|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prijatelji su poput zvijezda: Iako ih ne vidiš uvijek, znaš da su tu...
Nisu bogati ljudi oni koji imaju mnogo, nego oni koji znaju cijeniti ono što imaju...
6,470,818,671
people on the world......
6,470,818,671
soul on the world...
And, sometimes, all you need is just one...
Mala reklama kickera... I slika auta s najbooljom muzikom u Splitu i okolini...
ŽIVIŠ ŽIVOT JEDINO AKO SE KREĆEŠ PREMA NAPRIJED!!
Što za reći...
Lavica koja ide u 3.razred ".gimnazije u Splitu...
Normalno, rođena u Splitu,..
Ne živim tu, ali ga smatram svojim gradom...
Slušam neku blagu vrstu rocka...
Osim toga, volin poslušat dobru pismu bilo kojeg tipa muzike...
Od hrvatskih stvari volin poslušat Hrnića... i taj tip muzike...
Od svih filmova, najviše volin horore, i dobre krimiće....
Kao i svaka druga ponosna lavica, volin lito,
ali ipak najviše uživan zimi...
Volin dobre provode.
Na svitu ne bi mogla bez ljubavi (prijateljske, obiteljske, i one...)
ne bi mogla bez muzike...
Volim crnu boju više od svih... Njena jednostavnost nema premca---
Da sad počnem nabrajat šta ne volim... ne bi bilo kraja...
Blog.hr
this is my shit
annwyn
sorimie queen
plavooka
...jedna mala...
someone from distance
anna
ana
little devil177
Lana i Paola
nivblf
uspomene 1987
annye46
blue butterfly
baleagirll
Counters
Miris pečenih kolača se širi stanom, a tebe nema! Nisi tu da mi dodaš šećer, da probaš prvi kolač... Nema te i fališ mi...
Ovaj Uskrs će proći bez tebe, a ne znam jesam li spremna na to! Fale mi tvoji poljupci, tvoja milovanja i šaputanje! Sama sam... Oko mene samo leže razbacani kolači, neuredna kuhinja te razbacani pribor...
Da si barem tu, ove noći tako trebaš mi! Stan je potpuno prazan, još nisam izvadila tvoju robu iz ormara. Stoji tamo ali nema svježine u njoj... nema tvog mirisa... Nadala sam se da će mi tako ostati dio tebe...
Sjećam se onih šetnja kadaa smo bez opterećenja šetali gradom. Ove prokletnice neprekidno žele teći... Pa neka teku... Što tu ima loše...Pogledom prelazim preko tvojih slika, te mi se pogled zaustavlja na onom nožu...polagano se osvjetljava... Izgleda kak ojedini on ima bar kapljicu suosjećanja za mene. Tvoji mi se ne javljaju, a moji... To je već stara priča... I da odem, ne bi im falila...! Tvoje sam slike stavila svugdje po stanu, tako da kamo god da se okrenem imam osjećaj da si tu, i da možemo pričati satima... Pričala bi s "tobom" satima, tako da je par puta došlo i do nesporazuma... Pričala bi stobom uz našu muziku... Slušajući rock pričali bi do sitnih sati... Nikad nisi htio slušati onu "glazbu", govorio si da je to za mrtve...
Susjedi bi dolazili i bunili se na razgovore... monologe... Mnogi su mi savjetovali odlazak psihijatru...!? Ali ti me razumiješ... Onaj nož mi ne izlazi iz glave... Kako bi bilo dobro da sam tu s tobom, da smo zajedno kao nekada... Toliko sam se unijela u to razmišljanje da nisam ni primjetila kako mi se nož lagano približava ruci... Iznenada sam se našla na tlu, ruke su mi bile krvave...
Susjeda je došla posuditi šećer. Izbezumljena je zvala hitnu... Došli su... Kažu da su me u zadnji čas spasili! Spasili?! A od čega!?! Moj spas je tu s tobom... Možda još ima nade! Čekaš li me još? Saznat ću jedino ako iščupam ove cijevi iz grla!... Čujem ovaj neprekinuti zvuk PIIIIIIIIIIIII.....!!
Ali... prestao je.....