It's not a hobby; It's way of life!

subota, 29.10.2011.

Riječka gerijatrija.

Osjećam potrebu za pisanjem o ljudskom mentalitetu ovdje u Ri.

Nitko nikoga ne pozdravlja. Nitko se nikome u autotroleju ne ustaje – osim ponekad. Ja sam trenutno u fazi ne ustajanja starijim osobama i u fazi ignoriranja njihove prisutnosti; samo iz razloga što; kada sam nedavno upitala jednog čovjeka u kasnim godinama želi li sjesti; on je meni odgovorio kako je on do sada bio na plivanju i kako za kralježnicu nije dobro da je u sijedećem položaju i kako će on stajati.
Razmišljala sam o tome i shvatila da se uvrijedio. Time što je rekao kako je do sada plivao, htio je vjerojatno, po mojem nekom zaključku reči kako je on još uvijek čovjek u formi, kako drži do sebe, do svojeg zdravlja i kako pliva. Izravno rečeno: '' mlad sam, mogu i stajati – sada sam uvrijeđen.''
Uredu. Ignorirala sam to. Pomislila sam kako taj čovjek jednostavno samo nije htio sjesti i to je sve.

Nakon nekoliko dana opet sam ušla u bus – sjela. Tada sam primjetila jednu stariju gospođu koja je imala hrpu vrećica, opet sam pristojno upitala želi li sjesti; rekla je ne, no ja sam se svejedno ustala – a ona je sjela i zahvalila.
Razmišljala sam i o ovoj situaciji; zašto odmah nije rekla da želi sjesti. Zašto je nekome neugodno reči o tome kako želi sjesti jer ne može stajati ili nešto slično. Ne znam.

Image and video hosting by TinyPic

Zatim je opet prošlo nekoliko dana i tada sam zadnji put postavila pitanje: ''želite li sjesti''. Tada sam dobila ovaj odgovor: '' Nisam ja tako star, ja još uvijek izlazim na punk-rock koncerte. Ja ti mogu biti i tata, ali mogu ja stajati samo ti sjedi.'' Nisam znala što bi na sve to rekla, samo sam se smješkala; vjerojatno sva crvena u licu od neugodnosti. Tada je on još dodao: ''a vidi kako je simpatična, jesi li iz Dalmacije?'' .. rekla sam da nisam, na što je on dodao kako se to i vidi jer da su dalmatinci lijeni i da ne bi oni nikada ni upitali takvo pitanje. Ne znam što bi na sve to rekla, na ovu situaciju nemam nikakvih komentara i o ovoj situaciji uopće nisam htjela razmišljati.

Od tada, kada sjedim u troleju – samo gledam u mobitel, knjigu ili kroz prozor. Ignoriram sve i svih.

Ali.

Čula sam prije nekoliko dana gospođu kako govori, drugoj gospođi (koja joj se ustala i pristupila joj mjesto) da ona neće sjesti, jer da; kad se već mladi neće njoj ustat, da neće ona sjesti ni na mjesto te druge gospođe. Iskreno, nije da ja nisam htjela ponuditi gospođi mjesto; problem je u tome što nisam niti primjetila tu ženu jer sam nešto radila na mobitel. Ali iskreno, da sam ju i primjetila – ne bi joj ustupila mjesto.

Bezobrazna je.

- 19:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #