*naja*

nedjelja, 03.09.2006.


Voljela bi pronaći neku riječ koja barem približno opisuje ovo fucking stanje, ovaj osjećaj, ovo sve što me doslovno uništava iznutra i nikako ne izlazi van… ne prestaje! Ali baš NE PRESTAJE! Iz dana u dan…the same shit! Nadam se, živim, trudim se, zanemarujem ono što je bilo, pokušavam prepustiti sve prošlosti, nečemu što je bilo i za što sam i ja kriva, ali je završilo…popravka nema… vrijeme se ne vraća… ali kako god ja to pokušavam 'bacati'sebi iza leđa to ide za mnom… prati me… izaziva u meni nenormalne količine bijesa, ne mržnje, poželim iskočiti iz kože, vrištati, razbijati, plakati, čupati to van iz sebe… ali ne ide… i na koji način da to izađe iz mene više?!!!!!! Do kad? Želim se suočiti s tim, želim pogledati jednoj osobi u oči, pokazati koliko boli, udariti jednakom jačinom, poniziti, zgaziti do dna… i znam da neću moći… jer se osjećam slabijom… a znam da nisam… ali obećala sam si jednu stvar i to ću napraviti… neću odustati… vjerovati… to je još jedino što mi ostaje… ali kad se neka stvar skoro pa ponovi izgubim svaku volju za bilo čim više… danas… opet…the same feeling…strah… koji je ionako u meni 0-24 prisutan s razlogom je bio na deset puta višoj razini… samo nekoliko sekundi…trenutak…i kao da više nisam ni znala gdje sam niti je to bilo bitno, bojala sam se da se ne ponovi, u sekundi sam prevrtila stari scenarij i mogla pretpostaviti da i ovaj put može isto završiti… samo što sam sada imala priliku izbjeći to… na moju sreću… ali tko zna za drugi put… možda neću… nakon prvog sam mislila da se to više ne može ponoviti a nakon ovog danas, znam samo da moram neke stvari mijenjati, i napraviti neki korak… za sebe…
- 22:24 - Komentarići (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.