part

Vrućina i sjećanja

Danas.
Sam bila kod prijateljice.
Nije to ni toliko važno, ali ajmo reć da sam se mogla prisjetit nekih starijih događaja vezaih uz bivšu osnovnu školu.
Pa znate, čovjek bi rekao da ću se teško odviknuti od toga, ali nije.
Ne fali mi toliko.
Čak štoviše. Kada se sjetim ranih jutra.
Onih ranih "busnih" jutara.
Osjećaj mučine, bar u trbuhu.
Nekako mi polako nedostaje.
Presnažan umor, koji mi je zaklapao oči svaki puat kada bih probala pogledati onu gomilu učenika koja je
došla ranije i zauzela mi mjesto. : p
Da, rađe sam se naslonila na šipku (ne ona na mene -_-) i brijala svoje brijice. -_-
Jednom, (ma više puta) sam bila toliko umorna, toliko sam se prebrzo ustala, da doslovno nisam mogla oči otvorit, a
da ne zaplačem od prejakog Sunca.
Strašni su ti školski dani.
A tek žuljevi od trobe. xD
Ja i A (osoba A) običavale smo sjediti poslje škole.
Na onim stepenicama na stanici.
Znali smo i propustit koji bus, radi priče. Pričali bi o školi.
O ocjenama, i prijateljima.
Dah.
Sjećam se jednom. Kraj 5-tog razreda. Bilo je vruće, vruće...
Baš sam potrošila svojih 5 kuna, na neku lizalicu il neku glupost, ali nisam na vodu u svakom slučaju.
Imala sam onu plavu suknjicu sa točkicama.
I neku majicu. Mislim da je bila ona ljubčasta. Nisam sad sigurna.
U svakom slučaju, tata nije mogao doć po mene jer je auto bio na popravku.
A za taj dan bilo je najavljeno, tak oko 35°C ili više.
A ja sam još nosila neku bluzu u rukama.
Sjećam se da sam kao, kao izgubljena lutarala.
Polako. Bila sam jako žedna. Znojna i umorna.
Znam da je majka bila jako uzrujana, kada sam stigla doma.
Stavljala je obologe nekakve.
Ali, da, bilo je vruće.
I to će mi ostati u sjećanju, kao jedan od najvrućijih dana u mom životu.
Bar do sada, mogu reći "cijelome".

Heh.

Jednom sam bila glupa.
Ma i više puta. Ali ovaj jedan put posebno. xD
A onda bi se moglo reći i da je Newton bio glup kada je zurio u Sunce, ali ne.
On je istraživao.
Idem se i ja uhvatiti, stoga za slamku istraživanja.
I kaže priča ovako.
Kako je kod nas većinu dana, tijekom većeg djela ljeta, zatamljeno i zatvoreno, ja sam odlučila malo izaći van.
Na terasu.
Oko pol 2.
Po najvećoj vrućini.
S jednim ručnikom.
I tako sam bez hlada, ležala na čistom suncu 15-ak minuta, dok nisam doživila nešto, kao (bar ja mislim) toplinski udar.
Valjda.
Majka je vikala i bila uzrujana.
Protivila se mom činu.
A ja nisam znala.
Htjela sam samo malo topline. Možda i Sunca.
Još neko vrijeme, mi je bilo vruće. Cijelo tijelo.
I nisam vidjela.
Bilo je presviejtlo. Ne znam.

Ali nekao se sjećam detaljnije stvari vezanih uz sunce i vrućinu, no ostalih.

Tko bi ga znao sad.
Moram ić gledati Hausa. : p

:D