nedjelja, 21.01.2007.
Marek
|
UPOZORENJE: mjesta, događaji i osobe su realni, bezvremeni i povijesno dokazivi, neki čak i danas živi  Marek je bio svakodnevni inventar šanka „Kinoteke“. Imao je nekakav imaginarni posao u nekakvom institutu za izučavanje utjecaja današnjih pojava u društvu prema tekovinama revolucije, ili tak nešto. Uživao je u svom statusu sina palog brca koji se manifestirao s predivnim stanom iznad malog placa (britanski trg za one koji neznaju), fascinatne kvadrature, s jednom tehničkom greškom u obliku čangrizave majke koja je cijele dana brisala prašinu i glancala parkete. Uglavnom persona tipa niš koristi. Gemišt mu je bio zaštitni znak, a nakon par njih polako bi prešao na upucavanje komadima koje su čekale da počne predstava. Opčinjavao ih je svojim tezama o bitku, poznavanju recentne kulture, filozofskih tokova. Uglavnom bio je, dobro čudna osoba s gemišt PTSP-om koji mu je u tim trenucima otvarao pogled na sav nesmisao njegova života, ali je bio svjestan, da bez obzira na sve ipak mora raditi kompromise. Ma koliko se Marek trudio, nikada mu nije zabilježen uspjeh kod tog njegovog filozofskog upucavanja mladim neiskusnim djevojkama. Mi smo to povezivali s njegovim životnim utegom, životom s majkom, starom usjedlicom, za koju nije bilo zabilježeno da je prošlih 15 godina izašla iz stana, koja mu prema našem mišljenju nije dala dovoditi komade dome. Sve teorije i nagađanja pala su u vodu jedno jutra kada se poklopilo nepoklopivo. Mi lokalni filozofi, puna mladenačkog prkosa i arogantnosti, našli se na jutarnjoj kavici, koja je ubrzo preraslo u jednu grandioznu odu prema gorkom pelinu. Tada se, u jedno još pospano doba jutra, pojavio i Marek. Eskivirao je posao, navodno bolestan, a zapravo izgubljen došao u svoj kutak mira. Nezna se tko ga je počastio pelinom. Iako mu je to bila nova percepcija, da ga neko časti, a i novi pogled na smisao života korz oči pelina, ubrzo je našao zajednički jezik i otvorio nam dušu. Otvorio sve svoje rane, sve svoje nedoumice i dvojbe u ispravnost svog bitka. Marek je bio sin jedinac, sin palog borca, borca za našu domovinu, borca koji dao život za socijalističku ideju, antifašista, a on njegov sin je gledao kako mi to iz dana u dan neumitno uništavamo. Marekov otac je život za domovinu dao negdje u okolici Koprivnice, davnog svibnja još davnije 1945 godine, a naš Marek je kao njegov sin jedinac prokmečao, davne 1957. |
