Potraga za srećom?
Sada je 1:15 a ja još uvijek ne spavam. Ne mogu zaspati. Zapravo, nisam niti pokušala. Jednostavno osjećam da i kad bi pokušala nebih mogla – neda mi se..
Osjećam da mi se povraća, ne znam zašto; možda od svega ovoga.
Dosadna sam sama sebi sa pričama kako želim i kako idem doma ali ja stvarno želim ići doma. Jednostavno; osjećam da trpim i osjećam da više ne mogu trpjeti – da više ne mogu izdržati.
Kao da cijelo ovo vrijeme samu sebe uvjeravam da ja ovo želim (ma i želim, nije da ne želim ali ...).
Nekako, kao da mi je više stalo do toga da druge ne razočaram nego da ja budem sretna. (nekada treba žrtvovati vlastitu sreću zbog sreće drugih?)
Ne znam što da radim. Trenutno kao riješenja vidim nešto kao ... bacit se pod vlak.
Ali to je samo neka filmska priča – jer tako u filmovima riješavaju probleme. Ja moram smisliti neki bolji način. A način bi bio taj, barem trenutno tako mislim; otići doma.
Sve me boli. Osjećam bol po cijelom tijelo – najviše u duši.
Mislila sam da je studiranje jedan lijep period života; zasigurno i jest ali ja kao da ne dozvoljavam tim lijepim stvarima da dopru do mene. Potiskujem samu sebe, svoje osjećaje i sve svoje. Već danima...ili u zadnjih mjesec dana.
Čovjek bi trebao imati neke normalne probleme, a ne ovakve kao i ja: dvoumim se studirati ili ne – pa kakva sam ja to osoba ? (nenormalna, čudna..ili kako je to moderno reči: posebna).
Nekada možda nešto želimo toliko jako da to i ne želimo... Barem ja to tako sada vidim i osjećam. Želim i ne želim istodobno (uzmimo u obzir da mi je danas neki hipersenzibilan dan ...smije mi se, pa mi se plače pa mi se opet smije – pa plačem).
Nema mi ništa smisla. U ovih sam mjesec dana od jedne sretne osobe napravila nesretnu osobu, zatvorenu, ''potisnutu'' i ...neodlučnu, ranjivu – bespomoćnu. Baš takva sam sada. Želim vratit vrijeme .. ili barem prestati sa ovim mukama.
Nekad, povlačenje i nije tako loša ideja – ne znam što čekam...
Želim zaustaviti vrijeme na ''jedno vrijeme'' ili barem dok ne vidim što želim, dok se ne dovedem u red – dok ne budem sretna. ..
|
