Moje dvije-tri o Zrću
Nakon pročitanog članka Od čarobnog sumraka do krvave zore moram još ponešto reći o Zrću i pojavama na koje (me) gotovo redovito asocira ta riječ. Kažem još ponešto, jer spominjala sam Zrće i lani u jednom svom postu što je izrodilo čak i kategorizacijom mene kao osobe koja nije iživljena, koja nema pojma što je zabava, koja misli da nije lijepa i kojoj je blog jedino utočište s obzirom da postoji crno-bijeli svijet u kojem ako nisi na Zrću, onda si na blogu.
Pokazalo se nebrojeno puta da u nekim slučajevima nema smisla govoriti «nije tako, nije tako, nije tako» već stvar jednostavno pustiti. Stoga ni ovom prilikom neću trošiti energiju na uvjeravanja koja bi spadala u svojevrstan apsurd. Ono što mogu reći je da sam, što se izlazaka tiče, prošla sve ono što i većina mladih ljudi prolazi u nekoj dobi. Kad kažem nekoj dobi, onda ipak mislim neke prijašnje, ne sadašnje godine u kojima mi je sasvim normalno i prirodno bilo primjerice doći doma u 5-6 sati ujutro. To ne znači da i tada posljedice nisam osjetila, već da bih se sa njima mogla i htjela nositi. Sada bih rekla «ne, hvala» što bi značilo da su sada moja zadovoljstva negdje drugdje, ali da jako dobro razumijem da neke stvari u životu treba proći. Da, neke stvari u životu treba proći. Neke. Naime, spadam u ljude koji kategorički tvrde da se ne mora proći baš sve da bi se mogle donijeti relevantne prosudbe. U konkretnom slučaju, i bez da sam probala smatram da nije dobro, zabavno i uzbudljivo: - biti mrtav pijan ili nadrogiran da pojma nemaš što si pričao i radio, - nositi se s posljedicama istoga i to: dolaziti k sebi danima, muku mučiti s iziritiranim želucem, a u nekim slučajevima čak i razmišljati odakle ti rana, ogrebotina ili razbijeni zubi, - razmišljati je li možda bilo seksa pri tom razbijajući glavu pitanjem «a s kime?» i sluteći da će taj Nepoznati za koji dan biti u Osijeku, Rijeci ili možda čak u Italiji ili Češkoj, - strahovati od posljedica gore navedenoga gdje za muški dio populacije to znači strah «samo» od kakve spolne boleštine ili eventualno bebe na vratima ako je, dok je njemu mozak bio odsutan, ona dobro znala što radi, dok za ženski spol pak znači, pored straha od spolnih bolesti, imati i strah od nedolaska sljedeće menstruacije. Vjerojatno će neki odmah pomisliti na prezervative i na onu opciju kako ipak treba imati bar toliko mozga da se na njih ne zaboravi. I ja mogu reći da je to bolje od bolesti raznih vrsta i pobačaja, no moram priznati da mi mentalno-emotivni sklop ipak nema odgovor na pitanje kako se uopće može poželjeti najveću intimnost podijeliti sa potpunim strancem kojega vrlo vjerojatno više nikad nećeš vidjeti. Svjesna sam činjenice da Zrće posjećuju i razumni ljudi koji se znaju kontrolirati i koristiti mozak u normalne oblike zabave kao što i dobro znam da se sve gore nabrojeno može desiti bilo gdje, na plaži, u kafiću, na nekoj kućnoj zabavi. Svejedno, mislim da to što se događa na Zrću ipak prelazi neke granice, jer znati koliko se nesreća, čak i smrtnih slučajeva desi radi posljedica takvoga ponašanja, teško da smije ostati na onome da sve to tako treba pustiti i ne učiniti ništa. Valjda i prije same divlje, lude i neobuzdane zabave treba stajati zaštita ljudskog života i dostojanstva. Bez da se to onda paranoično naziva antipropagandom ili čak pogrdnim tonom konzervatizmom. p.s. Ništa od ovoga ne bih bila napisala da sam znala da nam i Paris Hilton dolazi na Zrće. Mislim da ću hvatati prvi katamaran za Novalju. ![]() |
Žuto-kiseli post![]() Kad me netko pita koje voće najviše volim, navest ću mandarine, kivi, jagode, breskve, trešnje. U tom nabrajanju vrlo često zaboravim spomenuti limun. Što je zapravo čudno s obzirom da ga smatram svojevrsnim kraljem voća. Valjda je to ipak, jer mi je na neki način on izvan konkurencije. Iz dosadašnjeg iskustva dolazim do spoznaje da se limun nerijetko ili voli ili ne voli i da je vrlo rijetko negdje na sredini između toga. Jedni su poput mene, drugi pak rade kisele face pri samoj pomisli da nešto takvo moraju staviti u usta (iako pri tome znaju biti jako slatki ![]() Nije da volim samo limun sam, volim i svašta od limuna, Cedevitu, Janu, sladoled, limunadu. I to pravu limunadu s ocjeđenim limunom i bez šećera. Još kad je vruće pa se doda led, teško da osim vode ima nešto što tako dobro osvježi. Baš malo mislim kako se djeci prečesto dozvoljava da se nalivaju kojekakvim pićima poput Coca-Cole, Fante ili «prirodnih» sokova, umjesto da ih se uči na vodu ili limunadu. Teško je ne primjetiti da se ista navika nastavlja i u odrasloj dobi. O ljekovitim svojstvima limuna dosta se toga zna. Po onome što sam dosad otkrila, meni je on lijek za glavobolju i za želudac. Kod migrene mi u kombinaciji s crnom kavom gotovo redovito pomogne, posebno ako se uzme na vrijeme. Pomogne mi i kod mučnine u želucu ili onda kada pojedem nešto malo masnije ili teže pa mi dođe kao pomoć u obradi hrane. Oprati limun, prerezati ga na pola, prionuti na cucanje i usput lagano ožimati svaku polovicu, a onda temeljito "očistiti" unutrašnjosti prstom (za to postoji posebna tehnika ![]() ![]() |
|