<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (4)
Rujan 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (4)
Siječanj 2006 (8)
Prosinac 2005 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Blog diskripšn

Ovo je blog jednog romantičara, klošara, šarmera i uglađenog gospodina čovjeka sa svim manirama pravog kavalira i intelektualca svjesnog svijeta u kojem trenutno živi

Ove pjesme i misli sam već vidio negdje, svidjela mi se ideja... nije moja, nažalost


Email: petrusijan@hotmail.com
Free Web Site Counters



Život u ružičastom[B]
Edith Piaf



Oči spuštena pogleda preda mnom,
izgubljena osmjeha na usnama
to je portret bez uljepšavanja
čovjeka kojem pripadam.

Kad me uzme u naručje
i stane mi govoriti
ja vidim ruzičasti život.
Govori mi riječi ljubavi,
svakodnevne riječi,
mnogo toga.

Unosi u moje srce dio sreće
i ja znam:
On je za mene, ja sam za njega,
U to mi se zaklinje.
Kaže mi da je to za čitav život
i ja to znam
slušajući svoje srce kako tuče.

Ljubavne noći ne prestaju,
velika me sreća obuzela.
Sve muke i tuge zaboravljam.
Sreća!
Od sreće ću umrijeti.

[B]Himna ljubavi

Edith Piaf

Plavo se nebo na nas može srušiti
i zemlja se na nas može stropoštati.
Nije važno ako me voliš.
Fućka mi se za čitav svijet.
Tako dugo dok mi ljubav oplakuje jutra,
dok moje tijelo trepti pod tvojim rukama,
ne postoje problemi dok me voliš, ljubavi moja.

Ići ću do nakraj svijeta,
u plavo ću se obojiti,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Skinut ću mjesec
i ukrasti sreću,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Zanijekat ću domovinu,
zanijekat ću prijatelje,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Mogu mi se smijati,
ja ću sve učiniti
što ti budeš tražio.
Ako te jednoga dana
život otrgne od mene,
ako umreš i budeš daleko od mene
nije važno ako me voliš.
Jer, i ja ću umrijeti.
Cijela će vječnost biti naša.
U nebeskom plavetnilu nema problema.
Ljubavi moja,
vjeruješ li da postoji Ljubav?
Bože, neka svi koji se vole ostanu zajedno!


Otkako te ne volim

Arsen Dedić

Vraća mi se okus
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti...
Osmjeh mi se vraća.
Nećeš me prepoznati.
Kao na slobodi
opet učim jesti, hodati...
Otkako te ne volim
opet noću kiše moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude:
Kolko će to trajati?
Može li se umrijeti?
Hoću li se poslije kajati?
Gnjavio sam ljude.
Pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
samo da se oči naviknu...
Otkako te ne volim
opet noću kiše moje
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
Prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.


Ponovo ti govorim ljubavi moja

Arsen Dedić


Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog života pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pišem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da se moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
a počeo sam sjajno da ponižavam i griješim
gotovo pri kraju i gotovo mudrac
na početku tu sam da se tješim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvoren u ranu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
došao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam već bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije sreće, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije lošeg društva, sumnji, noćas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kažem
kao prvi puta opet: Ja te volim!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
tekstovi.com
za slikice
osijek031
bigoo.ws

Free Web Site Counters

Petrusijan

ponedjeljak, 30.04.2007.

I kad misliš da spavam... Nisam pukao, ako to mislite, i ne slušam narodnjake, ali ta pjesma Dodir ledja o ledja ima tako dobar tekst... ja kao nekakav pjesnik zavidim čovjeku koji je tako nešto iskreno napisao... jer kad se malo zagrebe, sva ova zlatnina oko života čovjek vidi da ništa nije idealno... Još sam pod dojmom jednog događaja od prije par dana... jedan lik, koji mi izrazito ide na živce, jer je imao nešt sa mojom bivšom dok smo još formalno bili skupa, oženio se u međuvremenu i žena mu je trudna, sad je bio sa nekom malom od 19 godina... pa gdje ide taj svijet, zašto se ljudi žene, ako ne vole... znam da ispadam primitivac, ali meni je to iskreno još tako ne pojmljivo, jer ako voliš nekoga, zašto činiš nešto zbog čega bi drugi mogli patiti? Katastrofa.... I nekad stvarno imam osjećaj da sam sa druge planete i da bih se najradije sakrio u nekakav kut i tamo prespavao vječnost samo da ne gledam suze i svađe i sve što slijedi iz toga što nema ljubavi... Možda sam takav i zato što sam vidio bivšu, sa svojim asistentom sa faksa... baš lijep prizor... i to me dirnulo, mislio sam da neće, ali jest i ne znam do kada će to više trajati jer sam više sam sebi jadan... I tako mijenjam raspoloženja iz dana u dan, ponekad iz sata u sat, od super sretnog što sam sam, do toga da bih zaplakao što nemam onu koja treba biti pored mene, i znam da trebam biti strpljiv i da će doći... Može li se živjeti sa nekom osobom koju voliš, da svakim danom iznova voliš sve više, i nako godina, i nakon rutine, da znaš zašto je tu i zašto te za ruku drži i kad si sretan i kad si tužan? mislim da postoji jer to je ona koju bih ja cijenio i volio dokraja, bez kompromisa... Prošla mi je rekla da joj je taj koji je sad s njom rekao da ju ja "držim kao kap vode u dlanu"... eto takav sam... za neke papak, ali za one koji znaju o čemu govorim, jedan od posljednjih... i ponosim se time, nadam se da me život neće razočarati... Evo vam prijatelji jedna iz moje buduće knjige, premijeru darujem vama pa vi ocjenite... Osjećajući kraj... pobjegla si prvim vlakom u zoru kroz ravnicu i nestala poput sjenke... još sam te sinoć ljubio a sa zorom izgubio i prokleo sve što me sjećalo na te... jer znam naučila si zaboravljati... i niti pokreti niti osmjesi njegovi neće te sjećati na mene... a ja živim iz noći u noć bez sreće zbog svitanja zbog nas...