Memory is a way of holding into the things you love, the things you are, the things you never want to lose. But you can't live on memories. Right? - Kad umrem sačuvajte dvije riječi za mene. Volio sam. - Blog.hr

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

ja sam odrastao,
uz ratne filmove u boji,
uz česte tučnjave u školi,
uz narodne pjesme pune boli,
Ja Sam Stvarno Sretno Dijete.
<3
Image and video hosting by TinyPic
duka says:
karla..cilu svoju mladost provodimo isprid kompa..
zastoo??
karla says:
jer pizdiš da će ti se mozak smrznut vani.

who be me.?

meni na msn statusu piše molimlijepo da svi odjebete. hvala.
odajem potpuno krivi dojam o sebi na prvi pogled,smišljam nove,revolucionarne
načine za počinjenje samoubojstva i smišljam koje će mi biti posljednje riječi
kad umrem jer ne želim kao Pancho Villa završiti na-dont let them know i died like this.
tell them i said something. Odlučila sam se na -odjebite.hvala.-jer nema boljeg
načina da se u dvije riječi dočara dugogodišnji pakao, a da to zvuči toliko
prežeto surovom inteligencijom i bolnom iskrenošću.
Emotivna sam,plačem i smijem se,rikavam,umirem,crkavam,kidam se od smijeha.
Euforična sam i stalno nešto kompliciram,za mene nema sredine,
ja ili pucam od euforije i sreće,ili crkavam od tuge. kazem da me se opiše
u jednoj rečenici , a oni će- karla je jedno jako pametno dijete.
karla je zapravo sklona ljenčarenju i spavanju,i kompliciranju svega,pa
nema baš vremena učiti i to sve. ali nema veze.
trebaš me upoznati. ja stvarno jesam jedno jako pametno dijete,
i jebe mi se za svijet oko sebe, ja cu razmišljat oću kupit čokoladus lješnjakom
ili sa keksom dok se dotični dućan urušava.
sada odjebite,hvala.



Image and video hosting by TinyPic


ovo je moja, samo moja pjesma <3
Prljavo kazalište
Zaustavite zemlju

Je'n, dva, tri...
jedni viču hej, k'o komunist,
drugi viču ana-ana-rhist,
jedni viču hej, čitaj Borbu,
drugi viču, čitaj Mladilju,
jedni viču hej, slušaj Brenu,
drugi viču hapsi Boru.
Ma koga da, slušam ja,
u ova šugava vremena.

Zaustavite zemlju silazim,
nije mi do ničeg, odlazim.
Zaustavite zemlju silazim,
nije mi do ničeg, odlazim,
ja baš odlazim.

Ali ljudi mir, tko smo mi,
da bi vam ovo pričali,
ali jedno znam, kroz sve nas,
ista krv sad prolazi.





Memory is a way of holding into the things you love, the things you are, the things you never want to lose. But you can't live on memories. Right?

Ponestaje mi tema za post,općenito pisanje,razmišljanje i pričanje.

Ocjene su onakve kakve i trebaju biti s obzirom na vrijeme provedeno uz knjigu,ne mogu se prisiliti na učenje i to mi je sasvim lijepo odgovaralo sve do danas popodne kad mi je netko rekao -dobro je karla,vrata tehničke škole uvijek će ti biti otvorena-,pa sam sjela 43 minute i naučila kemiju. Tako da sada znam da se sumpor sadrže dlake,nokti,kosa,kopita i rogovi.To je ustvari bitan podatak. Ne nužno i zanimljiv. Zaklinjala sam se da ove godine neću učiti ništa nezanimljivo niti išta što mislim da mi neće trebati u životu(+ i naučila sam topografsko
mjerenje ako se izgubim u šumi i naučila da se kiselina ulijeva u vodu,a ne obrnuto da se nebi opekli.),ali nažalost sad sam prekršila svoje obećanje shvativši da je glupost. Sljedeća teorija je bila da ne trebam učiti ništa osim hrvatskoga jer ionako znam da je to jedino za što sam talentirana, da ću napisat bestseler i da mi neće trebat matematika i te stvari,ali onda sam shvatila da je i to glupost jer danas moraš završiti faks,a na faksu,čak i onom koji je usmjeren na hrvatski jezik,ima matematike.Pa sam odlučila učiti jer ću ionako za par godina zaboraviti sve to (osim topografskog mjerenja i kiselina u vodu,a ne vodu u kiselinu),i da se ne isplati padati godine.

Moje psihičko stanje kao i uvijek ovisi o sitnicama,sad pucam od ponosa jer sam to naučila,pojela čokoladu i idem navečer van,a jutros sam se pitala hoću se bacit sa crkve ili sa škole jer je sutra lektira,a ja je nisam ni digla. Ljude počinje živcirati ti moji odlasci iz krajnosti u krajnost,a i ja se polako pitam koliko sam stabilna i koliko bi mi ustvari sati kod psihologa trebalo da bi on mogao reći da sam normalno 14-ogodišnje dijete,ako takvo uopće postoji.

Nemam život.







Objavljena mi je priča na T-portalu (http://www.tportal.hr/fset.html,teen,pa čitatelji autori,pa heroj ulice,da,to je to.)
Prročitajte ako imate volje. ali nije da se išta što kažete može mjeriti s Dadinim cjenjenim i ponajprije iskrenim mišljenjem :) :x

ja se odjavljujem,budite pozdravljeni.




* * *
nedjelja, 28.09.2008., 17:10

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.