|
U poljima... puno pobjedničkih tikova... političkih malverzacija... mađioničarskih trikova... mirišu štale pune bezvrijednih... mirišu kričavo... poput boja pastelnih... ne samo naizgled... i ne samo tužno... zapravo je i jako ružno... Dakle... U poljima pameti i umovanja... događaju se sranja... zbog onih koji izdali su mašineriju znanja... Danas ionako... (transformatori znanja)... ne umiju išta... a ni Zeus nije kriv za ništa... |
|
(inspiraciju nađoh do čitao sam štivo) Transformatori znanja... kreiraju svijet... izumili su cd-playere... naučili nas alfabet... tretirali su nas kao svoje učenike... i mi ponešto zbog njih znamo... znamo napraviti brodove... i naučili smo plivati... da se u moru ne utopimo... pokazali su nam... kako savršeno parkiraju auto... i zbog njih to puno ljudi zna... napisali su mnoštvo knjiga... prvi su izračunali 2 X 2... nikad nisu drva sjekli... al opet su to najbolje radili... kuće su dizali... pomidore i mrkve sadili... perfektno su znali napraviti balon s Hubba-bubbom... u prometu se nisu nikad koristili sirenom... mislim, trubom... obranili su svaku državu... a metka ne ispališe... krasopisom su se koristili... Mona Lizu naslikali (ne kopiju, orginal)... najbolje harme su u kajdanke upisali... dali su ime svakoj planini... zbog njih komunizam se rodio... a kasnije (ras)pao... prvi e-mail poslali su oni... i u njemu se čude nama... što bez obzira na vel´ko znanje... uvijek napravimo neko sranje... Tri put hura za transformatore znanja... Hura... hura... hura... |
|
Nemam pojma tko je sad... tko je nekad... tko je mlad... Nemam uvid u tvrd san... san je krasan, radostan... čirilicom titlovan... Kak´ se bliži kraju mrak... shvaćam da sam đak... posao mi je krajnje lak... Pronašao sam jastuk perjem pun... osunčan tvojim mirisom... iako te ne poznam, volimte... Jutro žarkosrebrne boje... misli velike poput sekvoje... osjećaji me šiju, kroje... Znam ja tko si i odakle... znam da nisi kao druge dekle... babaroge su snove ispekle... Pronašao sam šalicu... sa tvojim tragovima... znam da nisam zakasnio, volimte... |
 Upali play na kazetaru... odvrni ful najjače... da se susjedi groze... (i zovu policiju)... Stavi odjednom u usta... tucet slatkih bombona... nek ti vrije niz bradu... (da mama ima što čistiti/prati)... Stavi naočale i groznu rozu periku... nek´ ti metla bude mikrofon... urlaj, pjevaj, skači, viči... (da te mali brat blijedo gleda)... Jednostavno, makar na tren... budi Kurt Cobain... samo nemoj se ubiti... (da nebi bilo smješno kol´ko je glupo)... |