|
Nemam snage... za poraze... pobjede su rijetke... prerijetke... možda se nasmijem... ako mi dozvoliš... da te primim za ruku… i da zajedno šetamo po kiši… od nevolja… prljavštine i zala… Nasmij mi se malo… sakrij me pod kišobran… Nemam snage… pobjede su rijetke… ali slatke… povedi me sa sobom… sakrij me pod kišobran… dati ću ti osmjeh ili dva... |
|
Smrt i sprovod kao odred SS... križ (na grobu), karmine, korota kao KKK... ja to zbilja ne volim... a sve je to centralni dio mojih misli... Ja sam svoje misli... da li volim sebe? |
|
Tumarajući ulicama... smogastog grada... sreo sam čovjeka... bio je to ja... Feeling užasan... bezobrazno raznorazan... uglavnom loše, usamljeno sam... Čovjek je progovorio... čuo sam sebe... mrmljajući je prozborio... nešto sumnjivo... Zvuk glasan... bezobrazno raznorazan... krajnje nedobro, krik! |
|
"Sunce u tijelu zaboravljeno. Vječnost zatvorena u djeliću vremena." Stein Mehren, stih iz ulomka "Pomračenja" |