Dobrodošli
u web-župu
Gospe Sinjske!


Podižemo ovaj oltar Srcu Isusovu. Pa i red je zbog toga što sam na Srce Isusovo 2003. godine, zavirio mrvu u tu lipotu.


Kao osobitu pomoćnicu u radu naše web župe Gospe Sinjske, odabirem Mandu Rađa (Koljanin), moju pokojnu majku koju sam bio susreo tamo 'di je liiipooo', da mi/nam pomogne dohodati do onih 'puno lipi stvari' što mi je obećala Gospa Sinjska.



Nebeski zaštitnik naše
web-župe Gospe Sinjske:

IVAN PAVAO II

Kunski račun u PBZ:
HR 152340009-3206845858


e-mail:lukaradja@yahoo.com
mob: 0915323766
sveta misa svaki dan u 10.00 sati

counter for blog
Prje pared dana brojač se izgubio. Ovaj novi je stavljen 20. 9. 2018.

widgets

Na 'web counter' total od 1.01.2006.

Od 1. 2. 2014. sam u Zagrebu
Adresa:
Svećenički dom
Fratrovac 40
10000 Zagreb
Molite da na Fratovcu profunkcionram.
LINKOVI:
Rađa
Ne uređeno: ob stablo Rađa
NovaTV: Provjereno 12 3 2009
ono malo više
OGORJE
QUO VADIS CROATIA
Hrvatska provincija D.I.
ZKŽ
LAUDATO
ŽIVO VRELO
IKA
SKAC - Palma
Jingle Modrave
Misija
BALTIMORE
Vatikan
Svako jutro (od 26.9.2011.) na HKR u 6.20 sati je 'Jutarnja molitva'. Usudi se biti to što jesi - katolik i slušaj Katolički radio! (p.s. Pojačaj radio),
Svake nedjelje, širom svijeta, šaljem više stotina sms knev (komentar nedjeljnog Evanđelja). A to prilično košta, pa ako hoćete da knev dobiju svi kojima je potreban, pošaljite mi sms-om broj vip bona ili mi nekako drugačije uredite da imam dovoljno vip bonova. Hvala!

WEB ZUPA GOSPE SINJSKE

05.11.2017., nedjelja

31A, HVALJEN ISUS FARIZEJI, Mt 23,1-12 (Palma, 3. studenog 2002.)

Image and video hosting by TinyPic
Gotovo svake nedjelje o tim farizejima. Pa tko su oni? Tko bi bio taj među nama ovdje okupljenima? Tko ako ne svećenik. Ali nemojte žuriti s odgovorom, jer možda preskočite sami sebe. Tko to može reći da mu je život posve u skladu s idealima? Kome su to djela sasvim u skladu s vjerom? Mi «službeni» farizeji, tek smo eksponiraniji, na pozornici smo – i sve nam se lako uočava. Ja jesam farizej – i s pravom možete reći lako meni pričati kad me čeka svečan nedjeljni ručak, a vas hrana apstraktnog okusa iz studentske menze – i to ako imate bonova. Ja jesam farizej – jer pozivam vas na ljubav i milosrđe prema svima, a sam se grizem sa svojim ukućanima. I tako dalje, da ne bih prešao granicu pristojnosti.
Biti farizej, dragi moji, nije nešto što se rado odabire, već što nam se nameće. To je križ da veći ne može biti. Začarana igra u koju nas gurate vi koji nam dajete na znanje da ćete se smjesta sablazniti ako u nama prepoznate obične ljude od krvi i mesa. Gurate nas u svoju zamišljenu sliku o svećeniku. Razapinjete u svoje projekcije. A mi, iz uviđavnosti prema vama, da vas ne bi razočarali otkrivajući vam da nemamo krila ni aureolu – što nam drugo preostaje već sakrivati se, i pred vama se pokazati onakvi kakve nas zamišljate.
Ježim se od onih koji mi pristupaju kao kineskoj vazi. Svojim poštovanjem i divljenjem čovjeka tjeraju da se osjeća kao Svevišnji. Ježim se, jer takve ne zanimam ja, već njihova slika o meni. Fućka mi se za njihovo poštovanje, kad od njih nikakvo razumijevanje ne mogu očekivati, nikakvu bratsku ljubav i podršku. Ježim se od obožavalaca. Oni me tjeraju da budem farizej.
No, na još nešto bih ukazao. Farizeje vam stvara i institucija. Ona je otrov za svaku karizmu – ali na žalost i jedini način da se karizma sačuva. Karizma, ukoliko se ne bi institucionalizirala brzo bi nestala. Evanđeoski duh da nije predan instituciji Crkve, nestao bi s prvim kršćanima. Institucija je memorija: tradicije, običaja, doktrine… I to je njena prednost. A njen nedostatak je što nema sluha za životnost karizme i za pojedince kojima predaje karizmu. Nadalje, institucija je u trajnoj napasti iskoristiti karizmu kao ideološku obranu same sebe. Ta začarana tenzija između karizme i institucije plodno je tlo za farizejštinu. Svećenik, s jedne strane običan i slobodan čovjek, a s druge službenik crkve – razapet je između posluha intuiciji i posluha instituciji. S koje god strane pogledaš, možeš uočiti dvoličnost. Naprosto, zvanje mu je biti farizej.
Koliko god izgleda nebitno, ipak neobično je da unatoč riječima evanđelja: «Ne nazivajte nikoga Rabbi, niti oče», koje crkva stoljećima meditira – u istoj crkvi imamo «očeve, velečasne, prečasne, preuzvišene, uzorite, superiore…» Kome to treba? Sanjam o danu kad će nekim karizmatskim dekretom brata Petra to biti zabranjeno. Ali ne tek formalno. Jer ima novovjeraca koji se međusobno braćom nazivaju, pa i svog vođu – a ipak mu na koljenima pužu i ljube noge.
Farizejštini se jedino na kraj staje iskrenošću, svatko priznajući da je i on taj. Ne dijeleći ljude na kukolj i pšenicu, u svijesti međusobnog bratstva držeći jedni druge većima od sebe. Sjećate se priče «Alisa u zemlji čudesa» i njenog susreta s gljivom? Okusila ju je s jedne strane i čudom postajala sve manja, a oko nje sve veličanstvenije i čudesnije. Okusi i s druge strane, i počne bivati sve veća, a svijet sve manji, jadniji i mizerniji. Definitivno, prva strana joj se više dopala. Svijet promatran iz perspektive malenosti prepun je čudesa. Priča je to o nama koji se čitav život vrtimo oko te gljive. Oko oholosti i poniznosti.
U Beču gdje obitelj Hasburgovaca ima svoju grobnu crkvu, bio je običaj kad car umre – pogrebna povorka bi krenula prema crkvi, na ulazu vođa povorke bi pokucao, a svećenik upitao: «Tko želi unutra?» Odgovor bi bio: «Njegovo apostolsko veličanstvo, car!» «Ne poznajem ga!», odgovorio bi svećenik. Slijedilo bi ponovno kucanje, a na isti upit odgovor: «Dolazi najuzvišeniji car!» «Ne poznajem ga!», svećenik bi ponovno rekao. I konačno, nakon trećeg kucanja, i upita: «Tko želi unutra?» uslijedio bi odgovor: «Dolazi siromašni grešnik, tvoj brat», nakon čega su mogli ući. To je gola istina o svakom čovjeku. Samo kao takvi stajemo pred lice Božje.

- 12:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Siječanj 2020 (77)
Prosinac 2019 (126)
Studeni 2019 (97)
Listopad 2019 (139)
Rujan 2019 (109)
Kolovoz 2019 (121)
Srpanj 2019 (98)
Lipanj 2019 (118)
Svibanj 2019 (88)
Travanj 2019 (131)
Ožujak 2019 (124)
Veljača 2019 (94)
Siječanj 2019 (104)
Prosinac 2018 (103)
Studeni 2018 (112)
Listopad 2018 (104)
Rujan 2018 (123)
Kolovoz 2018 (100)
Srpanj 2018 (88)
Lipanj 2018 (89)
Svibanj 2018 (102)
Travanj 2018 (86)
Ožujak 2018 (100)
Veljača 2018 (92)
Siječanj 2018 (96)
Prosinac 2017 (81)
Studeni 2017 (77)
Listopad 2017 (91)
Rujan 2017 (81)
Kolovoz 2017 (91)
Srpanj 2017 (82)
Lipanj 2017 (94)
Svibanj 2017 (93)
Travanj 2017 (85)
Ožujak 2017 (86)
Veljača 2017 (54)
Siječanj 2017 (82)
Prosinac 2016 (93)
Studeni 2016 (110)
Listopad 2016 (82)
Rujan 2016 (77)
Kolovoz 2016 (110)
Srpanj 2016 (88)
Lipanj 2016 (106)
Svibanj 2016 (92)
Travanj 2016 (84)
Ožujak 2016 (92)
Veljača 2016 (75)

Cambi: Izliči me
Cambi: Oprosti
DUŠNI DAN

p. L. Rađa, propovijedi
Prop. 1
Prop. 2
Prop. 3
Prop. 4
Prop. 5


" target="_blank">Radio Marija, Mladi za mlade 19. 2. 2002.

SAŽETAK RBK

27. 6. 2003. Saobraćajka - Šopot
Nova bolnica u Zadru
6. 8. 2003. Dovezen u K. Toplice
21. 8. 2003. Probudio se iz kome
11. mjesec 2003. Maknuta sonda
2.6.2004. Dovezen na Fratrovac
31.7.2004. Iskašljao kanilu
5.10.2004. U bolnici zbog bubrežnih kamenca
3.11.2004 U zaraznoj bolnici zbog sepse
6.12.2004. U Vinogradskoj bolnici zbog razbijanja bubrežnih kamenaca.
20.12.2004. Odvezen u Split kod Mešina
10.01.2005. Povratak iz Splita na Fratrovac
2.03.2005. Povratak u K.Toplice
5.03.2005. Prvi dnevnički zapis
19.04.2005. Ukazala mi se Gospa Sinjska
6.10.2005. Odlazak u Lovran (povratak nakon 5 dana)
1.01.2006. Početak bloga (web župe)
27.2.2006. Operirao 8 tetiva nogu na Šalati
2.3.2006. Povratak u K. Toplice
26.4.2006. Skidanje gipsa
19.12.2006. Odvezen u Split
11.3.2007. Lom noge (kod Mešina u Splitu)
30.4.2007. Povratak na Fratrovac
25.7.2007. Povratak u K. Toplice
30.6.2011. Dolazak u Krapinu
1.2.2014. Povratak kući u Zagreb
counter for blog