Oh the demons come, they can subside.






Jesenas:
lišće poprima posebne boje dugovječne realnosti.
Shvatio sam da život ne čeka, već brzo prolazi.
Još uvijek nisam slobodan i ne mogu izabrati svoje boje svoje jeseni.
Trebam more da me umiri i povede put nepreglednih obzora, slobodnih, tajnovitih, bezuvjetnih.
Ovdje me čeka glad i naprosto prazan život u stvarnosti.
Pošao bih onim putem, putem Sunčevih zraka i cvjetova šarenih.
Mirisao bih tvoj dodir u izobilju dubina beznadnih.
Vidio bih te, volio, disao, u idili latica uvenulih.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.






this design is made by lennon