Premalo je vremena za naslove. Neka sve teče spontano - svjetiljke se upravo pale. U trenu je padala kiša, sada je već prestala. Ti si tamo, nisam te vidjela mjesecima. Hranim se uspomenama, bojim se ponovnog susreta. Neko čudo skriva se u plavoj kosi i slatkom osmjehu koji toliko boli. Ne izlazim iz sobe, a želim vidjeti svijet. Oduzimaš mi pamet kad je najviše trebam, prečesto mislim o tebi. Ostat ću ovako sama s nebom i pticama, sa zalascima večernjeg Sunca. Željela bih se vezati, ali ne mogu. U jednom trenu mislila sam da počinjem shvaćati svijet, ali sada se sve pomiješalo. Paleta nije čista. Misli se prelamaju i traže put, ali ne mogu. Više ništa ne može. Tražim vrijeme za plakanje. Prva ovogodišnja grmljavina.