišlo ubrzo doma jer jednostavno se nije dalo raditi. Odradio do kraja jer znajući da su moji dobro jednostavno nisam znao što drugo nego ostati i odraditi i smiriti se.

Jedino mi je drago što se dogodilo na poslu a ne doma. Dom je dom, sigurnost i mir a još jedno narušavanje doma bi me još više sjebalo. Taman kada je oslobođenje došlo opet počinju „halovi“ na svaki zvuk, svaki tutanj tipa lupanje vratima ili jači vjetar što škripi u gredama krova. Potres je strah koji traje mjesecima, potres stvara ozbiljnu psihičku fleku! Jednostavno strah je uvijek prisutan jer se budi na svakodnevne zvukove koji to više nisu. To umara, igra se s umom, upravlja sa stresom dok je nemoćna reakcija samo da želimo da prestane i da nam je više pun kurac toga!

Pratim portale i vidim glupe komentare, gledam kroz prozor i vidim dobar dio Zagreba s povišenog i par vatrometa. Jednostavno mi je nevjerojatno kakve amebe postoje, emocionalne amebe koje nisu sposobne shvatiti ništa.

Ne mogu pojmiti kako je ljudima u Petrinji, Sisku, svim okolnim selima koja su stradala skoro sto posto koliko sam popratio po medijima. Nerazvijeno područje, stari gradovi, stara sela i stari ljudi kojima ovo nije epizoda već nastavak života. Grad, selo ili bilo koju zajednicu čine ljudi i ovo što se dogodilo je mnogima patnja do kraja života.

Šaljem podršku svima, stradalima, pasivno stradalima kroz psihičke probleme i strahove, koji su ostali bez krova nad glavom, obitelji stradalima i svakoj osobi koja je doživjela ovo na bilo kojoj emocionalnoj i psihološkoj razini.

Pratite medije i postupite prema uputama!

Čuvajte se!

Skriven(a)

28 prosinac 2020




Pozdrav u džepu,
salutiranje pržini
u okretu pokušaja
bez ponosa i reda
da se okrene
ljuska koračnice.

Tko se oštri jutrom
licima pokore i
molitvom dozvole,
načinom hoda
blatno gleda
u san, u dušu.

Zagrijavam se
tvojim tavanom
da ispadnemo
s mojeg
u letu pogleda
koji grizu tutnjom
dok jeka svira
nebom
i diramo note,
smijemo se
ludilom karnevala
i plesa zaborava
poput krila
dok zadnje
pero ne ispadne
u gnijezdu izvora.



Biba i Štef - Sretan Božić!

22 prosinac 2020

Neka vam Badnja noć izbriše sve što želite zaboraviti a Božićno jutro pod borom osvijetli poklon ispleten od zdravlja, sreće, mira i ljubavi.
Svim ljudima ove blogozajednice želim sretan Božić! :)




MM: Pa dobro di si do sad!?
JJ: Ma joooj nemoj me niš pitat, opet su mi...
MM: (prekida ju u govoru) baaaaaa, nećem slušati o poslu, Božić je!
JJ: kak to misliš Božić je, pa nije još!(?)
MM: nema veze! E, oš da odemo na jedno lijepo mjesto?
JJ: a kam to?
MM: pa neću ti reć jer onda nije fora...
JJ: ajde... može...
JJ: (prčka po radiu u autu)
MM: kaj si smanjila ton?
JJ: kakav ton?
MM: bonton heheheheh
JJ: joooj, znaš kaj ti jedan zmazek... (ipak se smije)



Na odredištu;
JJ: ooo M., pa ovo je baš romantika...
MM: pa znaš mene hehe...
JJ: jeje samo si ti romantik :P
MM: pa tak nekak hehe
JJ: baš je lijepo!
MM & JJ: (zaključuju zajedno kak je super i kak se to sve još radi... kak je super kaj uopće nema ljudi jer skoro niko ne zna za to osim lokalaca... i kak to nije uređeno samo za ovo doba godine već će biti i jezerce, šetnica, tribina...)







MM: Umoran sam..
JJ: Naporan dan?
MM: (pjevuši) prijatelju umoran, i od žena i od vina, umoran... hehe
JJ: aham, od žena, dat ću ti ja od žena... u top ću te stavit hihi... ti nisi normalan!
MM: pa kad sam lud za tobom hehe!
JJ: haha, znam ja, stavit ću te u kuglicu iiiiihihihihihi, wiiiiiiiiiiiiii...
MM: ok, to nema smisla!
JJ: imaima hihihih... puffffffffffff



MM: J. kaj je ovo? Daj prestani se zaj.... i pusti me van!
JJ: iiiihihihihi neeećuuuneeećuuu :P
MM: daj J. ljudi me gledaju čudno!
JJ: hihihi tak ti i treba kad si najnormalniji čovjek na svijetu hihihi :P... odo se ja slikat s medom!
MM: ma di ćeš, vraćaj se sim i pusti me van... zima mi je... Đej? Đeeeeeeeej?



Nakon završetka drame;
MM: a? Sam skupio bodove?
JJ: kakve bodove, znaš da tog nema kod mene...
MM: ma dobro, to se tak veli...
JJ: pa bilo je lijepo, nemrem reć da nije... evo imaš plusić...
MM: kaaj? Jedan plus? I to mali? Pihh...
JJ: sretan
MM: sretan





Zima

20 prosinac 2020




Photo by: TDR


Krije se sjever
u svakoj pori kamena
pod smrznutim
granama borova.
Šapuće mu,
umiluje se
a kamen šuti i šuti
dok traži pukotinu
među iglicama
prema mutnom nebu.

Pognuta silueta
mrvi smrznutu crnicu
u teškom hodu.
Ne mari
za šaputanje sjevera
već mrštenjem
promotri put
pa zatvori oči
i doziva
glas djeteta.

Miris zime
para nosnice,
grize usne dok traži
hladne note duhova.
Oprezne oči
skupe snagu
pognute glave
i ugledaju kamen.
Sa mnom ćeš ti maleni
da se i ti ne raspukneš.





Štorija oko prve fotke...
Dobim fotku na WU i sjetim se odmah svog crteža od prije 10+ godina... pokraj crteža je drugi crtež kule od kamenja... van pameti...



Sukladno tome, nastavak hiže;









<< Arhiva >>