Postoje dani u kojima pronađeš potpuno zadovoljstvo. U tim danima uspijevaš ispuniti svaku krhotinu odsutnosti i tuge s mješavinom pozitivne krvi pune entuzijazma i neobjašnjive ushitrenosti. Takve dane cijeniš. I trebaš ih cijeniti, njihova je cijena visoka. To ih čini rijetkima.
Lagao bi mi kada bi tvrdio da svaki dan živiš kao da ti je posljednja prilika oblikovati i zaokružiti život onako kako bi volio. Lagao bi i da kažeš da nikad nisi mrzio, osjećao zlobu u dubini svog srca i pustio crnini da prevlada tvojim očima. Sjećaš li se onih dana kada si lutao svijetom bespomoćan i krhak želeći svakog trena pobjeći, nestati? Tada si uveo demone u svoj život i hranio ih iz dana u dan. Nije bilo kontrole, ni snage. Ovaj svijet pomutio ti je razum koji nekad bijaše modra, čista voda. Sada je izgubila mogućnost ugasiti tuđu žeđ, i vlastitu. Nisi znao da postoji netko tko ti može pomoći. Još uvijek ne znaš. Bojiš se da su dobra vremena samo privremena i da ćeš vječno biti vezan za okove svog tužnog kreveta. U san će ti ulijevati abnormalno realističnu lucidnost tužnih ishoda koji će te navoditi na tvrdokorniju mržnju izražajnije jakosti. Bojiš se, da. Navodno se svi boje. Budi dio njih. Nosi svoju tugu hrabro, baš kao i svi. Tiho, zatvaraj je u centimetre svoga tijela i nikome ne daj da joj se približi. Ti si kao i svi. Ne moraš se bojati. Svima je upitno njihovo sutra i svi osjećaju razdor između sebe i svega. Svatko se boji za druge i razmišlja o svemu. Svaki dan, uvijek. Svatko ima više pustih dana nego punih i češće plače. Svi oni zapitkuju letove ptica i daljine tragova automobila na cestama. Više od svega žele upoznati, nestati, voljeti.
Nauči živjeti s površinom koja potiskuje tvoje stvarno htjenje, a potiče usvajanje opće prihvaćenih vrijednosti. To je jedina i stvarna realnost čije oceansko plutanje spaja cijeli svijet. Srećom, ta realnost nije tvoja.