Imam potrebu ispričati vam svoje iskustvo o završetku srednje škole,odnosno početku i translaciji na život odraslih.Za sve one koje ne zanima i nisu voljni pročitat PLEASE  : ,dakle kad smo se riješili svih nepotrebnih uljeza bilo bi vrijeme da vam kroz par rečenica prepričam kako je na mene utjecao maturalac i u kakvim sam odnosima ostao sa ljudima poslije njega.Naime,u mjestu gdje ja obitavam matura se svake godine izvršava striktno u 5 mjesecu,svi znaju koja je procedura da dođeš do tih par tisuća kuna koje se svrstvaju kao ("donacije za maturante") u mojem slučaju cure iz razreda su pekle fine kolače i prodavale ih na štandu,tako nama muškim lijenčinama olakšavale posao (čast pojedincima) .No kako je vrijeme odmicalo postao sam sve svjesniji i svjesniji da i ja svoju lijenu prdaru trebam dignut i obaviti par stvari.Počeo sam sa dolaskom na pripreme za sveopći test znanja svakog maturanta zvani državna matura (moš si mislit  ).Druga stavka bila je naravno malo fizičkog treninga jer salo nije malo da bi tako lako spalo (zovite me biggie,ali bez smalls visok sam bgmi),unatoč svemu tome pronašao sam vremena i za prijatelje (tadašnje) koji mi se danas jedva jave odnosno prave se kao da se ne znamo,ali to sve svima događa,zar ne?Unatoč nekolicini takozvane "elite" ostaju i oni prijatelji s kojima možete provesti ostatak svog života i nikad vas neće iznevjeriti (takvih mora biti,barem dvojica  ).Nakon tih kratkih mjesec dana priprema za maturalac tjedan dana prije "vatrenog" slavlja,opijanja,i sličnih aktivnosti dolazimo do naaaajvećeg troška,a to je svečano odijelo koje košta cca 2500 kn (ako želite izgledati ko čovjek),no postoje i popusti za maturante uz pomoć kojih možete doći do malo prihvatljivijeg iznosa od 1500-1800 kn.Kad se riješi odijelo dolazimo do samog finiša našeg putovanja a to je svečano hodanje sa pratnjom,slikanje i slične gluposti koje su me blago reći nervirale,jbt stojiš i pokušavaš se skoncentrirati na 5 kamera odjednom pa ti oči izgledaju ko raskrižje u frankopanskoj  .Nakon svih tih fotki ulazi se u autobus(masno plaćen) i odlazi se u svečanu salu u kojoj je zamislite samo hrana plaćena,znači ušao sam sa 300 kuna,a izašao sam sa dovoljno novca da platim taxi,eh da i taxi plaćate natrag.Tijekom večeri u više navrata su mi se nametale jedne od razuzdanih djevojaka iz drugih razreda ili kako bi rekli braća srbi "odeljenja",no svaki pokušaj bi pristojno odbacio govoreći da sam zauzet iako kako svi možete naslutiti,nisam bio  .Prvi ples sam imao sa razrednicom jer sam bio proglašen za najboljeg učenika,zajebavam se jedini razlog toga je taj što sam bio predsjednik razreda(got you there  ),poskliznuo sam se na proljevenu tekućinu i skoro otresao na pod,no razrednica se drži one thompsonove:"Čvrsta ruka i poštenje" i tako me izvukla od sigurno najvećeg životnog blama...Ubrzo nakon toga sjeo sam za stol sa osrednje kvalitetnom i slabo kvantitetnom hranom te sam par puta morao uzimati dok su se drugi vidno suzdržavali,a mene je iskreno bolio kolac(got you again ).Nadasve pretjerano glasna atmosfera i alkohol koji je curio u mene kao mlijeko u dojenče,stvorili su mi glavobolju i blagu mučninu koju sam nedugo nakon toga otklonio starom medicinskom metodom, a to je 2 prsta u čvalje,znam znam izvinjavam se na neugodnosti (pogotovo lijepšem spolu ).Polako se zabava bliži kraju i svi se ustaju i odlaze na pult po sakoe i jakne te izlaze ispred i pale zadnju cigaretu sa ljudima koje možda više nikad neće vidjeti a neki pjevuše cecinu ludu po tebe,nije bila bugarska verzija ,te svi zajedno čekamo taxije koji dolaze kao hijene na svoj plijen u koloni...Ulazim u taxi vidno nedostupan te taksisti na neki način objasnim gdje mi je kuća i uspijevam se nekako dokopati ulaznih vrata,no što mi se dogodi nećete vjerovati ključ koji mi je tako čvrsto bio prikovan u unutarnji džep u sakou je odlučio potražiti sigurniju luku,a ta sigurnija luka bi bila moja okućnica,i sami možete zaključiti da sam idućih 15 minuta proveo tražeći ga unatoč tome što mi je životna energija na izmaku.Nakon 20 minuta traženja uspio sam ga naći tik do ceste,mora da mi je ispao kad sam izašao iz taxija.Ulazim tiho u kuću i na jedvite jade se uspijevam dokopati wc-a da isperem alkohol za kojeg sam siguran da je u tom trenutku mogao nekog unesvjestiti ili još gore natjerati na povraćanje...Završna radnja te večeri kao i svake druge je dugo očekivani san koji je potrajao do sljedećeg popodneva,pa sam samim time propustio i ručak i napravio u jednu ruku dobru stvar,a to je odgađanje priče sa roditeljima i dosadnog prepričavanja prethodnih događaja za koje i sami znate trebate lagati barem 30%.E sad dragi moji čitatelji hvala svima koji su došli do kraja ovog moga ujedno i PRVOG BLOGA(keep that in mind  ),te vam svima želim uspješan početak školske godine  .
|
