Rujan je ustvari predivan mjesec. Ne znam zašto ga prošlih godina nisam doživljavala kao takvog. Ove godine sretna sam što ga mogu proživjeti potpuno slobodna još od onog vrućeg početka pa do ovog jesenskog kraja koji me sustiže.
Volim se bezbrižno šetati i udisati sve mirise ove jeseni koja je stigla. Volim gledati na sad već prazne vinograde i zelena drveća koja gube svoju boju i pretvaraju se u maleni raj za oči. Jesen je definitivno prvo godišnje doba koje volim zbog toga gdje živim. Volim slikati svaki dio tog savršenog krajolika i osjećati njegovu svježinu. Volim ići u šumu i brati kestene. Volim miris ciklama koje me čekaju na svakom koraku. Volim kad se njihov miris uvuče duboko u mene i kad ga mogu osjećati još danima. Volim čuti šuštanje suhog lišća pod nogama. Volim upijati zadnju toplinu ovog sunca koje mi se i sada smiješi. Volim gledati kroz prozor u danima kad mi je prehladno da ga otvorim. U onim toplijima, volim sjediti na terasi i primjećivati promjene u prirodi oko mene. Volim svog dragog mačka koji uvijek zna način da me razveseli. Bolje rečeno, ja njega, ali mislim da je veselje obostrano. Lijepo je znati da te neka životinja osjeća, razlikuje od drugih, da zna tvoj miris, tvoj dodir... i da si joj ti najdraži od svih u kući.
U nekom najobičnijem trenutku dopustit ću si da volim sve oko sebe. Svaki pogled, svaku riječ, osobu ili djelo. Dopustit ću si da budem ravnodušna prema svemu što je ružno. Dopustit ću si da s osmijehom gledam na sve oko sebe... ali samo tada, jer ne želim inače biti tako blaga. Iako znam da jesam.
Pokušala sam naći neku lijepu jesensku sliku, ali izbor je bio prevelik. Na kraju sam odustala od potrage i odabrala ovu koja je bila među prvima, jer me cesta sa slike podsjetila na moj novi početak, ove godine, ove jeseni. Ne želim puno skretanja, ne želim puno grešaka, želim se osjećati zadovoljno. Želim se smijati, iskreno.
Istina je da sam dopuštala prošlosti da me izjeda, a da pri tome uopće nisam primjećivala što imam ovdje, sada. Nisam shvaćala da volim sve što imam i da to nikad ne bih mijenjala. Nisam shvaćala da se iza ovog osmijeha kojeg sad nosim krije ono što je stvarno i što je sa mnom. Volim... volim ovo vrijeme. I volim ovo što jesam sada.