• Design by Bubamara.

• Komentari: Da/Ne

Ponestaje mi tema za post,općenito pisanje,razmišljanje i pričanje.

Ocjene su onakve kakve i trebaju biti s obzirom na vrijeme provedeno uz knjigu,ne mogu se prisiliti na učenje i to mi je sasvim lijepo odgovaralo sve do danas popodne kad mi je netko rekao -dobro je karla,vrata tehničke škole uvijek će ti biti otvorena-,pa sam sjela 43 minute i naučila kemiju. Tako da sada znam da se sumpor sadrže dlake,nokti,kosa,kopita i rogovi.To je ustvari bitan podatak. Ne nužno i zanimljiv. Zaklinjala sam se da ove godine neću učiti ništa nezanimljivo niti išta što mislim da mi neće trebati u životu(+ i naučila sam topografsko
mjerenje ako se izgubim u šumi i naučila da se kiselina ulijeva u vodu,a ne obrnuto da se nebi opekli.),ali nažalost sad sam prekršila svoje obećanje shvativši da je glupost. Sljedeća teorija je bila da ne trebam učiti ništa osim hrvatskoga jer ionako znam da je to jedino za što sam talentirana, da ću napisat bestseler i da mi neće trebat matematika i te stvari,ali onda sam shvatila da je i to glupost jer danas moraš završiti faks,a na faksu,čak i onom koji je usmjeren na hrvatski jezik,ima matematike.Pa sam odlučila učiti jer ću ionako za par godina zaboraviti sve to (osim topografskog mjerenja i kiselina u vodu,a ne vodu u kiselinu),i da se ne isplati padati godine.

Moje psihičko stanje kao i uvijek ovisi o sitnicama,sad pucam od ponosa jer sam to naučila,pojela čokoladu i idem navečer van,a jutros sam se pitala hoću se bacit sa crkve ili sa škole jer je sutra lektira,a ja je nisam ni digla. Ljude počinje živcirati ti moji odlasci iz krajnosti u krajnost,a i ja se polako pitam koliko sam stabilna i koliko bi mi ustvari sati kod psihologa trebalo da bi on mogao reći da sam normalno 14-ogodišnje dijete,ako takvo uopće postoji.

Nemam život.







Objavljena mi je priča na T-portalu (http://www.tportal.hr/fset.html,teen,pa čitatelji autori,pa heroj ulice,da,to je to.)
Prročitajte ako imate volje. ali nije da se išta što kažete može mjeriti s Dadinim cjenjenim i ponajprije iskrenim mišljenjem :) :x

ja se odjavljujem,budite pozdravljeni.

Pitam se koliko će mi trebati da se izrežem i opet postanem glupo razmaženo
derište koje puca na gluposti. Koje se na svaki problem sklupča u kutu i plače.


Sjećam se...
...koliko je bio savršen taj osjećaj sigurnosti svaki dan.
...kako sam vjerovala da imam prave prijatelje.
...kako smo se ja i frendica napile iza vrtića s rakijom i prebolile baš svaki problem.
...kako je bio lijep osjećaj dosade, kad se bacaš po cesti i vrištiš da bi radije
UMRLA nego ovako više živjela.
...kako smo planirali zaključati se u wc u Mercatora preko noći,umalo da to nismo
i napravili.
...onog blic trena kad me stotinka dijelila od toga da se bacim pod auto od dosade.
Sam Bog zna što me povuklo natrag.
...kako smo ja i frendica jedan blagdan proveli ispred Mercatora pizdeći i pokušavajući
na baš svaki način dobiti pizzu. (nevjerojatno je koliko je ona nedostupna praznicima
u 11 satu navečer.)
...kad smo se oblačili u New Yorkera i kad je Alby razbio naočale i onda smo pobjegli.:)
...kako smo se svaki dan barem pet puta gušili od smijeha.
...kako smo imali subotnju špicu u isto vrijeme na istom mjestu.
...kako nam je bilo tajno pravilo da se prije svakog ispita uči ravnih 7minuta.
...kako je bilo lijepo crkavati od dosade s njima.
...kako sam mislila da nisam sretna i uvijek mi je nešto falilo,a zapravo nisam imala
pojma koliko mi je lijepo.

Vraćam se u realnost i shvaćam...
...da ovdje ne pripadam.
...da je praznina prevelika.
...da mi treba izlaz.
...da imam osjećaj da sam izgubila prijatelje.
...da je tlo po kojem hodam nestabilno.
...da sam zatvorena prema svemu novom.
...da će me takav stav pregaziti.
...da previše plačem.
...da se gubim u svemu.
...da živim na uspomenama.
...da želim vratiti vrijeme.
...da želim još jedan naš dosadan dan.
...da propuštam mladost.
...da se sve ruši,a ja to ne mogu zaustaviti.
...da ovo zvuči glupo i balavo i da vam ne mogu dočarati kako ustvari gubim sebe.

Sjećam se,sjećam se,i opet bude sve u redu... Vratim se u realnost i sve se opet sruši.

(kategorija:seks aka jebanje same sebe u zdrav mozak.)

Počela je škola,ne da mi(vam) se,profesori su koma,ekipa je zakon,blabla, priču znate napamet.
:)

Iako sam osmi,dobila sam novi razred. Hrpa degenerika na okupu.U ime Muhamedovo, ne bi bilo
u redu da sve bude u redu, pa da se ja uklopim bez velikih trauma,ali ja sam se zaljubila.
Ne zapravo zaljubila, ne volim ja njega, kao njegovu dušu i to, nego je on meni stvarno
jako jebozovan. Gospodin Iskravi. Iskravi... je dobio nadimak po Katinoj izjavi.
Nije on lijep nimalo, on samo lijepo hoda,lijepo piše dvicu i ima iskru u očima.
Ma meni je cijeli iskrav. Zbog iskravog ne mogu doći sebi,i ne fermam previše ostale
ljude.
Ali mislim da ćemo postati prava mala ekipa. Jer ljudima,posebno dečkima, sam oduševljena.
Danas su se nakon škole dvojica potukli, utvrdili smo da dvije ženske koje sam smatrala super
curama slušaju cajke,ja sam se kurčila sa svojim Kurtom na majici vrišteći ljutito
kako mogu Daru Bubamaru uspoređivat s njim, i tako da zaključujem da nam je zabavno.
Ma jedva čekam da se dovoljno zbližimo,uklopimo,opustimo i to, pa da krene prava zabava.
Ili bar da me prestanu gledat k'o da sam luda kad kažem nešto perverzno.

Iskravi je super. Baš je ono, super.
Mogla bi ga danima i danima i danima gledati kako odsutno bulji u prozor i onda
odjednom provali nešto urnebesno, pa cijeli razred pukne od smijeha.
I kako leži cijeli ispružen na klupu i koji put uhvati moj pogled,pa ga ja posramljeno
skrenem. Sa Iskravim u razredu meni je jako vruće, i sa Iskravim u razredu ne mogu
se usredotočiti na nastavu,niti na bilo što,mislim bilo što,drugo. Hormoni mi frcaju na
sve strane.
Profesor(diktira):udobno se smjestila na...
Iskravi:na...?
Profesor:udobno se smjestila na naslonjač i...
Iskravi:jahala.
Razred na podu.

Znate ono kada glupe 12-ogodišnje curice i glupe malo starije curice
pišu glupe personal poruke na msn-u i pišu postove o ljubavi,i koriste
neke glupe citate na engleskom koje pogrešno napišu...? Pa,možda oni
to i osjećaju,te movie filinge i veliku zatreskanost, stvarno osjećaju,samo
su preglupe da to normalno napišu i objasne. Jel da?



Živim na uspomenama. To mi se ne sviđa.
A mislim da je Iskravi nešto probudio..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.