I need a sign to let me know you're here.
Osmijeh je nešto najljepše što čovjek može nositi. Onaj iskreni, od srca. Čist pogled i onaj osjećaj kad znaš da je osobi stalo, da je u duši dobra.
Bila je promocija nečega na faksu pod geslom ''Budi svoj tjelohranitelj'' i prišla sam im da čujem o čemu se radi. Dobila sam zadatak da napišem na papirić što volim na dragoj osobi i zalijepim to na ploču među ostale. To mi nije bilo teško. Odmah sam znala što ću napisati. Ali onda su mi dali drugi papirić i rekli mi da napišem što volim na sebi. Tu sam zastala. Nisam znala što da napišem. Volim sebe ovakvu kakva jesam, ali ne osjećam se zbog ničeg toliko posebnom, u smislu da je neka moja osobina tako jako izažena. Razmišljala sam neko vrijeme, a onda sam napisala ono što možda i najviše volim kod sebe. Cura mi je zamotala taj papirić trakicom i rekla mi da ga pogledam kad budem loše volje i udijelila mi još nekoliko lijepih riječi. Svejedno, nastavila sam razmišljati o tome što volim na sebi i ono što sam shvatila ovih dana je to da ustvari volim to kakva sam i da se s nikime ne bih mijenjala.
Predivno je imati tu moć da te razvesele male stvari. Običan razgovor s osobom koja ti je draga i za koju bi sve učinila. Pismo koje si dobila i koje je napisano iz srca. Jedna predivna rođendanska čestitka. Odlazak u kino s najboljom prijateljicom za njen rođendan, iako ti je dan bio prenaporan, u tebi postoji ogromna želja da ju iznenadiš i izmamiš joj osmijeh na lice. Vrijeme u kojem se smiješ, iz srca. U kojem te nije briga za stvari koje bi te nekad zabrinjavale. Jer se nemaš pravo žaliti. A sve to tako je sporedno u usporedbi s tvojom srećom.
U nedjelju mi je 19.rođendan. I ne želim nikakve skupe poklone taj dan. Ne želim da se ljudi muče oko mene. Jer ja ne mogu opisati koliko sam danas bila sretna samo kad sam vidjela osobu koja mi je falila prošlih mjeseci i kad sam dobila prvi poklon, koji je bio baš onakav kakvog sam željela- iskren i od srca. Jer meni ne treba puno da me netko učini sretnom. I tužna sam kad ljudi to ne vide i kad to shvaćaju olako. Kao da ću ja uvijek biti tu , bez obzira na to kako se oni ponašaju, kao da ću uvijek biti jednako dobra, jer to ne želim. Oko sebe želim ljude koji su u duši dobri. One koji će me nasmijati i s nekoliko iskrenih riječi. One čiji osmijeh meni znači puno više no što misle. One koji će se ponekad potruditi oko mene i iznenaditi me u trenutku kad se tome neću nadati, reći mi neku lijepu riječ onda kad mi je potrebna. Biti uz mene, jer ću im tek onda moći pokazati koliko sam u stanju voljeti nekoga. :)
19 godina je nekako puno... ali već sam se navikla. Većina ljudi oko mene odnosi se prema meni kao prema odrasloj osobi, što ustvari i jesam? Ne znam je li to promijenilo išta u meni. Zrelija sam, naučila sam puno novih stvari, rekla bih i da sam jača. Ali u duši se ne želim nikad mijenjati. Nema ljepše stvari od toga kad umjesto da budeš iscrpljena od napornog dana, nastaviš se smijati kao da si se prije pola sata ustala iz kreveta i spavala 12 sati prije toga. I zadovoljna sam ovim gdje sam sada. Zbog nekih stvari ne mogu reći da sam sretna, jer su pretužne. Ali svejedno, ja čak i tad osjećam optimizam i vjeru u cijelom svom biću.
I ne želim se razočarati. Želim biti sretna kao što sam uvijek bila. Želim da mi dan uljepšavaju one male i najmanje stvari. Želim da su ljudi oko mene dobro. Jer ne mogu biti sretna, kad oni nisu. Želim da budu nasmijani i ja ću se uvijek truditi da budu. Želim im pokazati da nije sve crno onda kad im se čini da je tako. Želim ih voljeti. Želim im dokazati da mogu sve što požele i želim im pomoći u tome.
Želim da znaju da su posebni. Ali želim da znaju i to da sam puno jača no što izgledam i da će jednom kad me razočaraju morati otići, jer više neće biti isto...
I da, u nedjelju želim tortu i svjećice, da zaželim onu jednu želju koju želim već tako dugo. Želim drage i nasmijane ljude oko sebe.
http://www.youtube.com/watch?NR=1&v=TaG9SDxwPBg
p.s. Hvala ti na pjesmi. Hvala ti na inspiraciji. Hvala ti na svemu. :)
