Image and video hosting by TinyPic

Dobrodošli u
web-župu
Gospe Sinjske!

Image and video hosting by TinyPic
Podižemo ovaj oltar Srcu Isusovu. Pa i red je zbog toga što sam na Srce Isusovo 2003. godine, zavirio mrvu u tu lipotu.

Image and video hosting by TinyPic
Kao osobitu pomoćnicu u radu naše web župe Gospe Sinjske, odabirem Mandu Rađa (Koljanin), moju pokojnu majku koju sam bio susreo tamo 'di je liiipooo', da mi/nam pomogne dohodati do onih 'puno lipi stvari' što mi je obećala Gospa Sinjska.

Image and video hosting by TinyPic
Nebeski zaštitnik naše
web-župe Gospe Sinjske:

IVAN PAVAO II

Kunski račun u PBZ:
2340009-3206845858


e-mail:luka.rada@isusovci.hr
mob: 0915323766
sveta misa svaki dan u 10.00 sati

counter for blog
Prje pared dana brojač se izgubio. Ovaj novi je stavljen 20. 9. 2018.




Na 'web counter' total od 1.01.2006.

Od 1. 2. 2014. sam u Zagrebu
Adresa:
Svećenički dom
Fratrovac 40
10000 Zagreb
Molite da na Fratovcu profunkcionram.
LINKOVI:
Rađa
Ne uređeno: ob stablo Rađa
NovaTV: Provjereno 12 3 2009
ono malo više
OGORJE
QUO VADIS CROATIA
Hrvatska provincija D.I.
ZKŽ
LAUDATO
ŽIVO VRELO
IKA
Veliki kršćanski duhovnici
SKAC - Palma
Jingle Modrave
Misija
BALTIMORE
CTV Vatikan
Image and video hosting by TinyPic
Ne znam znate li da svako jutro (od 26.9.2011.) vaš 'onaj' (ja) šalje na HKR 'Jutarnja molitva uz mob'. To pročitaju u 6.20 sati/nedjeljom u 7.10 sati. Usudi se biti to što jesi - katolik i slušaj Katolicki radio! (p.s. Pojačaj radio) Ako ti promakne čuti, otvori web župu: www.paterluka.blog.hr Od srca p. Luka
Svake nedjelje, širom svijeta, šaljem više stotina sms knev (komentar nedjeljnog Evanđelja). A to prilično košta, pa ako hoćete da knev dobiju svi kojima je potreban, pošaljite mi sms-om broj vip bona ili mi nekako drugačije uredite da imam dovoljno vip bonova. Hvala!

WEB ZUPA GOSPE SINJSKE

07.05.2012., ponedjeljak

TAJNA NEODOLJIVOSTI

Image and video hosting by TinyPic
Okupana suncem, zaodjenuta bjelinom snijega ili zavijena tmastim oblacima, Svilaja je, sa svojim selima, oduvjek opčaravala onoga tko je jednom kročio nogom u nju ili u sela svijena u njezinom podnožju. Njezini vrhovi, veći i manji humci, izdignuti na padinama, planinskih kosa, doci i vrtače, kamene klisure, litice i škrape, gore, gajevi i dubrave s pokojim starim dubom, visokim jablanovima, i raznovrsnim krošnjatim stablima, zamamljivo pričaju svoje nedopričane priče, i nadahnjuju neispjevane pjesme. Priče su to i pjesme što ih je, kroz stoljeća, šaputao tajanstveni glas predaka ispod trave što raste na starom grobu, u sjeni crkve Sv. Jurja ili Svih Svetih. Pronosila ih je bura fijučući ispod pločatog ili ševarnatog krova, Dragih mista pod Svilajom, dok se na ognjištu razgarala hrastovina i bukovina, a iz bakre s komaštara širio miris jela, koji je nadraživao gladno nepce. Te je priče nadahnjivala zvjezdana noć i blještava mjesečina, kleptanje klepaka i zvonjenje bronza, blejanje ovaca i mukanje goveda. Odražavale su se u zaljubljenim očima momaka i cura. Pričalo ih je ljetno sunce dok je nemilosrdno žeglo pri radu u polju. Kazivao ih klas pšenice, klip kukuruza i grozd na lozi koji je dozrijevao.
Svaka biljka, svaki izvor i svaki pedalj zemlje pričao je novu priču. Svaki izvor imao je svoje dobre vile, koje su oko njega igrale noćno kolo, plele konjima grive i repove, svijale se guslaru na gudalo i kazivale “što je nekad bilo”. Sve znanje i mudrost, vjera i ćudoređe, običaji i propisi, prenošeni su, ili u crkvi, koja je do XX. stoljeća bila jedina zajednička škola, ili iz naraštaja u naraštaj, od koljena na koljeno, uz bukaru kod ognjišta, a znanje se provjeravalo u mukotrpnom životu.
U potrazi za boljim životom nosili su Ogorani, Milešani, Pribuđani, Crivačani, Bračevljani i Radunićani, neukrotivi zov zavičajnosti i obrise rodne grude na čijim su grudima odnjihani. Neki su se od njih vraćali u zavičaj da bi tek ostavili svoje umorne kosti u grobu davnih predaka, nad kojim su se saginjali u molitvi. Drugi su, daleko od zavičaja, pričali o njem svojoj djeci, ali je njihova priča umirala bez spomena. Poput orla koji se vraćao podsvilajskim klisurama ni priča nije mogla preživjeti izvan vlastitog okoliša, ni na morskoj obali ni u slavonskoj ili drugoj ravnici. Nema joj traga ni kod davnijih slavnih ogorskih potomaka od kojih je jedan (Kažimir Ljubić) kao zastupnik dospio i u carevinsko vijeće u Beču, ni kod brojnih mlađih kulturnih pregalaca i umjetnika, čiji su se očevi ili djedovi odavna iselili ispod Svilaje.
Da li tajna priče i neodoljive privlačnosti Svilaji leži u tome što se sa Svilaje vidi dalje, pa i hrvatsko more, dok se iz primorja ne vidi Svilaja, ne da se odgonetnuti. No, neodoljivi zov osjeća samo onaj tko je barem jednom zakoračio do podnožja Svilaje ili do nekog njezinog vrhunca. On mu se otkriva u mirisu ljubice koja se krije u trnju, zelenkade u škrapi, vriska i kadulje među kamenjem. Čuje ga u pjevu kosa i slavuja u dubravi, ili ševe u polju, čvrčka u sjeni stabla i skakavca u strnjici ili u travi na planinskoj kosi.
Davno je mladi učitelj Žižić doživaljavao seosku idilu, za koju mu se moglo učiniti da ju je već stari meštar Radovan preslikanu uklesao na portalu katedrale njegova grada. No idile je nestalo. A skoro je i podsvilajskih mjesta nestalo. Ostali su ostaci, među najraseljenijima u Hrvatskoj državi. Priču o Svilaji i Mistima dragim pod Svilajom malo tko više danas zna ispričati ili otpjevati ojkalicom za uspavanku.
Danas drukčiju priču pričaju staje bez krovova, zarasle u kupinu, čatrnje kojih vodu mrežom štite pauci i nad kojom stražare škorpioni, kuće kojih se vrata rijetko otvaraju i koprva koja raste uz prag ili uz ognjište. Danas o selima pod Svilajom govore najistinskije crkve koje se redovito pune samo na sprovodima, grobovi uz Sv. Jurja i Sve Svete koji se neprestano umnažaju i škole bez vrata i prozora u kojima se ne čuje dječja vriska. Priču pričaju neuzorana polja na kojima se više ne leluja pšenica na vjetru, pričaju je vinogradi u kojima se preostale loze bore sa šikarom za životni prostor.
Živeći i djelujući u Ogorju, u vrijeme kad nije jednostavno bilo pronaći sklad među vlastitim osjećajima i zahtjevima ideološki usmjerenog školstva i učiteljske službe, u totalitarističkoj i protuvjerskoj državi, Žižić je zapažao ne samo krajolik već i bilo ljudi koji su se stopili s krajobrazom, pa se konačno i sam s njim suživio. Prigrlio je ljude i kraj tako da se u neku ruku i sam počeo osjećati Ogoranac. Poslije puno godina, kad se već i njegovim bivšim učenicima mijenja boja kose, njemu poput bujice naviru sjećanja iz mladosti. U tim su sjećanjima, izraženim u pjesmama, još uvijek prepoznatljive glavne crte lica i krajolika koji su se kroz desetljeća mijenjali. Žižić ih zahvaća u dvostrukom trenutku, kao sjećanja iz mladosti i kao stvarnost sadašnjosti. Njegove pjesme nisu samo izlijevi osjećajnosti, već neprijeporno svjedočanstvo određenog vremena, opomena da ono što je prošlo nije i nestalo, da je ono ostalo u genima, ili kako bi stariji jednostvano rekli u krvi, da se ne smije zaboraviti već ga je potrebno svijesno ugraditi u budućnost. fra Vicko Kapitanovć

- 19:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Listopad 2018 (76)
Rujan 2018 (123)
Kolovoz 2018 (100)
Srpanj 2018 (88)
Lipanj 2018 (89)
Svibanj 2018 (102)
Travanj 2018 (86)
Ožujak 2018 (100)
Veljača 2018 (92)
Siječanj 2018 (96)
Prosinac 2017 (81)
Studeni 2017 (77)
Listopad 2017 (91)
Rujan 2017 (81)
Kolovoz 2017 (91)
Srpanj 2017 (82)
Lipanj 2017 (94)
Svibanj 2017 (93)
Travanj 2017 (85)
Ožujak 2017 (86)
Veljača 2017 (54)
Siječanj 2017 (82)
Prosinac 2016 (93)
Studeni 2016 (110)
Listopad 2016 (82)
Rujan 2016 (77)
Kolovoz 2016 (110)
Srpanj 2016 (88)
Lipanj 2016 (106)
Svibanj 2016 (92)
Travanj 2016 (84)
Ožujak 2016 (92)
Veljača 2016 (75)
Siječanj 2016 (89)
Prosinac 2015 (90)
Studeni 2015 (93)
Listopad 2015 (79)
Rujan 2015 (120)
Kolovoz 2015 (94)
Srpanj 2015 (94)
Lipanj 2015 (98)
Svibanj 2015 (97)
Travanj 2015 (106)
Ožujak 2015 (122)
Veljača 2015 (95)
Siječanj 2015 (90)
Prosinac 2014 (69)
Studeni 2014 (84)

Cambi: Izliči me
Cambi: Oprosti
DUŠNI DAN

p. L. Rađa, propovijedi
Prop. 1
Prop. 2
Prop. 3
Prop. 4
Prop. 5


" target="_blank">Radio Marija, Mladi za mlade 19. 2. 2002.

SAŽETAK RBK

27. 6. 2003. Saobraćajka - Šopot
Nova bolnica u Zadru
6. 8. 2003. Dovezen u K. Toplice
21. 8. 2003. Probudio se iz kome
11. mjesec 2003. Maknuta sonda
2.6.2004. Dovezen na Fratrovac
31.7.2004. Iskašljao kanilu
5.10.2004. U bolnici zbog bubrežnih kamenca
3.11.2004 U zaraznoj bolnici zbog sepse
6.12.2004. U Vinogradskoj bolnici zbog razbijanja bubrežnih kamenaca.
20.12.2004. Odvezen u Split kod Mešina
10.01.2005. Povratak iz Splita na Fratrovac
2.03.2005. Povratak u K.Toplice
5.03.2005. Prvi dnevnički zapis
19.04.2005. Ukazala mi se Gospa Sinjska
6.10.2005. Odlazak u Lovran (povratak nakon 5 dana)
1.01.2006. Početak bloga (web župe)
27.2.2006. Operirao 8 tetiva nogu na Šalati
2.3.2006. Povratak u K. Toplice
26.4.2006. Skidanje gipsa
19.12.2006. Odvezen u Split
11.3.2007. Lom noge (kod Mešina u Splitu)
30.4.2007. Povratak na Fratrovac
25.7.2007. Povratak u K. Toplice
30.6.2011. Dolazak u Krapinu
1.2.2014. Povratak kući u Zagreb