Design by:*Maria*
< lipanj, 2010  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On / Off

Isus je rekao:

''Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.'' (Mt.4:4)

''Ja sam kruh života.
tko dolazi k meni, neće ogladnjeti;
Tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada...

...Ja sam kruh života...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo je kruh koji silazi s neba:
Da tko od njega jede ne umre.
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovog kruha živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.''

Linkovi

http://www.skac.hr/

riapostol.blog.hr/



Klub studenata Ivan Pavao II.

Želimo uzdić Isusa i u skladu sa tim djelujemo!

Zajedno smo jači! smijeh

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Pošto si susreo Krista, pošto si
spoznao tko je on, ne možeš
ne osjetiti potrebu da ga naviještaš.
Znajte biti istinski navjestitelji svoje
vjere riječima i dijelima.
Ivan Pavao II.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us





Citati:

"U vašem srcu postoji posebno mjesto koje samo Bog može ispuniti"


"Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu" - Iv 14,26.


"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni." Ivan 14:6


"Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi" Ivan 8:32


"Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu..."



Fides - 12 - Krist...

četvrtak, 03.06.2010.

Doći će i taj dan

Danas sam vidio dobrog prijatelja nakon skoro mjesec dana pauze. Svako je imao svoje obaveze i nismo stigli tako reć "ni na kafu". Čim smo se sreli obojici je zasjala mlada neiskovana prijateljska iskra u očima. Bilo je klasično : "Di si stari, nisam te 100 godina vidio" no zapravo oboje smo se sjećali dana kada smo se zadnji puta vidjeli. Nije to bilo toliko davno. I mi smo to znali. Nikada nam to nije bilo važno. Održavanje kontakta. Ja znam da takvog prijatelja hoću. To je prijatelj kojeg ne moram zvati svaki puta kada je Nova Godina ili važan događaj. Mogu si dopustiti da mu zaboravim rođendan iako ga vidim i na Face-u. Može otputovati u Ameriku i vratiti se za 5 godina. Mi smo braća u ovome svijetu, i našli smo se jedan blizu drugoga da si pomažemo kada treba. To je istina.

Doći će dan kada nećete imati kinte u džepu koliko god da ste sada situirani i sigurni. To svakome dođe u životu, samo pitajte starce. Doći će dan kada ćete morati upaliti ćuku i obući se moralom kao štitom. Doći će dan, kada ćete vidjeti tko su vam pravi prijatelji sa Facebooka. Kada dođe taj dan, imajte ljudskosti i dostojanstva. Imajte hrabrosti i smjelosti. I što je najvažnije TADA ljudima pokažite istinu i iskrenost. Jer ako nećete tada, kada ćete? Sa 47 godina? Ovaj vaš život je prolazan ali dostiže svoju amplitudu sada i nikad ništa slično poput vas se neće više ponoviti. To je istina.

Prijatelji. Teško je pisati. Teško je pisati bajke i SF romane. Fikcije i basne je teško pisati. Ali najteže je pisati o istini. Jer je istina uvjek naoštrena kao zubi zvjeri, uvijek je vrela kao grotlo vulkana, čista kao zraka sunca i uvijek udara u srce.
Pisca najviše boli riječ koja ne dira ničija srca. Nadam se da to neću nikada doživjeti iako nisam pisac. Još se više nadam da će vam nešto uvijek dirnuti srce sa vremena na vrijeme. To je istina.

Dan vam je svaki dan do kraja vašeg života da ju živite zajedno sa onime što volite.
Nemojte propustiti tu priliku života.
Ozbiljno, to je istina ;-)

by Čupko

- 20:58 - Komentari (1) - Print - #


utorak, 04.05.2010.

Uskrsno jaje

Prošao je Uskrs... Za nas, najveći blagan… Šunku i jaja smo pojeli…
Korizme ( odricanja ) više nema i sad je sve super…Sad opet možemo dalje…
Da li je to zbilja tako ???

Što je zapravo Uskrs ??? Koji je zapravo simbol Uskrsa ? Jaje ??? Zašto baš jaje ??? Što jaje simbolizira ???
Iskreno… ne znam zašto baš jaje… Ali razmišljao sam o tome pa sam došao do svog zaključka...

Dakle… Koka snese jaje… odnosno… bjelanjak i žumanjak umotani u ljusku…
I u većini slučajeva, dođe čovjek, uzme jaje i pojede ga… i to je to... Ali zašto bi takvo jaje bilo simbol Uskrsa ??? Nema smisla…..

Drugo što se može dogoditi jajetu jest da ne padne u ruke čovjeku, već ga koka primi pod svoje okrilje... i gle čuda… nakon par dana…. Pilić… Novi život….

E ovo već ima veze sa Uskrsom… Ali postoji tu i dublja priča…Dublja poruka…
Onaj žumanjak i bjelanjak sa početka priče… Oni ne znaju da jednog dana mogu postati pile… Taj bjelanjak i žumanjak...To smo mi... Mi na Zemlji….
A ona ljuska… to je naše tijelo… to je ono što sputava da naša duša bude slobodna….

Ali za razliku od jajeta mi možemo utjecati na naš život i sami odlučivat hoćemo li dozvoliti lisici ( Knezu ), da nas odnese iz gnijezda, da nas udalji od Topline, Svjetlosti i Ljubavi... da nas udalji od Onoga koji nas je na ovaj svijet i poslao… ILI ćemo se boriti protiv lisice, i ostati u gnijezdu na sigurnom…

Bog je naše utočište, Crkva je naše gnijezdo….

Na nama je da čekamo… da budemo u blizini Njegove topline, da živimo pod njegovim okriljem, i tako dočekamo čas, kad ćemo odbaciti ovu zemaljsku ljusku ( tijelo ) i postati ono zbog čega smo stvoreni…
I zato je Uskrs važan... Jer da Isus nije pobijedio smrt… Bilo bi nam svejedno… Ovako, shvaćamo da je ovozemaljski život samo prolazna faza… da postoji nešto više, nešto za što se isplati boriti… Ali isto tako da znamo da nismo sami, da imamo tu Toplinu koja nas je s razlogom poslala na svijet, i koja od nas očekuje da ostanemo blizu Nje, kako bismo ostvarili svoje poslanje….

Da bi se pile izleglo, prvo je potrebno da neko vrijeme bude jaje…
Da bi mi bili dionici Božjeg carstva, trebamo prvo postati ljudi…

S vjerom u život…

by Dyummy

- 22:26 - Komentari (0) - Print - #


petak, 16.04.2010.

Vivien i Nadja

Dvije mlade djevojke su u posljednjih tjedan dana napustile ovozemaljski život.

Isuse, molim te da ih primiš pod svoje okrilje,
neka se njihovi životi nastave u zajedništvu sa Tobom.

Odabrao si dvije predivne osobe i pozvao ih k Sebi,
u Kraljevstvo Nebesko.

Molim te da bdiješ nad njihovim obiteljima i prijateljima,
da im daš snage da nadvladaju tugu potaknutu gubitkom voljenih osoba.

Amen


- 23:47 - Komentari (0) - Print - #


četvrtak, 11.03.2010.

Povjerenje

Što nam danas znači riječ «povjerenje»? Povjerenje u svog prijatelja,u dečka/djevojku,u Gospodina. Vjeruju li danas ljudi jedni drugima uopće? Vjeruju li svom Gospodinu?

Danas većina ljudi sumnja u namjere drugoga. Uvijek preispituje hoće li joj drugi nanijeti zlo,iskoristiti je. Stvorila se tako gusta magla nepovrerenja jednih prema drugima da više ne vidimo jedni druge. Ne vidimo djela svojih bilžnjih. Automatski ih smatramo protivnima nama,a da ih prvotno uopće ne pogledamo kako treba. Ne dajemo priliku jedni drugima da učinimo nešto dobro bez traženja protuusluge. Mi više ne znamo gledati srcem. Ne znamo prepoznati dobru namjeru. Naše jedine nepogrešive oči postale su zatamnjene i slijepe. U tom oblaku i tmini lutamo u svojim oklopima čuvajući se od djela drugih vjerujući samo onome što mi činimo. Strah. Pa mi se bojimo svojih braće i sestara!

Tako je žalosna činjenica da zato što nas je nakada netko povrijedio više nemamo hrabrosti vjerovati ponovno. Koji kukavičluk! Kako nas je Knez na tom polju mudro ograničio. Ljudi se boje ljubavi, radosti, razdraganosti,ushićenosti, boje se zaljubiti se i dati svoje srce.. Boje se biti sretni,boje se voljeti.. A zašto? Jer bježe. Bježe glavom bez obrira ne okrečući se iza sebe od osjećaja porvijeđenosti,od tuge, patnje, razočarenja, gnjeva,srdžbe,ljutnje,gorčine.

Zar se smatramo toliko slabima? Zar ne vjerujemo da ćemo moći iznijeti svoj križ? Držim da je glavni problem u tome što mislimo da smo sami i da sami odlazimo u svakodnevne bitke. Zbog slijepila koje nas je obuzelo zaboravili smo vidjeti Gospodina. Zaboravili smo osjećati njegovu toplinu,njegov zagrljaj,njegovu ljubav! Zaboravili smo da je On taj koji skida najdeblji oklop i rastjerava najgušću maglu! Zaboravili smo da nas On uči da se jedino srcem dobro vidi...


Martinica2301

- 20:18 - Komentari (2) - Print - #


petak, 05.03.2010.

Pojam sreće za jednog studenta

Veliki problem svijeta mladih je pojam sreće. Koje su dvije stvari koje utječu na sreću jednog studenta? Prolaznost ispita i zaljubljenost. U trenutku kada student sazna da je prošao ispit, njegov dan se ispuni srećom i sve dobije smisao. Ako student padne ispit, postaje nesretan, gubi samopouzdanje i ljut je na svijet oko sebe.

Slično, ali ipak puno kompleksnije na čovjeka utječe zaljubljenost. Ako se čovjek zaljubi logično je da će mu osjećaji pomutiti razum, da će postati zaigran i poprimiti poneke karakteristike osobe u koju se zaljubio. Tijekom samog početka nema «nesreće», no svaki sljedeći korak u izgradnji odnosa sa osobom u koju je čovjek zaljubljen «nesreća» se može pojaviti.

Zašto? Zato što je svaki čovjek različit i jer je stvorio neki stav na osnovi prijašnjih iskustva. Povrijeđenost proizlazi iz vlastitih očekivanja i tuđe neiskrenosti. To znači da su nam slike koje smo si stvorili i za kojima toliko žudimo, a nisu se ostvarile, stvorile osjećaj povrijeđenosti i ogorčenosti. U mnogim situacijama ne proizlazi iz nas samih već je uvjetovana iskustvima koja smo doživjeli od strane druge osobe. Zbog povrijeđenosti se često zatvaramo u sebe, puno smo oprezniji i ne dajemo jednake prilike drugima da nas upoznaju, već im postavljamo puno veće prepreke. Zar je to ispravno? Zar ne zaslužuje svaka osoba jednaku šansu? Na početku sam spomenula da smo svi različiti. Razmislite malo o tome.

Da se vratim na početnu temu sreće. Nevjerojatno je koliko nas malo stvari veseli. Zar je moguće da su ispiti i faze zaljubljenosti jedine dvije stvari koje nas vesele ili rastužuju? Zašto nikad, ali nikad ne cijenimo male stvari? Zašto nismo aktivniji? Zašto ne živimo u zajedništvu sa prijateljima i obitelji? Zašto život podređujemo jednom osjećaju? Zašto ne dopustimo Gospodinu da nas vodi? Zašto Mu ne dopusitimo da nas nosi kad nam je najteže?

ZAŠTO NAS JE TOLIKO STRAH???

Pozdrav od srca

Jomazujo

- 22:36 - Komentari (1) - Print - #


četvrtak, 18.02.2010.

Vrijeme KORIZME

Približava nam se vrijeme korizme koje ljudi često koriste za promjene u svom životu. Donose odluke da žele krenuti drugim putem, da će prestati pušiti, piti… Sve u svemu da će promjeniti jedan dio svojih loših navika.

U tim danima zna im biti teško, svakog dana kušnja je sve jača, ali trude se jer znaju da je svakim danom Uskrs sve bliže, te je i vrijeme njihovog odricanja također pri kraju…

Pitam se, ima li to smisla ? Ima li smisla mijenjati se na bolje, a potajno samo čekati da to vrijeme prođe i da se onda ponovo vratimo grijehu ?

Samim time što „izdržimo „ tih 40 dana, sami sebi dokazujemo da možemo, da smo dovoljno jaki da živimo bez tih loših navika. Al unatoč tome čekamo vrijeme kad ćemo se opet moći vratiti na staro…
Možemo li se onda ponositi sobom ??? Jesmo li zbilja „pobjednici „ ??? Mislim da ne…

Svaki dan je prilika za promjenu, jer svaki dan nam Bog daje dovoljno snage da se odupremo svim kušnjama koje Knez stavlja pred nas.

U Svetom pismu stoji da Bog pazi da nijedna kušnja ne bude jača nego li možemo podnijeti, odnosno da nam Bog daje dovoljno snage da se odupremo svakoj kušnji na koju nailazimo. Jesmo li toga svijesni ?
Svaka bitka koja je pred nama,zapravo je naša pobjeda, ako ne odustanemo. Ili da budem preciznij ne „naša pobjeda „ jer smo mi sami po sebi nitko i nista, već pobjeda Boga koji živi u nama.

Jer Bog je s nama, i On nas štiti, i daje nam snage, Duha svetoga…. I upravo zbog toga, kad god padnemo, potrebno je da odmah ustanemo, da se ispovijedimo, da se pričestimo, da primimo Tijelo kristovo u naše tijelo, u naš „hram Duha svetoga“ , kako ne bismo dalje tonuli u grijehu, nego nastavili živjeti slaveći Boga i njegovu ljubav.

Prijatelji, Bog nas poziva na borbu, na borbu protiv kneza, na borbu svaki dan. Mi smo Njegova djeca. U Njegovim smo rukama sigurni, samo se trebamo znati prepustiti, osloboditi se ovozemaljskih ograničenih mišljenja i ideja, a prepustiti se Božjoj providnosti. Iskoristimo ovo vrijeme korizme, da se pripremimo za Uskrs, pobjedu života nad smrti, da budemo dostojni nazivati se ljudima, djecom Božjom, u vrijeme kad sin Gospodnji ponovo dođe među nas…

S vjerom u život…

by Dyummy

- 00:53 - Komentari (0) - Print - #


petak, 29.01.2010.

Molitva za sve mlade

Isuse hvala ti što si uz nas.
Hvala ti što nas čuvaš i što nam svakodnevno pružaš neizmjernu ljubav.

Našim životima dao si smisao.
Omogućio si nam vječni život.
Dao si svoj život za nas.
Otkupio si grijehe svijeta.

Molim te da nam daš snage, ustrajnosti i vjere kako bi mogli slijediti Tebe, Isuse.
Daj da ljubimo jedni druge i da nam mržnja ne truje srca.
Ako su nam srca zatrovana onda za ljubav mjesta nema.

Otvori nam oči u situacijama za koje mi ne vidimo rješenje.
Daj nam snage da nosimo svoje križeve, jer iako nisu laki,
vjerujemo da si nam ih dao jer znaš da možemo podnijeti njihovu težinu.

Oprosti nam zbog svih propusta.
Oprosti nam što ponekad gubimo vjeru.
Oprosti nam što skrenemo sa puta.

Oprosti nam Gospodine!

Amen

- 20:47 - Komentari (0) - Print - #


nedjelja, 03.01.2010.

Rijeke žive vode

Često razmišljam o životu, meditiram… Volim to... Odlazim do mora i gledam...
Valovi se dižu, spuštaju i udaraju u stijene... Sunce zalazi za otoke… Vjetar lagano puše…
Prekrasan prizor, a opet tako jednostavan…

I tada počnem razmišljati… Pa upravo u tome se krije ljepota, u jednostavnosti... Sunce je samo sunce, ne pokušava biti ništa drugo, stoji u svemiru i daje nam potrebnu toplinu… Kamen je samo kamen… Stoji na mjestu… A more je samo skup kapljica koje se preljevaju djelovanjem struja (i jos nekih zakona, al to nije sad važno)… Svaka od navedenih „stvari“ sama po sebi nije ništa posebno , ali kad se spoje djeluju savršeno… I sve je to Božje djelo…

Ali kako se čovjek uklapa u sve to? I mi smo Božji, i vrijedniji smo i od sunca i od kamena i od mora… Ali ponekad se osjećamo kao da smo zalutali, kao da nešto ne valja oko nas… Očito, u tim trenucima ne stojimo na pravom mjestu… Ne stojimo tamo gdje bi trebali, s obzirom na Božji plan… Kad malo razmislim… Stvar je jednostavna… Mi smo ljudi, i samo trebamo biti ljudi, djeca Božja…

Dopustiti tom „umjetniku“ da upravlja sa nama u cijelini, i da nas vodi kao što vodi svaku kapljicu vode… Kaplja se ne odupire, i uvijek je tamo gdje treba biti… Jer Bog brine… Nosi je od izvora, preko potoka u rijeke pa u mora… a zatim se pretvara u oblak… i to je to… to je ta jednostavnost… Imati toliko povjerenja u Boga da mu se potpuno prepustimo…

Naravno postoji problem… U praksi je malo drugačije… Jer u tim vodama u kojima se mi trenutno nalazimo kao kapljice, ne postoji samo jedna struja, nego uz Božiju postiji još jedna… Ona vodi na drugu stranu… I lako je biti kapljica kad smo u laganim vodama i kad nas nosi Božja struja… Ali ima dijelova života kad prolazimo kroz tijesnac i kad su struje jako blizu, i lako je pogriješiti… I zato je potrebno moliti Boga, da nam da snage i mudrosti u svakom trenutku da znamo prepoznati Njegovu volju, njegovu struju… Jer Isus kaže : „ Ja sam put, istina i život“… I treba Ga moliti da nam da mudrosti prepoznati Ga u današnjem svijetu…

Kaplja nikad ne zna iza kojeg zavoja je more, tako ni mi ne znamo dan u koji Gospodin dolazi… Zato, trebamo se prepustiti toj Božjoj struji koja nas onda vodi do mora života, do mora ljubavi… A kasnije možda i među oblake…

Želim Vam svima sve najbolje u novoj godini i neka Mir Božji bude sa Vama…

by Dyummy

- 18:19 - Komentari (1) - Print - #


subota, 05.12.2009.

Život (vrlo jednostavno)

Zašto nam je Isus dao život?
Da li nam je dao život da ga živimo?
Da li mi to radimo?
Da li mi stvarno živimo ili možda životarimo?

Svaki čovjek u sebi zna odgovor na neko od navedenih pitanja.

Moje mišljenje: Život je nešto predivno. On je beskrajan niz trenutaka koji se međusobno nadograđuju
i stvaraju jednu neopisivo lijepu sliku koja je isprepletena doživljajima i događajima.

A što nas onda čini nesretnima, tužnima?
Osjećaji.
Ponekad razmišljam kakvi bi bili ljudi da osjećaji ne postoje tj. kakav bi bio život.
Život bi tada bio slika u jednoj boji, monotona, nezanimljiva...
Osjećaji su upravo ono što nam život čini interesantnim.

Isus nam je dao život da u njemu uživamo. Isus nam je dao osjećaje da osjećamo. Ali nam je dao i razum
da shvatimo te osjećaje i da ih možemo razlikovati. Isus je puno govorio, ali je govorio da bi mi znali što je ispravno i da bi mogli živjeti u skladu s tim.

Znači, život nam je dan da u njemu uživamo, ali u skladu sa Božjom Riječi.

Ako to ne činimo onda život ne živimo već životarimo.

pozdrav od srca

by Joma sretan

- 00:09 - Komentari (4) - Print - #


četvrtak, 12.11.2009.

Maknimo blato

Najgora bol je bol duše...
Težina grijeha pritišće dušu, koja pod pritiskom postaje sve slabija.
Zbog toga nemirno spavamo, puno razmišljamo i gubimo smisao života.
Naš prljavi dio života krije se u našim srcima i izjeda nas iznutra te kao zmija
pušta otrov u srca, duše...
Kako ne bismo postali ogorčeni na čitav svijet i sve ljude koji nas okružuju,
trebamo duboko udahnuti čisti zrak koji nam može dati samo Isus Krist.
Zato je bitno udahnuti, bitno je živjeti u miru sa samim sobom, svojom okolinom i Bogom.
Isus nam je dao sakrament ispovijedi da pročistimo srca, da maknemo nakupljeno blato.


ISUSE, VELIKO TI HVALA!!!

by Jomawink

- 18:40 - Komentari (4) - Print - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.