Nisam predvidio ovoliko vremena. I grafiti gada su se već promijenili. A ja isti u beznađu paralelnog svemira koji mi ne da stopiti se s tuđom dušom. a to bih volio najviše. ne mogu se nositi sam kroz moranja i nehtijenja, ali svi gule moje otkrivene madeže. navodno sam dobro. kontroliram bit i to je sva smisao, ali ja u njoj ne moram živjeti. precijenjeno. i zraku se više ne filtriraju smradovi industrijskih dimnjaka i crnih, zagasitih pluća pa polako ubija. pa ti budi dio sunca koje se pretvara kao i one oči u koje si godinama gledao, a sada vidiš stisak dolčevite na uskim vratom, a gledajući osjećaš. je li čar u dimu trave ili sipu piva ili je to iskra prve intime koja je bila glupa i puna strasti. jedno ogledalo me trpi, a bezbroj drugih vraća rane koje nikako da zacijele. ima jedna duša čija kutija jednostavno nije, ali nije jednostavno