Penelopin utkani svijet https://blog.dnevnik.hr/penelopincvijet

utorak, 24.10.2006.

noć u kojoj zaboravljam Becketta i Prousta

On je Lukrezio, samo moj, moj privatni
ekskluzivni princ tame, jezikom ognja
liže moje strahove i bolove ublažuje
i ubija sve moje bivše ljubavnike jednim
potezom svog pera i jednim udarcem
svoje šake ako se smiju podmuklo gledajući
nas kako odlazimo u mrak opijeni crvenim vinom
koje prolijeva po mojem bijelom golom tijelu
i onda me liže pohotno samo kako on zna
jer vidio me u divljim snovima i šapnuo mi je
tajne magične riječi prepoznavanja i susretanja
i sada sam njegova mračna dama iz pakla
nosim mu čašu medovine na srebrnom pladnju
i perem njegova bosa stopala ja sam njegova
robinja zapravo slatka robinja njegove krvi
i pijemo je oboje nudim mu svoj vrat
u vampirskom plesu poganskih božanstava
vodim ga u svoje tajne odaje i šapćem mu
divni predivni Lukrezio vatro moje krvi
ljubavniče iz tame crni moj Mirogojski anđele
Lukrezio satkan od snova i mihovljanskih poljubaca
tek sada potpuno smiren sanja svoje nedodirljive
balade kome ćeš ih pjevati sada mili Lukrezio
kada si strgnuo srednjevjekovni oklop i kada
su pale sve afričke maske sa mojeg
istočnjačkog lica kome ćeš se pokloniti sada
samurajski precizno kada nevinim pogledom
ukroćuješ moje strastvene misli o sjeveru
možda bih mogla obući crnu čipkastu vjenčanicu
Westwood prošle sezone i objaviti pjevačima
New Orleansa da malo brže krenu svojim korakom
kada padnu kiše na relikvije naše ljubavi
pogledaj me u oči i reci mi ne vjerujem
ne vjerujem da se ovo događa

petak, 20.10.2006.

ukradena balada o proljetnoj katarzi

kapljica vatrene apstrakcije
razvija eterični nemir
razlijevajući moje golo tijelo
(pečat performerice)
po predjelima pustinjskog Meksika
odvodi me zemljano u poganskom
plesu i dok nasjajnija karika
hvata korijenje u sinapsama
traganja gledam
(uvijek promatram)
nemilosrdan i vješt tok vode
pokazujući svoj kristalni sjaj
kao srednjevjekovna kurtizana
kada tone u svoj olujni san

četvrtak, 12.10.2006.

pogled na napuštenu plažu u suton

pišem ti pismo draga to obično
svakodnevno bijelo pismo jer
uvijek sam voljela ubod sistema
u lažljiv oblik postojanja
ti to predobro znaš da
uživam gledati
širom otvorenih očiju kako se grči
ispod naših pješčanih tijela taj svijet
bez nade i vremena i volje
i zato ti pišem pismo starinsko i bijelo
leteći na krilima orla do tebe leti nošeno
bojama tame i gorke noći u kojima slušamo Vivaldija
uinat svima
ti i ja potpuno same
ispod mračnog ulja oceana
i gledamo umiranje dana u našem
feng shui vrtu očarane siluetom nemira
na reljefnoj vodi
i ne moraš mi ništa reći znam da postojiš
draga i to je sasvim dovoljno
za nevine snove o tebi
o nama i apstrakciji trenutka u kojem
zarobljene samo okolnostima i ni čime više
spoznajemo Zemlju baš onakvu kakva je
šarena kugla beznadne vrtnje i ja
samo kiborg koji sanja na plaži
u društvu Kapoorovih skulptura
držim te za ruku i sada
ne osjećaš li mila
ptica slijeće mirno na tvoj prozor od maslina
i sve ulice vode u tvoju četvrt sjena
u ljubavi većoj od ljubavi same
čekam te u crnoj Lemarchandovoj kutiji
na partiji briđa baš kao i one noći
kada smo postajale miris mahovine
krijesnica i krotile more pred san
samo tako šale radi
dvije žene
dvije sjene
pod krkhom venecijanskom maskom
zapletene u kosu Genove

ponedjeljak, 09.10.2006.

moja barokno otežana crvena koprena

barokno otežanih vjeđa letim pogledom
kroz tamne kutije poimanja danas baš je
takav dan kada mi govoriš kako sanjaš
njega koji dolazi vlakom iz sjene i ljubi te
u mračno poslijepodne ostavljajući me na
podu potpuno ranjenu golu kao osamljenu
pticu predajući se galebovima na ivici mora
putujem srednjom Europom noseći zvukove
komornih orkestara milujući baroknu crkvu
sa zvukom orgulja koji se cijedi niz hladne
zidove samostana jecajući muku po Ivanu
sjećajući se tek zamrlih nota poludjelog
klavirkorda i fortepiana potom ljubiš me
baš tako nemilosrdno kao što si me i mrzio
u toj jednoj pjesmi koju si napisao
samo za mene a to niti nije bila pjesma
nego Munchov krik i tvoj bijes ulovljen
u stupici moje krvi i zato me prišivaš
u crvenu tkaninu kao trofej izgubljenih lovaca
ne znajući da li sam alt ili mezzosopran
tek pjevam vrt limuna chorus angelicus
i plešem zadnji ples andalucia el flamenco
y la dok savijam se poput crva na treptaj
tvojih močvarnih očiju ostatkom svijesti
trudim se razumjeti barem dio tebe
zarobljen na konzervatoriju Verdi i
proučavam tajne grimizne spise spaljenih
vještica i gledam tvoje riječi kojima ubadaš
svijet oko sebe i ne vjerujem u ovu
La Tarantelu jer jednom prošlog ljeta
Tenessi se osmjehivao samo za nas
dvoje i naše ruke bile su crvene magnolije
u crnom vrtu naših iluzija u kojima se doimalo
da te još uvijek prkosno ljubim baš kao
što te ljubio mladi gospodin Theyskens
gade

subota, 07.10.2006.

u potrazi za Timom

Plaut, Hobbes, Schopenhauer
tvog neobičnog uma
igraju japansku igru u staračkom domu
za napuštene starce
zabavljajući zaigrane klijente sanatorija
hostela Ami
dok ljubim tvoja gola stopala
i dok more ulazi u sve pore mojeg osamljenog tijela
u daljini se smiješi razrušena sinagoga
tamo smo se sreli posljednji put sjećas se?
u mirisu krvi i naftalina posipani zemljom
sanjali smo neke druge odrasle snove
u kojima si premještao pijesak sa jedne
hrpe na drugu odjeven u svoje
plavo radničko odijelo
kao ovlaš prosipano po tvom golom tijelu
tako poznatom ljubljenom zavodničkom
tijelu
nepoznatog performera
da Time odredio si granice vještog
pripadanja kao i granice ljubavi i smrti
odredio si me Time jednim potezom mača
umio si moje lice smeđom zemljom koja teče
kao rijeka bola
skinuo navlaženu odjeću
sa mirisom britve razrezao svoja bijela usta
vadeći udice za snove
sve dok nisi razderao
moje misli i bijelu vreću punu teške krvi
i pustio neka postane tvoja jedina draga
koja te miluje u suton baš kao i moje
osamljene ruke
tko će nas pročistiti vatra ili voda
tko će nas zauzdati zemlja ili zrak
kome ćemo uputiti molitve za sjećanja
brodovi plove tako nevino
razmazuju boje noći i prolaze kroz mene
a ti oblikuješ daljinu
svojom lakoćom jednog poteza misli jer
homo homini lupus est uvijek si
govorio
čak i kada si šutio

ponedjeljak, 02.10.2006.

Leone Glembaj

“Dolci miei sospiri
dolci miei martiri”

pokidani miris tvog tijela razlijeva se
nitima mošusa i algi po viteškoj dvorani
ionako je nisu koristili za viteštvo jer male
ruke bile su sklopljene u tihoj molitvi
tada
i zato tjeramo slučajne turiste
zatvaramo muzej i nema više posjetitelja
ne danas više ne na vratima je ulaz s natpisom
zabranjeno i svi drugi su
izbrisani zaboravljeni
zaboravljeni izbrisani
samo tvoje golo tijelo leži na mramornom podu
(smiješe se portreti dugokosih )
dok dopire zvuk iz kamenih zidova
La Suave Melodia e sua Corrente
tako te nježno diram jezikom da ne možeš pojmiti
apstrakciju ljubavi i koliko je zapravo
divno tvoje prostituirano kristalno tijelo
kojeg svi imaju prilike upoznati iz
dana u dan izložnog nepoznatim licima
sa nadrealnih slika nepoznatih umjetnika
koja se naginju nad tobom dok ležiš tako sam
ti uvijek uvijek ležiš između titraja
svjetlosti svijeća u performansu svog života
i hladni poljupci padaju na tvoje gladne usne
i ledeni pod dodiruje ti leđa
i utješena kosa hvata
rubove snova ima li sretnije priče od ove
kada tvoje tijelo postaje karta tragova
mojih dugih
crno obojenih noktiju a oči se zaklapaju
tako nevino kao pred obojane snove…
oh Leone ne čujem te kako dišeš
mirno nemirno zaustavljaš li dah
svi su otišli Leone vidiš li kako je to
zapravo lijepo tako anonimno i bez okova
prvi puta samo si mačkasto moj u tišini
dvorca pripadaš samo nama
u rekvijemu za snove nije izgubljeno ništa
ni jedan stih ni jedan zvuk
škripe podovi vani vidim zavija vjetar
vrhovima borova a ti hoćeš li se konačno
osmjehnuti?

opis bloga

COPYRIGHT.Sva prava pridržana.Ni jedan dio ovog bloga ne smije se reproducirati, ni prenositi ni u kakvom obliku, niti ikakvim sredstvima elektronskim ili mehaničkim, snimanjem, fotokopiranjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez pismene suglasnosti vlasnika bloga.
UPOZORENJE.Blog sadrži potencijalno uznemiravajuće i/ili eksplicitne sadržaje te nije primjeren za maloljetne osobe.Parental advisory recommended.