nedjelja, 26.10.2008.
Thing's yust happen
Jučer sam imo tako veliku želju za smrću no bio sam budan do pol 3 u noći prio sa frendom, o puno smo toga pričali a posebno o smislu života zašto živjeti i kroz taj razgovor su mi se oči stvarno otvorile opet sam mislio samo na sebe na nikog drugog nego na sebe, i to je tako uvijek jer uvijek mislim samo na sebe i sad mi je to konačno postalo jasno kroz taj razgovor, hvala ti Pope....
No uglavnom što se desilo, imo sam tu želju za smrću i kroz razgovor sa njim došli smo do jedne naše frendice za koju nikako nebi htio da si išta napravi i tada mi je reko da kada bi si ja nešto napravio ona to nebi mogla podnjet jer se previše vezala za mene kao frenda i tada su mi se oči otvorile tada sam shvatio da uvijek mislim samo na sebe, i kada me konačno uspio odgovoriti od toga, tada se sve preokrenulo tada sam ja postao njegov psihijatar, heh koja ironija sada je dokazano da ne možemo jedni bez drugih jer svakom treba pomoć i nadam se da će ućiniti to što sam mu reko da pokuša...Pokušaj Pope i imaj vjere i ne gubi nadu......
I uglavnom kad sam lego u krevet na sat vremena sam zaspo i tada sam sanjo najlijepši san svoga života, sanjo sam da ja i moja voljena imamo dijete ahhhh to je stvarno bilo nešto prelijepo ma najlijepše još samo kada bi se taj san ostvario u budučnosti ahhhh bio bi presretan kada bi sa njom mogao provesti ostatak svog života i imati obitelj sa njom, za sad to je samo još jedan od mojih snova koji se možda nikad neće ostvariti, ali ipak treba imati vjere i nade u bolje sutra i nikad se nesmije izgubiti.............
subota, 25.10.2008.
My life
Moj život je bio poprilično sjeban od kad znam za sebe sve je bilo sranje obitelj život sve, nikad ništa nije bilo kako treba...
Od kuda da počnem, dakle od malih nogu uvijek su me svi šikanirali uvijek sam bio dobrica i uvijek sam svima oprašto sve šta su mi napravili uvijek sam svima popušto, bio dobar prema njima, a oni su me uvijek iskorištavali i maltretirali me, a ja nisam mogo ništa nego opraštat im jer sam dobra srca i uvijek svakom sve oprostim i prijatelju i voljenoj osobi....
No i dalje kolko sam god bio dobar prema nekim osobama oni su prema meni bili gori pa čak i društvo sa kojim sam išao od 1 osnovne u razred svi su se uvijek izrugivali i pravili budalu od mene al šta sam tu mogo uvijek sam bio najslabiji, uvijek sam ispašto zbog toga zato sam i mrzio svoj život, no neke su se stvari promjenile u 6 osnovne kada sam upozno jednu djevojku koja mi se svidjela no problem je bio u tome što između nas nikad nebi išlo mi smo mogli biti samo frendovi no ja sam to pre kasno bio shvatio i tada sam ostao i bez tog prijateljstva koje mi je jako puno značilo, ali ipak evo nakon 4 godine bez ikakvog kontakta sa tom djevojkom našo sam ju na faceu i ponovno smo progovorili ponovno nakon duge 4 godine...
Dalje kada sam završio osnovnu i kreno u srednju, došo među novo društvo prvo šta mi je bilo na pameti i šta mi je bila največa greška je napričat im sve i svašta kako bi bio prihvačen u društvu i bio što več faca no ispo sam samo jedan mali lažljivi jadnik i tako sam skoro uništio još jedno prijateljstvo, ali čovijek je bio toliko pošten da mi je to oprostio i da me nije odjebo i hvala mu na tome, no uglavnom tijekom prvog razreda doživio sam svašta, svakakvo šikaniranje i tlačenje ali ne samo ja nego i mnogi drugi koji su išli samnom u razred, bili smo najslabiji i najmanji i to nas je umalo glave koštalo...
Dalje, u ljeto prije drugog razreda upoznao sam jednu curu sa kojom sam bio 4 mj no to isto nije funkcioniralo mučila nas je daljina i nije nikako išlo sa nama...
I tada je došo frendičin rođendan na koji sam bio pozvan i gdje sam upoznao vjerojatno najdivniju osobu u svom životu ta osoba je moja draga, no tada to još nije bila imala je dečka, no da nastavim kako su sati prolazili ja sam se sve više zbližio sa njom i zaljubio se u nju znajuč u tom trenu da ju nikad neču moći imati, i onda nekoliko dana poslije tog rođendana uspio sam dobiti njen broj i izašli smo van na kavu, nakon tog izlaska sve mi se promjenilo još sam se više zaljubio u nju, još sam se više zbediro, pao u još veču depresiju , a posebno nakon njenog zagrljaja, kada sam došo kući taj dan nisam mogao cijelu noč spavat, misli su mi bile te da sam najveći jadnik, da sam niko i ništa, da sam budala što uopče živim, i iduči dan mogao je biti koban, tada mi je bilo dosta svega života življenja ljubavi i svega drugoga... pokušao sam se ubiti, i u tom trenu kada sam bio tik do smrti dobio sam poruku,,heh još ni dan danas neznam zašto sam pogledo tada na mobitel to sam bog zna no uglavnom, poruka je bila od moje drage glasila je " Lukavče šta mi radiš" kada sam pročito tu poruku sve mi se slomilo više nisam imo ni hrabrosti ni snage da privedem život kraju i sada sam sretan zbog toga jer napokon imam nekog u svom životu do koga mi je stalo koga volim i ko mene voli, ko me istinski voli, ali dalje naravno odgovorio sam joj na tu poruku i kao što i sami sada vidite nisam se ubio živ sam i sretan, i uglavnom ona je samo nakon jednog izlaska i par poruka prekinula sa svojim dečkom i pristala je biti samnom, od tada mi se život promjenio napokon se i meni posrečilo napokon sam postao sretan.. naravno bilo je uspona i padova u vezi padovi uglavnom zbog mene uvijek sam ja sranja radio i gluposti govorio i žao mi je zbog toga joj kad sam glup i jednostavno ne mogu držati jezik za zubima AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA poludjet ću...
Ahhh al i uvijek sam govorio da ću se promjeniti ali nikako da se promjenim jednostavno neznam kako šta da napravim kako da se promjenim što učiniti ahhh......
jednostavno neznam....
A sad a kad am toliko sretan sa njom napokon po prvi put u životu, a sad sam na rubu da ju izgubim, a toliko ju volim toliko mi treba moja Irina...
Žao mi je ljubavi jako mi je žao zbog svega što sam ikada napravio i što sam ikada itreko čime sam te povrijedio žao mi je jako...
Ako me ostaviš znaj da ti želim vječnu sreču sa kim god da budeš i budi mi sretna i vesela.....
I još nešto znaj da te volim i uvijek ću te voljet bez obzira šta će se desiti, Ti si moja prva prava ljubav i uvijek češ to ostati...
I eto još jednom oprosti žao mi je.............
petak, 03.10.2008.
This time i made a big mistake
Opet sam sve zajebo kao i uvijek.
Joj zašto ja uvijek moram biti takav glupan zašto, zašto uvijek sve moram zeznut.
Za poludit najrađe bi da me nema da se nikad nisam ni rodio onda bi sve bilo bolje nikom nebi smeto nikom nebi falio sve bi bilo u redu.
Al bilo bi mi žao moje male onda joj ne želim ju ostaviti samu a i ne želim ostati bez nje a uvijek napravim nešto i sa time sve zeznem i povrijedim nju i onda sam tužan i ljut na sebe.
Ahhhh jučer smo se opet neš posvađali i bio sam ja kriv jer sam opet pretjero, i sutra bi trebala doč kod mene a ne želi joj poludjet ću ako ne dođe jer ako ne dođe neću ju 2 i pol tjedna vidjet a mrzim kad ju ne vidim kad sam bez nje joj poludjet ću bez nje 
I think that this is enough for now.
Good bye and see ya.
