PureDanceEnergy

vrijeme je svakakvo ovih dana, pa i moje raspoloženje
al mostly sam ok, plesni treninzi mi počeli nabijati pozitivnu energiju čak i u ovim danima punim učenja i stresa...
i nespavanja...

al to nie zdravo, to moje nespavanje...
i ja sam toga svjesna, i uglavnom se izvlačim jer kao moram raditi za faks...
al čak i kad završim s tim ranije, ja uvijek nekako uspijem full kasno ići spavati,mislim straašno

i onda kad god se primirim tokom dana, mogu zaspat... u busu, tramvaju, na predavanju, lol, svugdje :D:D
hitno moram obnoviti svoj sustav cijeli

jedva čekam proljeće mmmmm
sunašce i pozitivna energija :))))




take me to the clouds above...

e mala moja, stvari se mjenjaju, jesi primjetila?

postaješ ozbiljnija... htjela ne htjela...
a znam da nisi htjela...

uvik kao malo dite,djetinjasta i blesava
tip osobe koji se smije na sav glas, pleše i pjeva i nije ju briga..
to jest, je ju briga, uvijek te bilo briga, što ljudi misle o tebi...zašto si se zamarala time?
zašto si imala loše mišljenje o sebi?
dobro da se to mjenja, vidiš i sama da je tako sad bolje, zar ne?
shvaćaš sada konačno da je bolje koračati uspravne glave sa osmijehom, i ne obazirati se na druge?

dakle, ima pozitivnih pomaka s godinama, slobodnija si ,pametnija? hmm, tko zna,
ali što se tiče obrazovanja, dobro ide..
ono što nije dobro u toj priči je način na koji si stvaraš pritisak da moraš biti dobra,samu sebe tjeraš,
pa si nervozna i pod stresom jer faks je naporan... ali zašto moraš biti tako dobra?? opusti malo, uživaj

da znam, lako reći...
ali i sama primjećuješ da manje plešeš, s manje žara pjevaš...
manje volje imaš za ići van, manje poleta...
nisi 'prpošna' kao prije, haha :D:D
definitivno moraš odlučiti uživati u životu i biti ono što jesi,
ne dat da te 'odrastanje' zatupi, previše uozbilji...
ne gurat se naprijed tako jako, opusti see

uvijek idealist, voliš vjerovati,
i ne voliš to što s vremenom stvari gube onu čar koju su imale kad smo bili mali,
što ulazimo u svijet, just the way it is, bez ružičastih naočala...
ali nije sve loše, zar ne? bolje se osjećaš s vremenom, bolje nego prije

još imaš prijatelje koje voliš, ljude kojima je stalo,
ljude s kojima se još uvijek smiješ i zezaš,
ljude s kojima pričaš...
nije ti loše, zar ne?
loving family, great friends, i još par sitnica...
mislim, ima stvari koje bi se dale popravit, to smo već rekli,

ima i crta tvog karaktera koje bi mogla izbrusit , lijenost? brzopletost? bezobrazluk rekli bi mama i tata...
ima i nekih odnosa koje bi mogla promjeniti...
ima stvari na koje ni ne možeš utjecati..

al jedna stvar, ajmo se dogovoriti,
živi! ne zamaraj se sitnicama,ali uživaj u onim lijepim :)
radi na sebi,
ali ne zaboravi što voliš i želiš, ne daj da te neke stvari odvedu od tebe same,

drži mi se...walk forward, think positive, be brave, and try to stay yourself, be the way you want to be,
smile:) ...and music always near your heart ;)

written by me, to myself

mmmm, imate dvije pjesme na izbor, obadvije poredobre :)
partnera/icu za ruku i... uživanje :):):)

jooooj glupi blog editor kad napišem post a on ga izbrišeeee!

***jesam nervozna?
jesam!
umorna?
jesam!
osjećam se iscrpljeno?
da!
boli me trbuh jaako?
da!

kako sam?
ma kraaasno

ma hajde...nije meni tako loše, život je lijep... i ne odustajem ja od toga...
al trenutno se osjećam bzvz... a vikend dolazi?

vikend? yeah right...
uživanje i odmor? yeah right...

u integralima do grla, pa ne mogu to do pon kad je školska iz matematike sve napravit kako spada...
labos iz osnova u pon ujutro? hahah, a svo ono trofazno višefazno i ne znam ni ja kakvo što neam pojma?
preko vikenda još i zadaću iz digitalne od 10 zadataka nepoznatog sadržaja, pa se snađi... a onda još potroši sate i sate na pripremu za labos isto next week...
a pipi, ma volim pipi, iako su datoteke već davno počele a ja nikako krenut to radit...

joooj, neda mi se sve to...učit i tako...a trebam se debelo bacit na posao...
ispiti i sve...kraj semestra...
dakle, vikend? yeah right...

mmm 1.2. ...can't wait...
sve 4 u zrak, briga me za sve...odmor, uživanje...spavanje!
mmm 1.2. će biti moj dan... mora, zar ne??

ljubim!!

dvije pjesme za dva raspoloženja..
dvije pjesme za dvije ja :)
dvije pjesme za moj karakter...

Shane Ward- No Promises

u par dana mi se uvukla pod kožu skroz...
slušala je iznova i iznova... i vidim sebe u njoj...
valjda zbog stiha 'i don't want to run away', jer sam run away tip ...
bojim se svega i bježim često kad osjetim da mi se netko približava na onaj način...
i eto, uglavnom, pjesma me našla...

Hey baby, when we are together, doing things that we love.
Every time you're near I feel like I'm in heaven, feeling high
I don't want to let go, girl.
I just need you to know girl.

I don't wanna run away, baby you're the one I need tonight,
No promises.
Baby, now I need to hold you tight, I just wanna die in your arms
Here tonight
...

I don't want to run away, I want to stay forever, thru Time and Time..
No promises
I don't wanna run away, I don't wanna be alone
No Promises
Baby, now I need to hold you tight, now and forever my love
No promises
...
I don't wanna run away, baby you're the one I need tonight,
No promises.
Baby, now I need to hold you tight, I just wanna die in your arms
Here tonight.

i onda dođe moje prvo kumče i priča mi o pjesmi koja joj je zaaakon i pošalje mi ju,
i naravno, zarazi me toliko da je danas već cijeli faks znao pjesmu napamet :))
a kako ne bi, pjesma je preeeslatkaaaa ;)
Marina Perazić - Kolačići

Grad je tako siv i hladno je,a jutro me zadirkuje
da sam blesava što sam nervozna, jer ne znam gdje si sad.

Kao rumeni kolačići, dječaci hodaju po ulici
i baš sam blesava što sam nervozna, jer ne znam gdje si sad.

Pojest ću sve kolačiće
tebi u inat postat ću debela
sve djevojke
neće biti slatke kao ja! :))

:)) hehe, pusa i uživajte mi!

napisala sam iskren post o nekim stvarima koje mi se motaju mislima i koje se zbivaju u meni i oko mene...
osjećaji i slično...
ali nisam mogla objaviti...

obrisano

nema...
čini se da ostaje u mislima...
ali neka, možda je tako bolje :)

još nisam skroz odmorna a život me već požuruje...
nema stajanja, pogled gore i nema uzmicanja...
briši suze kad dolaze i izdrži, možeš ti to
treba se baciti na posao, a nikako...
tek je 4.1. ali godina je krenula čini se

pa... sretno nam bilo, right?

moje trenutno mišljenje je:
osjećaji su prekrasni, nemojte ih kočiti,
život je predivan, nemojte ga preskočiti,
uživajte, ali pazite se...

iako mi se čini da mi srce prestiže razum,
i da nije sve što želim pametno...
ali vidit ćemo...
ljudi smo, griješimo,
oprostit će mi se? a valjda ću i sama sebi :)


znam, zbunjena sam,
al preživit ćete
ako ja uspjevam :)

ljubim vas!
i znam da ovaj post napreskokce spominje život, učenje, osjećaje, misli i svega po malo, ali moram negdje i to nabacati, smotana kakava jesam :)

da vam se svi snovi ostvare i sve želje ispune :)))