Pavle 98

četvrtak, 26.08.2010.

zbogom moje medulinsko more

Bilo jednom more prepuno ribe. Malo misto na jugu Istre. Misto sretnih ljudi, sretnih ribara, misto ppjesme, mirisa riba sa gradela.
Ribari su čuvali to blago, svoj jedini izvor prihoda. Zatim su došli neki novi ljudi, nasilni prema moru i u svom neznanju korištenja tradicionalnih ribarskih alata počeli svoj pohod na uništavanje ribljeg fonda i bogatom florom i faunom ribarskog dna medulinskoga zaljeva.
Danas se susrećemo s nečim čega smo se najviše plašili, susrećemo se sa morem tišine, susrećemo se sa ribarima koji nemaju novaca za kupnju ribarskog alata, ljutitim licima, tužnim pogledom i bijesom što nitko ne poduzima ništa za spas toga što je još preostalo.
Medulinski zaljev se doslovce ore od strane tih novih ''neribara'' koji svojim konopima plaše to malo ribe što je preostalo i uništavaju ribarske alate ljudima, ribarima koji spuštaju svoje mreže i parangale na davno otkrivenim pozicijama. To su neljudi koji neznaju uloviti ribu osim na način da je plaše do te mjere da se ista ne vraća na te pozicijedulje vremensko razdoblje.
Dali netko treba da se zapita treba li zaustaviti te ljude, neribare kojima ništa nije sveto, koji ne misle na to da će i naša djeca željeti uloviti koju oradu, šarga, baraja i u tome uživati i to pamtiti cijelog života
Dali postoji netko ko ih može zaustaviti; dali nas medulinske, pomerske, prematurske i ližnjanske ribare netko može zaštitiod takvih tipova, sumnjivog m orala i kratke savjesti
Sve više sumnjamo da je ta pravda dostupna za nas, koji to more volimo i od toga živimo.

Mario Lazarić
- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>