volim te.
Razmišljam zadnjih mjesec dan više nego ikad. Boli me svaki dio tijela. Od razmišljanja i od tuge. Nisam dugo pisala jer nemam inspiracije, vremena. Željela sam riješiti sve ispite i obaveze što prije kako bih ostatak vremena provela sa najvažnijim ljudima.
Nakraju ipak nisam uspjela sve riješiti, ali to i nije najveći problem. Jest, ali trenutno mi do toga nije stalo. Veći je problem taj što sam također i ostala bez drage osobe. Najdraže osobe koja mi je značila cijeli svijet. Teško mi je priznati, zapravo nije mi teško priznati ali kad to priznam samoj sebi osjećam se ko idiot; i dalje mi znači sve na svijetu.
Nikad nisam mislila da danas nekom značiš sve, a već sutra si manje bitan. Ne nebitan, nego manje bitan. Jednostavno, tužno je kako nakon što dosta vremena provedeš s nekim, posvećen si samo toj osobi i sve ..i onda preko noći netko drugi postaje bitniji. Postaje bitnije kako se osjeća ta treća osoba, a ne kako se osjećaš ti. Sve postaje bitno, osim tebe – ti jednsotavno čekaš. Ti si na čekanju. Ne znaš nikakav ishod čekanja. Samo čekaš i nadaš se najboljem. Ali nije to uredu. Nije uredu da se postavljaju uvjeti i pravila – točnije rečeno; da h postavlja samo jedna osoba. Nikako.
Također, mislim da nije iskreno ako ti netko govori o ljubavi toliko dugo vremena, toliko ti govori o ljubavi da se nekad pitaš jesi li je vrijedan? Na izjavu: ''ja tebe volim više'' počela sam biti jako osjetljiva, uvijek kad bi to čula mislila sam si kako sam ja loša osoba. Zapravo, znala sam da volim i ja i da volim puno puno, ali opet mi nije dalo mira to ''više''. Volim te više, što je to danas? Nekako mi djeluje na prazne riječi, riječi iz navike. Ali ne i moje, moje nisu navika. Ja stvarno volim. Svim srcem. I već kad sam kod srca, moram spomenuti kako sam pročitala negdje nešto kao u smislu: sad znam da imam srce, jer osjećam kako se slama. Da, sada znam i sada sam svjesna svoje iskrene ljubavi. Svatko griješi, pa ljudi smo, a i pogriješiti je najlakše. Ali mislim kako nije isto ako netko namjerno griješi, i ako netko pogriješi nenamjerno, bez cilja da se ikoga povrijedi. Svakako, nije isto ako se taj netko jako ispričava zbog toga i ako mu je jako žao. Meni je jako žao. Ipak, mislim da ljubav, prava ljubav treba prelaziti preko problema. Ovaj naš problem nije ništa strašno – što bi tek bilo da je? Zar bi samo tako otišao čovjek koji te je do neki dan volio, kojem si bila sve na svijetu? Mislim da ne. Također , izvukla sam citat iz jednog filma, znači nakon svađe, mladić govori svojoj djevojci: ''Nudio sam ti sve, a na prvoj kušnji sam te izdao.''. Ima mi smisla sada ova njegova izjava. Svi bi sve oprostili, svi bi preko svega prešli a onda kad dođe problem onda svi vrijeđaju, odlaze. Pa zar je to ljubav? Ako je, ja ju ne želim. Za sebe znam da jesam osoba koja voli pričati o problemu, riješiti ga. Ne volim svađu, opraštam sve. Opraštam previše zato i jesam sada tu gdje jesam. Ali nije mi žao. Lijepo mi je bilo, voljela sam i volim i dalje.
Ali jednostavno sada sam u drugom planu. Nakon svih lijepih riječi, djela i svega - ja sam u drugom planu. Ne želim osobi koju volim svim srcem biti u drugom planu, zato mislim da sam se povukla iz ove borbe; zapravo, rekla bih – povukla sam se iz ovog plesa ... plesa na kiši. Iako, moja ljubav se neće prestati, spremna sam na još puno puno vrijeđanja i bezobrazluka – ja volim. Ranjena sam, a ranjena mogu primit svakakve riječi – svejedno bih oprostila. No sada se ja pitam, koliko je moja ljubav velika, ogromna? Koliko joj nema kraja? A kolika je bila ljubav njegova? I još nešto, bez obzira na ono što je on sada, i bez obzira na to tko je on sada, jer ja više ne znam tko je on, ne prepoznajem ga. Svejedno mogu reči kako je bio jako divan i dobar. Cijenila sam sve i značilo mi je sve – svaki potez, pokret, svako sve. I da, za kraj da kažem kako – vjerojatno ću i sada biti krivo shvaćena jer ionako sve što kažem ili napravim – krivo se shvati. Ali ja znam što mislim i što osjećam, a ako ''ti'' ne znaš .. žao mi je......žao mi je što ne shvaćaš moju ljubav.
*This feeling inside me, finally found my love, I've finally broke free.
No longer, torn in two. I'd take my own life before losing you.*
Gdje smo nestali mi, gdje je nestala ljubav.
|
