you make it all better. - Kad umrem sačuvajte dvije riječi za mene. Volio sam. - Blog.hr

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

ja sam odrastao,
uz ratne filmove u boji,
uz česte tučnjave u školi,
uz narodne pjesme pune boli,
Ja Sam Stvarno Sretno Dijete.
<3
Image and video hosting by TinyPic
duka says:
karla..cilu svoju mladost provodimo isprid kompa..
zastoo??
karla says:
jer pizdiš da će ti se mozak smrznut vani.

who be me.?

meni na msn statusu piše molimlijepo da svi odjebete. hvala.
odajem potpuno krivi dojam o sebi na prvi pogled,smišljam nove,revolucionarne
načine za počinjenje samoubojstva i smišljam koje će mi biti posljednje riječi
kad umrem jer ne želim kao Pancho Villa završiti na-dont let them know i died like this.
tell them i said something. Odlučila sam se na -odjebite.hvala.-jer nema boljeg
načina da se u dvije riječi dočara dugogodišnji pakao, a da to zvuči toliko
prežeto surovom inteligencijom i bolnom iskrenošću.
Emotivna sam,plačem i smijem se,rikavam,umirem,crkavam,kidam se od smijeha.
Euforična sam i stalno nešto kompliciram,za mene nema sredine,
ja ili pucam od euforije i sreće,ili crkavam od tuge. kazem da me se opiše
u jednoj rečenici , a oni će- karla je jedno jako pametno dijete.
karla je zapravo sklona ljenčarenju i spavanju,i kompliciranju svega,pa
nema baš vremena učiti i to sve. ali nema veze.
trebaš me upoznati. ja stvarno jesam jedno jako pametno dijete,
i jebe mi se za svijet oko sebe, ja cu razmišljat oću kupit čokoladus lješnjakom
ili sa keksom dok se dotični dućan urušava.
sada odjebite,hvala.



Image and video hosting by TinyPic


ovo je moja, samo moja pjesma <3
Prljavo kazalište
Zaustavite zemlju

Je'n, dva, tri...
jedni viču hej, k'o komunist,
drugi viču ana-ana-rhist,
jedni viču hej, čitaj Borbu,
drugi viču, čitaj Mladilju,
jedni viču hej, slušaj Brenu,
drugi viču hapsi Boru.
Ma koga da, slušam ja,
u ova šugava vremena.

Zaustavite zemlju silazim,
nije mi do ničeg, odlazim.
Zaustavite zemlju silazim,
nije mi do ničeg, odlazim,
ja baš odlazim.

Ali ljudi mir, tko smo mi,
da bi vam ovo pričali,
ali jedno znam, kroz sve nas,
ista krv sad prolazi.





you make it all better.

Što se događa kad staraca nema doma,kad je omiljena pjesma pojačana do maksimuma,sunce osvjetljava sobu, a vi ste na samom vrhuncu nekakvog delirija kojeg samo savršenstvo ovoga trenutka koji proživljavate može uzrokovati?

Ako ste normalna osoba,onda se naginjete na prozoru i širite ruku prema nebu očekivajući
nekakvo bogojavljenje.

A ako niste normalna osoba,onda pišete post na blogu kojeg niste
vidjeli najmanje 2 mjeseca.

Jeste li znali da glazba stvara poseban osjećaj koji čovječanstvo nikada nebi doživjelo
bez glazbe? (ha,ha,koja rečenica.)Da,posebni kromosomi-nešto. Uglavnom jako zanimljiva teorija,
a i nešto što ja tvrdim dok ljudi oko mene misle da još jednom nisam popila tablete.

Sretna sam ko neka sretna osoba. Sretna sam sama od sebe,budim se sretna i idem spavati sretna. Shvatila sam da ne volim ljeto zbog ispraznih razloga kao što je više slobodnog vremena,manje obaveza,blabla. Volim ljeto zbog malih stvari i velikih trenutaka. Volim ga jer se ujutro budim čitava znojna i polugola,i prvo što ugledam kad otvorim oči
(dobro,dasku,ali drugo što pogledam) je blještavo sunce kako obasjava onaj mali kutak prozora, i sve se čini tako sjajno,soba poprima veselije boje,sunce je savršeno blještavo,a zrak sav nekako slatkast i miriše na ...ljeto.
Ja stvarno volim jesen. Volim i proljeće. Ljeto obožavam. Zimu ne.Zima je hladna. I ljudi su hladni. Ali isto volimo ljude.


Jer ljeto 2008. bilo je ono ljeto,kad smo bili sretni,kad smo bili djeca,kad su bila neka ljepša vremena. Kad smo duge besane noći provodili ispod prozora sa gitarom i nekim odvratnim alkoholnim pićem koje smo posudili iz djedovog podruma. Kad smo se zaljubljeno gledali i brojali volime-nevoli latice na nekom smrdljivom cvijetu. Znali smo da je to zadnje ljeto da smo zajedno,i da će sutradan biti kraj. I znali smo da ćemo ovo ljeto prepričavati cijele godine,ali da ni u jednom sitnom djeliću sekunde nećemo moći uhvatiti ni najsitniji djelić od osjećaja koji su tada buktali u nama.
Plahte su mirisale na neki tamo mirišljavi deterdžent,pitao si me jeli mi bilo lijepo. Rekla sam ti da prekineš sa sranjima, i da imamo sreće što smo djelić prošloga ljeta i prošle ljubavi prenijeli na današnji dan. Naglo si se lecnuo.
Bilo mi je žao što sam to rekla,nisam to mislila. Privukla sam se tebi i zagrlila te,osjetila onu našu,mislila sam,davno izgubljenu bliskost. Upitno si me pogledao.
I sve je nestalo,sve se srušilo kao kula od karata,kao prosjek ocjena zaljubljene srednjoškolke.

Bila je zadnja noć,sparina u zraku,mrak u sobi.
Kimnula sam glavom.


I uistinu, bila je to najljepša noć ovoga ljeta.


* * *
ponedjeljak, 11.08.2008., 19:58

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.