|
|
24.11.2006., petak
KAD SMO BILI DJECA...
...nismo marili za ništa...
nismo imali probleme, i živjeli smo bezbrižno...
bili smo sretni i bezbrižni. . .
maštali smo o svijetu odraslih. . .i nismo mislili da je to teško. . .
sve je bilo šareno . . .i savršeno. . .roditelji, prijatelji...ljubavi...nikakav problem...
a sada?? sve je teško. . . više patimo nego uživamo. . .nemamo vremena. . .sve je komplicirano. . .
zaboravljamo provoditi vrijeme s onima koje volimo...naučili smo juriti..ali ne i čekati...
imamo više poznanstva ali i manje prijatelja...ostajemo do kasno budni, budimo se umorni..itd...
uzmite vremena za ljubav, uzmite vremena za razgovor, uzmite vremena da iznesete svoje misli i kažete onima koje volite ''volim te''...naravno da pritom bude to iskreno...zagrlite osobu pokraj sebe i cijenite taj trenutak jer jednog dana ta osoba više neće biti pokraj vas...
|
21.11.2006., utorak
još nie kraj...
. . . nebrem vjerovati kai sve ne znam/ne znaš...
...da, tak je glasila jedna od rečenica. . .mislila sam da je na neki način gotovo. . . nisam imala više volje sve razumjeti . . ali ipak. . . imalo je tu još nečega...odnosno puno toga...
. . . sve se da riješiti. . . jednim razgovorom. . . i naravno dobrom voljom. . .
. . . nitko nie savršen. . . nisam niti ja, a nie niti ona. . . često smo tvrdoglave. . . i mislimo da smo u pravu. . . jednostavno smo jako različite. . . a opet slične . . . prošle smo puno toga, naravno zajedno. . .
kad sam ja padala, ona me nosila. . .
kad je ona padala, ja sam nju nosila. . .
. . .nitko ju nie zamijenio...ona je uvijek imala posebno mjesto. . .
samo sam možda napravila mjesta za još jednu osobu. . .
volim obadvije...svaka je posebna. . . nisu uopće slične, makar svi vele da jesu. . .i znam da ih ne bi mijenjala...još ne...ne tako brzo. . . jer se prijateljstvo ne stvara preko noći. . . treba nam puno godina. . . suza, smijeha, povjerenja, svađa...no na kraju ipak ostaju samo lijepa sjećanja. . .i čeka nas još puno toga. . .
. . . mi samo trebamo krenuti naprijed, i ne zaustavljati se . . .udvoje je uvijek lakše. . .
...PRIJATELJI PRONALAZE JEDAN U DRUGOME PREKRASNE STVARI
ZA KOJE SE NITKO DRUGI NE TRUDI DOVOLJNO DA BI IH PRONAŠAO...
|
17.11.2006., petak
''…Što se prek noći dogodilo..??'' Ne znam….
Ma ne događa se sve prek noći…makar nam se ponekad tak i čini….možda se događalo svo ovo vrijeme sam mi to nismo hteli videti….
Možda nam ponekad treba neka promjena…sloboda….možda nam neki ljudi dosade..ili su nam već i od prije bili dosadni, ali smo ih prihvatili zbog ostalih?! Pa vjerojatno…ali svemu jednom dođe vrijeme za oproštaj…pozdrav……a onda se moramo znati na neki fini način maknuti iz nečijeg života…tiho i neprimjetno…
Nema smisla da se s nekim družimo kad nam to nie u interesu…kad nam je jednostavno naporno biti u nečijem društvu…
Zapravo već par dana razmišljam kai me muči…pa zapravo ništa….onak gledam i slušam druge, i znam da im je ovo jedno od najgorih razdoblja u životu…i razmišljam kak bi morala biti sretna…makar i moja sreća ima negativnu pozadinu…al opet nije tak negativna kak kod drugih….zapravo imam sve…možda čak i previše…ali uvijek nađem nekai…heh…
I tak dns posle školice mi curke ili kak nas lana zove koke sedimo na kavici i razgovaramo o maturalcu….dali bi u tunis..ili irsku….a da u grčku mi ipak nebi….
Sljedeća tema kak bumo izgledale za kojih 20 godina dok bumo tak sedele na kavici??pa je bilo smeha….razmišljanja su nam jako pozitivna…moš mislit…nit u cosmu nema takvih priča …i tak si opet razmišljam kak nam je lepo..i kak nam je uvijek zabavno na kavici…i zaključak svega toga kai sam sad nadrobila je kak smo mi još onak pozitivni i na neki način nadobudni ljudi…jer kad gledam ove mlađe generacije…svi su jako negativno nastrojeni prema svemu (ne velim da nemaju razlog…ali)…povlače se u sebe…svaki dan su sve umorniji..tužniji…namrgođeniji, i izgledaju kak da im nie do ničega…
Ponekad treba živjeti od danas do sutra…ponekad treba riskirati…i malo zaboraviti na sve…jer nitko ne zna što nam nosi sutra…sve je relativno, prolazno i nepredvidivo…
|
12.11.2006., nedjelja
Ima onih koji ne mogu vidjeti i onih koji ne mogu čuti,
no ljubav i njima dolazi, ljubav se i njima događa..
ljubav se ne zaustavlja u očima, u ušima, ona uvijek prodire dublje- sve do srca. . .
a kada ljubav obuzima nečije srce može posvuda stići...
imala sam u planu napisati nešt drugo, ali mi se ne uklapa...heh...onda bi ispalo da sam u bedu, il da se nekai dogodilo...
sve je oke...happy sam kolko se da biti...neke stvari i neki ljudi me održavaju na površini...i na životu
pusam vas sve....pozzz....
|
05.11.2006., nedjelja
došlo je neko novo vrijeme...
oi oi....nisam na kavici...pa ait onda da napišem nekai...pošto nemam kai za radit....uglavnom cijeli dan sam prespavala...i još mi se pajki...nekva sam bolesna...
i tak si malo razmišljam o svemu...jedna osoba mi veli par stvari,onak sa svojeg stajališta...i pred par dana bi joj odgovorila da nema pojima i nek me ostavi da živim kak ja hoću...a na kraju skužim da se hoću...il možda moram maknuti od nekih ljudi...jer sam se možda počela ponašati ko neko drugi...a ne ko ja..a to neću...ne bude lako...al bude mi neko pomogel oko toga...
da..i jučer sam imala jedan zanimljiv razgovor...i još uvijek nebrem vjerovati da se to moglo dogoditi...možda je za neke stvari prekasno...ne možda, nego sigurno...bilo pa prošlo...al sad sam sigurna u jedno...zadnji put kad sam rekla gotovo je...bilo je stvarno gotovo...nisam lagala sebi a niti drugima...makar mie trebalo kojih par godina da shvatim...ait možda ima jedna osoba koja je jednim velikim djelom zaslužna za to :) heh...da...znam da ne budete shvatili...možda neki...nie ni bitno...oni koji trebaju znati, znaju...
|
|
|
|
|
|