U ozračju novog Sunca, vrijeme je da se krene. Koža više ne može biti spojena s tijelom. Odlazi tamo gdje je Sunca nakon ponoći, tamo gdje se osniva ljepota čovjekovih ruku, u bjelinu stidljivog Sunca. Šaljem ti svoje prve pozdrave uoči novog doba u kojem me brojna tijela pokušavaju shvatiti. Uložimo složenost u pojavu jednostavnosti i pružimo im riječi naših izgubljenih umova. Možda se oni pronađu u našim lutanjima. Natopimo papir toplim suzama i pridodajmo mu miris svježih osjećaja. Budimo iskreni, sretni, tužni, čeznimo za ljepotom nedostižnog savršenstva. Ono što nam život udaljava, riječi će s lakoćom približiti. Stvorimo novu cestu umirujuće melankolije koja tragovima širi meke mirise u vremenu.