Često se u našoj molitvi nalazimo pred Božjom šutnjom, osjećamo gotovo osjećaj napuštenosti, čini nam se da Bog ne sluša i ne odgovara. Ali ta Božja šutnja, kako se dogodilo i Isusu, ne označuje Njegovu odsutnost. Kršćanin dobro zna da je Gospodin prisutan i da sluša, pa i u tami boli, odbacivanja i osamljenosti. Isus uvjerava učenike, i svakoga od nas, da Bog dobro poznaje naše potrebe, u svakom trenutku našeg života. Srce pozorno, šutljivo, otvoreno, važnije je od mnogo riječi. Bog nas poznaje u dubinu, više od nas samih, i voli nas: a znati to, mora biti dovoljno.
|