mdaaa.. Kolko god ja govorila da nije ok non stop filozofirati i sanjariti, to sam ja.. I nemrem se promjeniti.. Kaj ću ja tu.. Eto, sada ja svoje gluposti opet stavljam na blog.

U zadnje sam vrijeme non stop zbunjena. Sobom? Možda. Svojim osjećajima? Možda. Svojim ponašanjem? Možda.. Eto, ja kao da znam tko želim biti. Kakva cura želim biti. Ali nisam takva. Htjela bih biti svoja. I da me briga kaj drugi misle. Ali svaka me riječ jako dira. Sve mi puno znači. Sve primam k srcu. Želim biti samouvjerena, i stalno radim na tome da dobijem na samopouzdanju. Ali mi ne ide. Ne vjerujem u sebe. Onda.. Zbunjena sam svojim osjećajima. Prema svojem simpi, prema jednom frendu, prema frendicama.. Prema svemu!! Opet sve više kršim onu svoju odluku da prestajem mozgati.. Možda jednostavno moram prihvatiti sebe kakva jesam. Ali mi ni to nije lako.. Uvijek ću si naći neku zamjerku..

Imam i jednu poruku za moju frendicu Iris. Ja joj, barem ne u ovom postu, neću govoriti da ju ne zapostavljamo. Ta tehnika ne pali. I to znači da je na redu neka druga. Znači, ona je tužna jer misli da je mi zapostavljamo. Ne želim govoriti u ime svojih ostalih frendica. One su se više-manje izjasnile kaj misle. Ja napokon želim priznati da možda nisam uvijek idealna frendica. Znam to. Često nisam spremna slušati druge, ali sam uvijek spremna raspredati o svojim problemima. Doduše, suzdržavam se od komentiranja iza leđa. Znam i da mnoge moje frendice zaslužuju puno više moje pažnje. Među njima nisi samo ti, Iris. Nego i Barbara, Maja.. Očekujem od svih njih da me smatraju frendicom, ali zaslužujem li to? Dajem li ja njima ono kaj očekujem od njih? Znam jako dobro da me nema jako često. Da nisam od onih cura koje su tu uvijek kad ih se zatreba. I, Iris, stvarno mi je jako žao ako sam ti ikada nečime dala do znanja da ti nisam frendica. Nisam to mislila. Jedina zamjerka na tvoj post je ona tvrdnja da mi je do frankopanaca stalo više nego do tebe. Oni su fora i zabavni, ali si mi ti frendica koja je tu kad ju trebam. Tebi sam se povjeravala i od tebe sam očekivala razumjevanje i utjehu. Ne od njih. Molim te, oprosti mi jer nisam frendica kakvu zaslužuješ.

Hvala čitateljima kaj podnose moje zbrčkane postove.

hy! Iz nepoznatog razloga sam jako happy. Sve mi se čini tak jednostavno i sve mi se da!! Osjećam se apsolutno super!! Možda je proljeće krivo za to.. Napokon lijepo vrijeme, cvijeće.. Sve je nekak veselo.. Dosta mi je zime.. Iako mi se uvijek čini da je proljeće (i jesen) samo nepotrebni razmak između zimskih i ljetnih praznika, al kad dođe ne bih ga mjenjala ni za kakvu plažu ili skijalište.. Proljeće me uvijek čini veselom. Ljeti sam živčana od silne vrućine, zimu volim samo zbog blagdana, ali mi je ostatak dosta naporan i nezanimljiv.. Jesen me čini tužnom.. Lišće, počne školska godina.. Ma proljeće mi je baš fensi! Evo jedna proljetna pjesmica. (nemojte mi reć da nisam sva svoja) =)

Proljeće za prirodu tulume radi.
Jaglac se uz ljubicu zaljubljeno posadi.
Medo se njiše u ritmu techna.
Vjeverica se strasno previja oko štange..
Ma baš su mi fensi te proljetne mange!
/LOM/

A inače.. eto moram pozdravit ljude iz Frankopana s kojima se u zadnje vrijeme dosta družimo.. Bile smo i danas Sarom, Žac i Renatom vani. Išle smo malo u petak do mekića i tak.. U nedjelju (prije tjedan dana) smo mi kokoške rolale malo do maksimira jer jedino tamo nedjeljom prodaju sladoled.. Pa smo u rolama išle malo ''šetat'' oko jezera.. I hodale smo po onom mostiću nekakvom.. Pa smo skužile da oko nas ima puno žaba.. I tam nekih otprilike pet žaba sljepljene (u grupnjaku. lom).. Eto.. Ma super mi je.. Baš samo heepii!!



A jučer smo bile Barbi, Patty, Ria, Rommi, Danijela, Šefika, Maja, Tvrdy i ja u gradu.. Eto kupili smo poklone za Iris i malo se zezali.. Ria nam je pokazala neki zakon dućkas s nakitom.. Prstenja i rajfova imaju totalka zkn.. A i vidla sam si zelenu palestinku.. Možda si ju kupim. Jučer je i Iris slavila ročkas. Tulum je bio prezkn!! Eto naskakala sam se i naplesala za ostatak mjeseca..

Skužila sam da ne treba baš užasno puno razmišljati.. Zadnjih mjesec dana malo sam bila previše zamišljena, pa sam se počela povlačiti u sebe i mozgati. Time si samo nabijam komplekse. Razmišljajući o svakoj rečenici i postupku, svojem ili tuđem, samo postajem sve nesigurnija. Ma i sad sam ja sanjar, al se trudim ne primati sve tako jako k srcu.. Ne valja stalno izigravati mudraca i preeeviše razmišljati.. Ne kažem ja da je loše razmisliti o nekim stvarima, al nije mi neka fora živjeti u svom svijetu..



Nadam se da ste pročitali post. Byebye!!