Sjećam se,sjećam se,i opet bude sve u redu... Vratim se u realnost i sve se opet sruši. - Kad umrem sačuvajte dvije riječi za mene. Volio sam. - Blog.hr

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

ja sam odrastao,
uz ratne filmove u boji,
uz česte tučnjave u školi,
uz narodne pjesme pune boli,
Ja Sam Stvarno Sretno Dijete.
<3
Image and video hosting by TinyPic
duka says:
karla..cilu svoju mladost provodimo isprid kompa..
zastoo??
karla says:
jer pizdiš da će ti se mozak smrznut vani.

who be me.?

meni na msn statusu piše molimlijepo da svi odjebete. hvala.
odajem potpuno krivi dojam o sebi na prvi pogled,smišljam nove,revolucionarne
načine za počinjenje samoubojstva i smišljam koje će mi biti posljednje riječi
kad umrem jer ne želim kao Pancho Villa završiti na-dont let them know i died like this.
tell them i said something. Odlučila sam se na -odjebite.hvala.-jer nema boljeg
načina da se u dvije riječi dočara dugogodišnji pakao, a da to zvuči toliko
prežeto surovom inteligencijom i bolnom iskrenošću.
Emotivna sam,plačem i smijem se,rikavam,umirem,crkavam,kidam se od smijeha.
Euforična sam i stalno nešto kompliciram,za mene nema sredine,
ja ili pucam od euforije i sreće,ili crkavam od tuge. kazem da me se opiše
u jednoj rečenici , a oni će- karla je jedno jako pametno dijete.
karla je zapravo sklona ljenčarenju i spavanju,i kompliciranju svega,pa
nema baš vremena učiti i to sve. ali nema veze.
trebaš me upoznati. ja stvarno jesam jedno jako pametno dijete,
i jebe mi se za svijet oko sebe, ja cu razmišljat oću kupit čokoladus lješnjakom
ili sa keksom dok se dotični dućan urušava.
sada odjebite,hvala.



Image and video hosting by TinyPic


ovo je moja, samo moja pjesma <3
Prljavo kazalište
Zaustavite zemlju

Je'n, dva, tri...
jedni viču hej, k'o komunist,
drugi viču ana-ana-rhist,
jedni viču hej, čitaj Borbu,
drugi viču, čitaj Mladilju,
jedni viču hej, slušaj Brenu,
drugi viču hapsi Boru.
Ma koga da, slušam ja,
u ova šugava vremena.

Zaustavite zemlju silazim,
nije mi do ničeg, odlazim.
Zaustavite zemlju silazim,
nije mi do ničeg, odlazim,
ja baš odlazim.

Ali ljudi mir, tko smo mi,
da bi vam ovo pričali,
ali jedno znam, kroz sve nas,
ista krv sad prolazi.





Sjećam se,sjećam se,i opet bude sve u redu... Vratim se u realnost i sve se opet sruši.

Pitam se koliko će mi trebati da se izrežem i opet postanem glupo razmaženo
derište koje puca na gluposti. Koje se na svaki problem sklupča u kutu i plače.
Image Hosted by ImageShack.us

Sjećam se...
...koliko je bio savršen taj osjećaj sigurnosti svaki dan.
...kako sam vjerovala da imam prave prijatelje.
...kako smo se ja i frendica napile iza vrtića s rakijom i prebolile baš svaki problem.
...kako je bio lijep osjećaj dosade, kad se bacaš po cesti i vrištiš da bi radije
UMRLA nego ovako više živjela.
...kako smo planirali zaključati se u wc u Mercatora preko noći,umalo da to nismo
i napravili.
...onog blic trena kad me stotinka dijelila od toga da se bacim pod auto od dosade.
Sam Bog zna što me povuklo natrag.
...kako smo ja i frendica jedan blagdan proveli ispred Mercatora pizdeći i pokušavajući
na baš svaki način dobiti pizzu. (nevjerojatno je koliko je ona nedostupna praznicima
u 11 satu navečer.)
...kad smo se oblačili u New Yorkera i kad je Alby razbio naočale i onda smo pobjegli.:)
...kako smo se svaki dan barem pet puta gušili od smijeha.
...kako smo imali subotnju špicu u isto vrijeme na istom mjestu.
...kako nam je bilo tajno pravilo da se prije svakog ispita uči ravnih 7minuta.
...kako je bilo lijepo crkavati od dosade s njima.
...kako sam mislila da nisam sretna i uvijek mi je nešto falilo,a zapravo nisam imala
pojma koliko mi je lijepo.

Vraćam se u realnost i shvaćam...
...da ovdje ne pripadam.
...da je praznina prevelika.
...da mi treba izlaz.
...da imam osjećaj da sam izgubila prijatelje.
...da je tlo po kojem hodam nestabilno.
...da sam zatvorena prema svemu novom.
...da će me takav stav pregaziti.
...da previše plačem.
...da se gubim u svemu.
...da živim na uspomenama.
...da želim vratiti vrijeme.
...da želim još jedan naš dosadan dan.
...da propuštam mladost.
...da se sve ruši,a ja to ne mogu zaustaviti.
...da ovo zvuči glupo i balavo i da vam ne mogu dočarati kako ustvari gubim sebe.

Sjećam se,sjećam se,i opet bude sve u redu... Vratim se u realnost i sve se opet sruši.

(kategorija:seks aka jebanje same sebe u zdrav mozak.)


* * *
subota, 13.09.2008., 14:03

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.