|
|
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
oPANKe
msn:
maja.moi@hotmail.com
icq:
199-757-295
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ramones -obavezno posjetite ovu stranicu!!! :)
Ramones -još jedna koju obavezno posjetite!!! :)
U.K.O.R.!- unikatni klub obožavatelja Ramonesa!!! :D
2.E -blog mog razreda
Hrabrenov blog-ako slušate Zeppeline ili ih namjeravate početi slušati ili ako samo imate pitanja o njima ili o rocku i bluesu, ovo je definitvno blog koji želite posjetiti :)
RHCP blog- najveći fanovi RHCP-a vode blog (pazite sad) o RHCP- u ...tako je dobro ste čuli, a sad POSJETITE!!
petra the punk - naziv bloga je I WANNA BE SEDATED (moram li išta više reći) :)
RAMONES- naj
LED ZEPPELIN
PURGEN
THE CASUALTIES- Oi is our voice, punk is the noise!
THE EXPLOITED- Sex & Violence
SPIDERMAN, spiderman, does whatever a spider can
Eto me natrag. Vidim, ipak vam se više sviđaju moje stare teme. Pa naravno- i meni isto…
JEDNOLIČNOST
Shvatila sam zašto tako često razmišljam o budućnosti. Strah me jednoličnosti. Da će mi se život jednog dana svesti na odlazak na posao i povratak s posla kući…Da će svaki dan biti jednak. Da me neće brinuti sutra jer će biti isto kao i danas. Bez ikakvih uzbuđenja, iznenađenja- ni ugodnih ni neugodnih…To me stvarno plaši…Da će mi život postati- jednoličan.
Kada me ljudi pitaju što želim biti ponekad i kažem odvjetnica (da, razmišljam o pravnom fakultetu, ali znam da ću se još puno puta predomislit…), ali ono što zaista želim biti, ono što me doista ispunjava je gluma. Zašto gluma? Zato što, na neki način, suzbija tu jednoličnost.
Na neko vrijeme postaneš druga osoba i nikad u različitim predstavama ne glumiš dva jednaka lika…Čak i ako istu predstavu ponavljaš više puta, nikada neće biti isto kao prvi put- bilo to zbog improvizacije ili možda drugačije reakcije publike, ali nikad nije isto…
A opet, tu je i onaj lagani osjećaj treme prije odlaska na pozornicu i onaj predobar (ne mogu naći drugi izraz) osjećaj kad si gore, glumiš i sve su oči uperene u tebe..
(Wow, sad kad ovo pišem, jedva čekam da se vratim na pozornicu- ajme koliko dugo nisam glumila…treba mi to!!!)
Da se vratim na jednoličnost- možda to i nije tako strašno kako se meni čini- npr. sretan život u ugodnom okruženju, bez neugodnih iznenađenja…ali (ne može bez ali) onda s vremenom dolaze pitanja: Ok, to je to? Takav će mi biti ostatak života? Već unaprijed znam što će se dogoditi?
Eh, kako je zapravo lijepo ne znati što ti donosi sutra…
Često se žalim kako nikad ne znam gdje ću izaći, kako nikad ništa ne isplaniramo unaprijed nego se dogovaramo zadnji čas i onda završimo- okolo (da, skoro nikad nisam na jednom mjestu). Ali sam shvatila da to naše besciljno lutanje ima i svojih prednosti, jer tko zna što će se sve dogoditi tu večer, koga ćemo sresti- možda bude dosadno, a možda i ne…
U tome i je čar- što ne znamo što nam donosi sutra…
p.s. Rečeno mi je da moram u postu spomenuti svoj razred jer oni mene spominju…dakle, ako vas zanima koji problemi trenutno muče moj razred kliknite ovdje i pročitajte postove dvaju frendica iz iz mog razreda (Oba i Ivana).