Pustinja

19 svibanj 2019



Crno bijeli osmijeh, bez uzorka
putuje ka sjeti nedoživljenoj,
čude se i rade studije osmijeha
dok slika blijedi sjenama silueta.

Osunčana leđa umorna, gule se
od prizora zelene fatamorgane,
kada razumno je ispuniti bisage
vrelim pijeskom usred pustinje.

Opečen duh kao pokošena livada
žuri pored osmerokutnog znaka,
naoštrenog zubala diže se u vihor
pun suhih zrna i peludi što grizu.

Putokaz i sjever za pticu selicu,
bez obzora ostaju maglovite noći
ispod pernatog repa bez brisača,
zastalo selo smiješi se krovovima.




Pa svrati na kavu ili na ...

14 svibanj 2019

Vrtne garniture su na neki način dosta bitna stavka. Bilo da se koriste u dvorištu, terasi ili balkonu, predstavljaju našu oazu za odmor. Ako si, primjera radi, damo truda oko izgleda dvorišta logično je da poželimo uživati u garnituri koja je kako funkcionalna tako se i uklapa u naš koncept ugode. Kažu o ukusima se ne raspravlja, bilo da se radi o dobroj, staroj, vjerojatno bijeloj plastičnoj garnituri ili modernijim pletivim, također plastičnim garniturama. Uglavnom, sve to košta, ovisno o potrebama i do nekoliko tisuća kuna. Osobno, ne odgovara mi kupovina klasičnih rješenja zbog prostora a ni zbog financija te možda najbitnije, jer želim neki svoj osobni izražaj. Pa sam tako odlučio prenamjeniti već postojeće, bolje reći gotove proizvode. Garniture od drvenih paleta su već razvikane i meni se recimo sviđaju, no odlučio sam se za tromble od kabela. Trombla, bubanj ili kolut, kako vam milo, nakon slike svima će biti jasno;



Za moje potrebe, radi se o balkonu koji nije preširok ali je dosta dug, mobilan okrugli stol mi super odgovara. Tromble same po sebi su obrađene. drvo je toplinski tretirano što uvijek možete prepoznati po štambilju na kojem je navedeno: HT, oznaka države kao npr. kod registracija, te neki brojevi koji vjerojatno ovise ili o vrsti tretmana ili samom davatelju oznake. Iako je to industrijska proizvodnja i trombla služi za namatanje i naravno odmatanje kabela, samim time završna obrada drva i nije fina, odlučio sam se samo za bojanje. Bez dodatnog zaglađivanja površine, išao sam na dvije ruke temeljne i dvije ruke završne boje (da ne reklamiram) s obzirom da je drvo i ranije tretirano. Inače minimum bi trebalo tri plus tri ruke.



Naravno, uz malo truda, volje i odabira boje, godovi mogu ostati vidljivi;




Ako eventualno želite pohoblati površinu, treba pripaziti jer ima jako puno čavli, pogotovo kod strojne obrade. Moja prva misao je bila da ću ići na staklo, no staklo promjera 104 cm, debljine 8 mm, obrađenim rubovima te rupom u sredini od 8 cm košta cca 600,00 HRK. Samo ću reći da razmišljam još o tome. U ovoj prvoj fazi sam odlučio investirati u boju i kotače;



Zanemarite vijke koji vire, toga inače nema ali sam ih ja ostavio zbog eventualne nadogradnje jedne ideje. Boja košta, kotači koštaju i pripazite na nosivost istih te da li su gumeni, no kako doći do same tromble(?). Ako poznajete strujića, bilo koga tko se bavi elektroinstalacijskim radovima, po mogućnosti u većim pogonima, na tragu ste toga. Treba izbjegavati ljude koji rade u tvrtkama koje prodaju kabele jer njima to treba i oni često kupuju bubnjeve zbog potrebe namatanja određene, tražene metraže. Na kraju krajeva, svi često prolazimo kroz industrijske zone i često se tako nešto može uočiti kako stoji vani na skladišnom prostoru. Lijepo stanemo i pitamo prvog tko naiđe da li im treba. Doduše, treba to i prevesti.

No da se ja vratim na svoj set i svoj balkon. Ulaganja postoje, ako idemo u ekstreme, može koštati i više nego da smo kupili u nekoj robnoj kući. Trenutno sam na stolu i stolici, razmišljam čak i o klupi od već spomenutih paleta. Polako, dodatne stolice se uvijek dovuku, možda na kraju padne i kakva ležaljka. Samo znam da ću guštati uz kavu ili pivu upravo ovdje;





Pismo

05 svibanj 2019



Zapis, zaboravljen kao i budna noć,
bilješka za povratak u nešto bitno,
vulkanski kamen u obliku kornjače
ispisuje tragove utopljeng ugljena.

Žila više za sve predstave u oknu,
slova u nizu nižu blokove ljepote
što se gradi i ruši u krugu vihora,
pjevam i plačem uz plašt od vjetra.

Niz ulice divljih kestena i pozdrava
prema šumi breza i visokih trava,
uzvišeni zaborav dođe kao briga
dok traži glas za onu sliku na zidu.


Mi djeca s kolodvora ZG

22 travanj 2019







"Get me London, get me Seoul
Say it's me who's calling
Girl, I'm lower than a dog
And my ego's falling
Get me Bangkok, get me Rome
Where all the hope is hiding?
Just know I'm numb and I'm alone
So come back to me crying
Call Tokyo, call New York
It's just same but different, love
Call Jupiter, call Lyon
Find a right and find a wrong"

Kontrolna točka

14 travanj 2019




Iskorištene šibice u staklenoj zdjelici. Prikaz ulja na platnu, pod plamenom bijesa biva bačeno u oganj.

Kontrolna točka.

Gori već danima, tjednima, dim nagriza onaj uski put. Da, baš onaj uski put. Vlažne su oči zamagljene poput borove šume skrivene kišnim oblacima. Ne osjeti se dim, vlaga otima sav miris. Vlaga što se lijepi za kosu, nozdrve, misli. Smrdi na ustajalost lišća još vlažnog od snijega i proljetne kiše. Miriši na paprat, nabujalo vrelo, mlade koprive, na želju.

Kontrolna točka.

Ogrnuti se uzvišenom patnjom je postojano kao i biti ljubavnik. Noć za spoznaju milostinje i snovi neprospavanih noći. Jutro kao neuredna tipkovnica. Da li je umijeće ljubiti se i lizati istovremeno, uz savršeno oružje manipulacije.(?)

Kontrolna točka.

Što ćeš reći ako se bojim Norveške ili drevne Kine.(?) Što ćeš reći ako nemam mira da nemam ni strasti.(?) Ponekad nema vjere, nema ni Duha, nema vremena a nema ni fizičkog postojanja. Što ako hrabrost proizašla od samoće otkriva samo jad i nemoć.(?) Da li je krivnja zbog nerazumijevanja nešto postojano, da li uopće postoji.(?)

Kontrolna točka.

Harfa ili saksofon, violina ili truba? Molim cijeli orkestar, tako traži gospodin Ennio. Tako mi i odgovara, ipak smo na željezničkom kolodvoru. Baš je dobra ova rakija od lješnjaka, zar ne? Nema veze što je blagdansko jutro, bar nema nikoga. Palo mi je na pamet, bezpovratna karta, zašto se takva uopće i naplaćuje(?)

Kontrolna točka...

Osmijeh

27 siječanj 2019

Toliko jednostavno da je šareno,
kiparov model diše bez zamjerke
pod rasutim gipsom krhotina srži,
uzdiže se akt nad slinama bjeline.

Umjetnost razumljiva samo tebi,
čuvaru plime Skandinavske noći
i lauferu jutarnjeg soka rukopisa,
violinski ključ bira tek sretan kraj.

Oči stropa punih pločama zrcala,
ogled suznog pokrivača slikanja
i prašine vatrometa galerije slika,
ustani, dok pijem kavu i gledam.


Jesen žarkih boja

09 prosinac 2018

Isisane, prožvakane riječi udaraju u misao i propadaju pred vojskom osjećaja. Izudarane, kvrgave i ponižene nestaju u kasni sat, te riječi, toliko željene a toliko nepotrebne. Uz udarac stvarnosti i razmišljanja o jutenoj vreći kao dekorativnom detalju, najpametnije je zadubiti se u pogled što se pruža iza prozora, taman ograničen kao slika pod okvirom. Svjetiljka ulične rasvjete posjela je sva mala gradska osvjetljenja u daljini, kao da im priča o životu kroz primjer tople skromnosti. Magla što se počela dizati iznad Save i tvorila vijugu kroz grad samo je pridodala doživljaj vlažne jesenje noći. Glazba i mentol u ustima punim dima blago skrenu pogled ka umjetnom boru sa tek pokojom kuglicom. Hrastove police, neznatno ispunjene knjigama žale se na nedostatak mirisa pravog bora. Širi se tek miris svijeće u kojem prevladava cimet, što je zasigurno bolje nego recimo lavande koja u crtežu krasi pladanj gdje je nekoć stajala lončanica sa biljkom a sada služi kao podmetač pepeljari, jer pepela je uvijek posvuda. Lavanda, lavanda, miriši na lijekove, na ambulantu. Stvara misao na prašinaste mrlje od moljaca, prazan ormar, samo vješalice se njišu prilikom otvaranja vrata. Crne, plastične, drvene vješalice kojih inače nikada nije dosta. Kako bi bilo sjesti u dno ormara i zatvoriti vrata? Mrak je, osim nepravilne crte prostora između vrata, treba namjestiti pante. Koja je razlika između sjedenja u praznom ormaru i izričito strogom rasporedu stvari po određenom džepu? Vjerojatno nikakva, ludost ne bira ni ne prestaje, poput znatiželje u odgovoru pitanja; kako oprati pernati jastuk(?). Slično kao ostvarenje želja kroz simulaciju mašte ili monologa, ionako su poneke želje kao vinske mušice, žive koliko ih i hranimo, maksimalno mjesec dana. Koliko se prašine skupi po parketu u mjesec dana? Dovoljno da se otkriju čovjekova kretanja ili vrlo jednostavno navika održavanja interijera i ambijenta u kojem čovjek obitava. Otisci stopala na čistom i sjajnom parketu, od topline tijela, djeluju tako slobodno dok lagano nestaju. Kao što se očituje krug oko staklene šalice čaja na parketu, između tvojih nogu, dok sjediš na podu naslonjena na stup što dijeli balkonska vrata. Podignutih koljena, u pliš crvenoj trenirci sa šljokicama, smije se dok pregledava fotografije na profesionalnom fotoaparatu. Tu i tamo digne pogled kao da se prisjeća nastajanja određene fotografije. Osmijeh joj se više očituje u očima nego na blago ružičastim usnama. Osmijeh pun odvažnosti, bezbrižnosti i zadovoljstva, kao užitak koji je došao sam od sebe u vidu nenadane nagrade. Bijela, prevelika, muška potkošulja jasno je otkrivala slobodu oblina bez grudnjaka, dok je naramenica što je skliznula sa ramena budila maštu. Uz zamišljeni pogled u pod, spustila je fotoaparat i uzela šalicu čaja te ju oprezno prinjela usnama. Drugom rukom, tek sa vrhom tirkizno lakiranih noktiju dodirivala je ključnu kost. Produžila je prema vratu čvrsto otvorenim dlanom, dok je spuštala šalicu čaja, te lagano nakosila glavu uz zatvorene oči kao da uživa u otklanjanju napetosti. Podigla je kapke, zelene oči su pratile ruku koja se prstima uvukla pod drugu naramenicu i pratila ju do kraja ramena, bojažljivo i znatiželjno kao pred ponorom. Kako je potkošulja klizila i visila tek o ružičasto, blago ljubičastim sa primjesom nijansi zrele višnje vrhovima, podigla je pogled prema meni. Znatiželjni, željno uplašeni pogled uz potez ruke što spušta bijelu tkaninu prema struku dok druga ruka klizi od koljena unutrašnjom stranom bedra. Zatvaraju se koljena, kapci se zatvaraju, usne trzaju. Ustajem sa stolice, udaljen tek dva metra od prizora, od nje...

Karta

14 rujan 2018



Titraju krošnje slike kapaka, njišu i trepere,
gube signale pod pljuskom nedorečenosti.
Nedostaju psovke, nedostaje pepeljasto krzno
što tako dobro razumije i kudi, prosipa prašinu,
olinjalu mudrost čestica kože slegnutih ramena.

Žuti kaput za pustinju šljunka cigle i katrana,
bezobrazan ples izazivanja oko bunara
utabanim putem mirisa drugog jutra.
Ideali satkani od peludi, pod vjetrom
za ocvalost i cvjetanje u službi alergije.

Gravirane riječi u popucalim kapilarama,
brojalica za nesanicu, jadikovku sparine.
Purpurna imitacija naspram nijeme ljubičaste,
hodaš prezirom gackajući po glibu tišine.
Dođi po teoriju nota za život, poljubi me
.





Jednostavne dekoracije od vijugave vrbe

27 kolovoz 2018

Spiralna/vijugava vrba (lat. Salix babylonica var. matsudana), podvrsta žalosne vrbe, naraste 6 do 10 metara visine, a karakteriziraju je spiralne grane, po čemu je i dobila ime.
Ova vrsta autohtona je u sjeveroistočnoj Kini, a danas se uzgaja u mnogim krajevima svijeta.
(Kaže google...)

Pa tako raste i u mom vrtu.

Nezgodno posađena, blizu ograde, primoran sam istu i održavati, kako u visini tako i u širini;




S obzirom kako se vrba obnavlja jako brzo, rezidbu vršim tri puta godišnje.
Grane zbog svog spiralnog oblika su same po sebi zanimljive.
Iz istog razloga sam par primjeraka ostavio da se osuše te nakon par tjedana ih ogulio;






S obzirom da im vlaga pogoduje, možda je najbolje sušiti ih u zatvorenom prostoru.
Čak i lakše ide guljenje dok su još svježe jer se mogu odstraniti "trake" kore, no kako preferiram da se vide rezovi skalpelom, što manji, gulim posušenu verziju;




Uglavnom, čemu sve to?
Zbog dekoracije interijera koje sam imao prilike vidjeti na više mjesta.
Kako nisam sklon npr. održavanju uvijek svježeg cvijeća u vazi, težim jednostavnosti i prije svega dugotrajnosti.
Prema navedenom, odlučio sam se za ovo;




Također, tamna verzija, bez da se guli, može biti efektna.
Jednostavno nakon što se grana odreže, samo se stavi sušiti i kasnije se uklone listovi;




Mix crno/bijela verzija mi se isto čini dobra;



Pojedinačne grane se mogu iskoristiti za tegle sa biljkama koje trebaju pomoć u držanju.
Duže grane se mogu iskoristiti za puzavce.




Kako volim malo i zakomplicirati stvari, htio sam vidjeti i verziju drva od drva;















U planu je napraviti postolje od kamena.
A gdje smjestiti, apsolutno ne znam s obzirom da i nije tako malih dimenzija.
Kako grane nisu fiksne, bar neću imati problema sa prijenosom.

Toliko od mene i vijugave vrbe... za sad. :)

Proljetni projekt - hotel za kukce

16 kolovoz 2018

Kako hotel za kukce i nije više neka nepoznanica,
kao i značaj korisnih kukaca u našim vrtovima,
odlučio sam i ja "sklepati" jedan.

Uvijek postoje oni "ficleki" od grede ili daske, koje uredno pospremimo, jer naravno da će kad tad trebati.
Na kraju završe kao potpala za roštilj.
No mogu ja roštiljati svaki dan, svejedno će hrpa ostati.
Pa eto, uz ovaj mini projekt malo ćemo smanjiti drvenu građu u podrumu/garaži, kako i gdje tko pažljivo skladišti.

Poslužiti će i ona kutija puna hrđavih čavli... znao sam da će dobro doći, sva sreća da ih imam... 968...

Čekić u ruke i to je to.
Srećom, ne patim od vaser vage pa je to išlo glatko.
Svatko zna zabiti čavao, tako da ovo svatko može.

Dovoljno je samo započeti;




Nakon dobivene kocke, lagano se ispuni unutrašnjost npr. starom ciglom, sitnim grančicama, granama koje su se posušile na voćkama pa smo ih odrezali, slamom....
Deblje grane izbušiti bušilicom kako bi dobili rupe u koje se kukci mogu zavući.






Dosta bitno, na kraju staviti mrežu kako ptice ne bi imale pristup našim bubamarama i kompaniji.



Možda nije loša ideja da se popunjavanje izvrši na samom mjestu gdje će hotel biti postavljen.
Malo sam imao problema sa prijenosom zbog dimenzija i težine heh...




Ako netko pati na estetiku, hotel se uvijek može obojati i ukrasiti po vlastitim željama.

I to bi bilo to!
A sad treba malo i odmoriti.



<< Arhiva >>