Ispovijedi kišnog čovjeka

abrakadabra
rekla si i poljubila me

očekuješ da će tvoj bezazleni osmijeh
izbrisati prošlost koja nije ni dobila priliku
da se dogodi

odlučio sam ipak
mazohistički uživati u njemu

čudeći se pomalo
dokle smo sve spremni ići
za malo beznačajne koketerije

ti nemaš čarobni štapić
dopustio sam ti da misliš drukčije

bolje je pretvarati se
da noću sve biva drukčije

ljepše možda

ionako se ujutro
ničega nećemo sjećati

kada te zagrlim osjećam se
kao caravaggiova madona
koja u mekom chiaroscuru
grli crnog krista kojem iz nosa curi
božanska slina krvavog svemira

zašto mi to činiš

skini me sa svog metafizičkog križa
ljepotice sjeti me se kada dođeš
u kraljevstvo svoje

kažem ti bludnice
još večeras ćeš biti
sa mnom u raju

a onda plati jednu rundu za raju
i nestani kao uvijek na kraju
svoje male bizarne predstave

kada se zastor spusti
neće biti biseva

kad bi hemingway bio živ
ne bi izlazio u hemingway

tužno bi pogledao svoju facu
na nekom uokvirenom posteru

iznad glave polugolog šankera
koji oružju nikada nije rekao zbogom

i poželio istog trena
spaliti sve svoje romane

gorko tek promrmljavši
"odjebite snobovi..."

jesti ljubav kao jebeni čips
gutati suosjećanje
i milost na jeziku kao melem
koji ne boli a miriše
tako ponižavajuće
dosegnuti neko imaginarno sazviježđe
nacrtano na plafonu iznad tvog krevet
samo su neke od mojih novogodišnjih odluka

radujte se za mene

imam krila od kartona
ako ništa drugo
lijepo izgledaju na zidu
ovaj ikar zna
da se u vosak
ne možeš pouzdati

Aveti ne nose okrugle šešire. (V. Hugo, "Jadnici")

Dodao sam dvije nove postavke u moj desetogodišnji plan.Kao prvo, želim napisati roman o toreadoru. Vidio sam onu sliku Mrtvi toreador i od tada stalno nešto razmišljam o toreadorima, okrvavljenim bikovima, i koridi.Sviđa mi se njihova uniforma kao i javni status, ti ljudi su prave zvijezde u Španjolskoj.
Kao drugo, želio bih(strašno strašno) bar jednom u životu pjevati ariju na glavnoj pozornici milanske Scale. U crnom fraku, sa prepunim baroknim ložama i uštimanim orkestrom.Standing ovations. Publika oduševljeno aplaudira, sve dok se teški crveni zastor konačno ne spusti i dvorana ne utihne.pjevao bih neku ariju iz Turandot ili O mio bambino caro.Kako bi to lijepo bilo. Bože dragi...jesen je vrijeme za snove.

Nešto preslušavam novi produkt Björkinog bolesnog uma, Medullu. Potpuno pomaknuta i shizofrenična shajba, pogotovo stvar Triumph of a Hear, čini mi se da tako zvuče leptirići u trbuhu ili mozak dok spavash. Ovaj put je otišla možda i predaleko, 99 % ljudi neće skužiti o čemu se uopće radi, a mi ostali se možemo osjećati privilegiranima jer znamo.
Moj prdac u zadnje vrijeme opasno zaudara po kiselom kupusu. Čudno, uopće ne jedem kupus...Houston, imamo problem...

Život je katkada poput dobra konobara- kuća časti kad to najmanje očekuješ.
Nego, baš me zanima kako je većina vas provela Dan mrtvih. Krizanteme,crni granit i one ružne plastične svijeće bizarnih oblika(srce,kapelica,križ,bogorodica i sličan nonsens) sa poklopcima od novinskog papira?Tako sam si i mislio... Volim, kad se na večer vraćam doma i onda groblje svjetluca u mraku kao neka šarena galaksija među čempresima, a zrak miriše po rastopljenoj plastici i vosku, i onda se sjetim da sam na groblju zaboravio kišobran i odem po njega, a onda mislim sad ću tamo potrefit na neke sotoniste ili pankere ili štotigajaznam kako šutaju ikebane usred noći naokolo i vrše neke čudne rituale. Fuck, kupit ću novi, ionako mi neće biti prvi put.Mrzim kishobrane...Naši ovdašnji običaji su tako dosadni.Svi se kunu kako je sve to oko Dana mrtvih neki kao katolički običaj, a zaboravljaju poganske kultove smrti koji su čak i ovdje bili extremely popularni.Crkva je valjda skontala da se narod još loži na stare fore i onda sve to uzela, promućkala, pofriškala i iskapila.Pa danas imamo Svi svete.Meksikanci su najbolji, kod njih je to jedna velika fešta. Donose na grolje hranu i piće, pa onda noću loču i žderu do iznemoglosti kličući "Viva la Muerte!". Nose obredne kostime sa kosturima i malim lubanjama i vesele se ko da sam sveti Nikola umjesto slatkiša dijeli debele svežnjeve dolara u apoenima po 1000. Da mi je tamo otići...

Ju-huuuu!!!Upravo sam saznao da sam dao uvjet za četvrtu.Ovo jer fakat nevjerojatno,ljudi...