Danas nije moj dan.
Nakon devet dana ja sam i dalje stranac u ovome gradu.
Ovaj grad više nije bilo koji grad, sada je to moj grad. Grad u kojem imam prijavljeno boravište do sedmoga mjeseca. Mrzim se zbog toga što sam potpisala taj ugovor. Najveća pogreška bila mi je prihvatiti to da odem studirati baš u Ri. Mogla sam ostati bliže svojem domu, obitelji, ..mogla sam studirati bliže ljubavi. A sada sam ovdje.. daleko.
***
Danas sam bila na predavanjima. Slušala predavanje ... . Sve sam čula što je predavač govorio, ali jesam li slušala? Nisam. Sjedila sam, prebacivala nogu preko noge, zapisivala nekakve bilješke ali nikako nisam mogla pratiti što se to govori u toj prostoriji. Misli su mi bile daleko, zapravo; cijelo sam vrijeme razmišljala o tome kada mi ide vlak za doma.
Zatim slijedi čekanje ovjere za popust na vožnju vlakom. Naravno kad sam došla na red rekli su mi da to oni više ne obavljaju i da moram na studomat, ali ja sam već bila na studomatu i navela sam im da studomat uopče ne prihvaća nikakve naredbe. Rekli su mi da čekam čudo. Upravo mi čudo i treba!
Čekanje koordinatora da mene i par djevojaka premjesti u drugu grupu, odnosno da nas u piše u drugi izborni kolegij iz razloga jer kolegij u koji smo upisane niti nije naš kolegij – nemamo prava na njega, rekli su nam. Ni sam on nije znao di če s nama, ali našao nam je mjesto. Taj divan utorak, od jutra do sutra na predavanjima – jedva čekam ..
Napokon napuštamo taj dio grada, čekamo bus. Zapravo lažem. Pored fakulteta čeka bus – linija trg – kampus – trg. Naravno, mi se uputile prema busu, ali kada smo se mi bile samo desetak koraka od njega, odlučio je krenuti. Valjda mu se baš tad kretalo. Čudan je taj javni prijevoz ovdje u Ri.
Sada (tada, jer sada sam doma, u svojem pravom domu jer jedino tu i imam internet,a i vikend je) sam u svome stanu. Pokušavam se spojiti na nekih od mreža koje hvatam, ali neide. Čak sam i lozinku dobru unijela, pogodila sam lozinku od čak dvije mreže – ali ne želi se spojiti. Spaja se, spaja i spaja ali nikako da odobri. Ne znam zašto. Ne razumijem mreže u ovom neboderu.
Napokon, pet sati je i idem u grad na kavu. Potrebna mi je.
Danas nije moj dan.
|
