Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Linkovi
Inteligentna stranica s karikaturama naime, mladi Kanadjanin je uređuje s paprenim smislom za politicki humor.

Domaci crtaci majstor.

Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao.)

Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.

Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.

** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka


Copyright :
Pero Panonski
panonijablog@yahoo.com

Korak od sna

četvrtak, 19.07.2018.

Kako je ekstremna ljevica u Hrvatskoj pokazala svoje priglupo lice

Thompson. Govorimo o čovjeku koji se kune na obiteljske vrednote, a razveo se. I to crkveno. Tko imalo zna kanonsko pravo, a nešto ga sitno znam, u tadašnjem sustavu je postojala sam jedna realna opcija i Danijela Martinović je velikodušna žena. Bome, ni plaćanje poreza mu nije jača strana. Ali. Jedan veliki ali. To je Thompson.

Ajmo prestat lagati, kada je neki tulum pri vrhuncu, ima dva smjera, ili će neka budala navrnut nekakve srpske narodnjake (kod moje generacije malo teže), ili će se izvući nešt od Thompsona (Anicu Kninsku kraljicu, Pukni puško ili tu nešta) i krenut će nacionalno-alkoholni delirij. Pjevat će svi. Desni, lijevi, visoki, mršavi, debeli, niski, Hrvati, nehrvati (uključivo Srbe, da još postoje Srbi u Hrvatskoj, barem u Zagrebu ih ima), eventualno kakav vegan/ka koji glasa za Zagreb je naš će se namrgodit i reći svima da su seljaci. S obzirom na činjenicu da je tome veganu predak često neki gorštak koji se spustio 1945. u Zagreb, ima neke teške tragikomedije, jer postoji dobra šansa da su se Thompsonovi preci i veganovi negdje sreli, a možda i križali.

Thompson nije muzika za fine dvorane, nego za stadione. Kako opet nešto sitno znam i o stadionu, pojavio se na stadionskim zvučnicima za vrijeme Račana i Stipe. Račan je bio nesposoban i nevoljki, Stipe sotonski zao i oni su stvorili Thompsona. Franjo Tuđman je stavio embargo na sav takav tip muzike u široj upotrebi. Taj i takav Tuđman je bio ljevičar koji je sustavno čistio sustav od bilo kakvog tvrđeg desničarenja, a ako je koristio tvrđu desnicu, onda ju je doslovce koristio kao instrument. Tuđman nije bio ustaša, nije bio desničar. Je li bio nacionalist? Svakako. Ali kao što u svakom poštenijem engleskom/britanskom udžbeniku uvod u politologiju piše, nacionalizam nije ideologija, nego nad-ideološki stav da se pitanje države-nacije rješavaju unutar te države-nacije.

Thompson je teška artiljerija sa stadiona. Stadion je nepristojno mjesto. Nacionalističko, šovinističko, bezobrazno. Nogomet je rat drugim sredstvima. U Engleskoj svakoga vikenda ljudi pogibaju u navijačkim obračunima. Ljevičarske floskule o mirnim engleskim stadionima stoje, jer na samom stadionu nasilja nema, ali 3 metra od stadiona je ludnica. Prava, pravcata ludnica, tuče i obračuni kakvi su ovdje odavno prestali. Zanimljivo, preko granice istočnije, dalje se tako navijački živi.

U takvom okruženju Thompson je navijačka ikona. Za njegov osobni moral, zaboli svakoga jedna stvar. Pa to je nogomet vi hrpo budala. Najbolje kako je hrvatska ekstremna ljevica odjednom postala nogometno svjesna. Thompsonov opičeni fiškal Davorin Karačić, twitter ovisnik, čovjek s kojim se ja ideološki ne slažem, izvukao je na svome twitteru što su pojedini uvregjeni i iznanagjeni ljevičari radili za vrijeme utakmica prvenstva. Sprdali reprezentaciju i nogomet. Dakle, hrpa bezobraznih lažova. Kada je krenuo fight na Facebooku i Twitteru i kada su moji pojedini lijevi prijatelji počeli buniti nek zapru glupe žlabrnje jer da rade više štete nego koristi, onda su im ovi Jugosi vikali da su Bujanec ili tu nešta slično.

Po prvi put nakon ne znam koliko vremena injekcija optimizma je napala Hrvatsku. Taj doček, koji je premašio papu Ivana Pavla II., Janicu Kostelić, rukometaše, vaterpoliste i sve moguće, da se Tuđman digne iz groba, manje bi ljudi došlo, takav doček je mjesto za Thompsona. Jer ti ljudi koji su izašli slušaju Thompsona. Da, većina stanovništva Hrvatske sluša Thompsona. Sluša ga jer je bezobrazno nacionalistički, jer je simbol ratnoga prkosa i jer većina europskih nacija ima svoje verzije Thompsona. Većina Hrvatske je nacionalistička, što s obzirom na iskustvo 20. stoljeća samo budalama nije bistro. Ja sam nacionalist. Inkluzivni nacionalist, ali nacionalist.

Beljak, Klauški, kompletna N1 televizija, razne antife, propali novinari Novoga lista, Duhaček, nekakav dalmatinski anonimus iz Švedske nisu mjerilo Hrvatske. Niti ih zanima nogomet, niti ih zanima reprezentacija, a i Hrvatsku ne vole. Štoviše, mrze je. Štoviše, taj neki Duhaček, koji zanimljivo u rodnom Sarajevu se ne usudi pisati, cijelo prvenstvo kmeči kao mala curica protiv nogometa i repke.

Hrvatskoj je trebalo nekoliko dana iluzija, nekoliko dana optimizma. Naravno da se ništa pretjerano neće promijeniti. Nije ni 1998. Ali ljudima oduzimati pravo na slavlje i bezgraničnu sreću je sumanuto.

Od ovog anti-Thompson kmečanja, najveću korist će imati Thompson. Stvorili su ga Račan i Mesić. Sad će opet mu porasti popularnost. Jedini je problem što je ova jugoslovenska ekipa dodatno zakopala hrvatsku ljevicu u teška govna u kojima se ovako nalazi. Svaki put Željka Markić otvori svoju zlobna usta, gorespomenuti Jugosi je opravdaju svojim ponašanjem ovaj tjedan. Od ekstremne desnice u Hrvatskoj, ekstremna ljevica je sedam puta gora. A ekstremna desnica je iracionalna, destruktivna i naporna. A jugoljevica je sve to, samo sedam puta gora.

Pero Panonski, 881. put

06.07.2004. je nastao ovaj blog. Star je 14 godina. Nažalost, Hrvatska je gora nego tada. Ivo Sanader, kakav god da je, lijepo je lagao, dobro iskorištavao višak novca u optjecaju i bili smo sretniji nego danas. Ja sam imao manje kila i više kose.

Nama treba ovdje nekakav Viktor Orban ili nekakva Lega Nord, dakle kajkavska autonomaška opcija, koja će cijelu državu povesti u bolje sutra. Jer ova jugo-ekipa je zlo, HDZ je klepotomanski, SDP će nestati, a Živi zid je ispostava ruske tajne službe.



- 16:29 - Ako si pametna/an, klikni (13) - Prebaci na papir - #

srijeda, 27.06.2018.

Ustaše, crkvenjaci, ekstremna ljevica, pernarovci, titoisti hoće živjeti na našoj grbači


Dio stanovništva želi opći kaos, da bi namirili svoj niske strasti

Plenković ne zna držati svoju žlabrnju zatvorenom. Koja crna Afrika? Debelo plaća Krešimira Macana, koji kako moj prijatelj kaže, sustavno podcjenjuje desnicu i zapravo nikako nije prigodan da HDZ-u radi P. R.

Zapravo Plenković je tipičan eurokrat koji uopće ne može zamisliti kako je običnom čovjeku. Dobro, običan čovjek u Hrvatskoj je često sitni prevarant sklon neradu, koliko god zvučalo nepopularno najbolje ocjene hrvatskih radnika i inih navika je davao hrvatski Arsene Lupin, tj. Nadan Vidošević, ovdje većina ljudi i dalje misli i postupa socijalistički.

Anemični se trenutno nalazi na toliko pravaca napada da se i sam pita da koji mu je sve to vrag trebalo u životu. Kako nas uči striček Friedrich Nietzsche, želja za moći je zafrknuta stvar, goni nas da radimo stvari koje baš ne bi trebali.

Pravci na napada idu s lijeva, s desna i iz Rusije. S lijeva napada horda novinara koji misle da je ovo ista situacija kao s kleptomanom Sanaderom i da samo treba zgaditi HDZ i evo SDP-a na vlasti. Ima taj sitni problemčić da je SDP u raspadnom stanju. Davnih dana kada sam bio uvjeren da je HDZ najveće zlo za Hrvatsku, surađivao sam dosta sa SDP-ovcima. Onda sam shvatio da je to skupina vrlo glupih građana i da svaki HDZ je bolji od SDP-a. HDZ-ovci kradu, kradu i SDP-ovci. Samo što je SDP kancerogena skupina građanstva sklona uništavaju svega što dotakne. Nakon što je Zoka razjebao sve što je u svojoj moći umio i znao, sad uništava stranku. Što je loše za demokraciju, jer SDP može zamijeniti još nešto gore. To vidi svaki umni Hrvat.

Plenkijeva desna oporba je čudesna skupina brdskih ustaša iz HDZ-a (Luburićev mindset) i priglupih crkvenjaka debelo financiranih južnoameričkim parama. Da je ta crkvenjačka ekipa uložila u tvornice u Hrvatskoj koliko su uložili u kriptolezbu Željkicu i njezinu kriptogay ekipu koja naganja ove lijeve LGBT kretene i Pupija, mogli su imati pristojan profit uz sva ograničenja hrvatskoga poslovanja. Ali jok, isto kao Zoka, čemu graditi ako možeš uništavati?

Posebna priča je ovisnica o liposukciji s Pantovčaka koju dere istinski mesijanski kompleks, poludjela baba (bit će valjda godine, jerbo ta žena je uglavnom postupala do sada racionalno) koja misli da u HDZ-u je stvarno brdsko ustaška ekipa većina. U HDZ-u, većem dijelu vlada zadovoljstvo jerbo je HDZ udruga uhljeba i kleptomana, sve što zanima članstvo HDZ-a to im Plenki pruža, stranka je stvarno zadovoljna, oni protiv Plenkovića nisu. I glasat će za Bandića, ako Kolinda ovako nastavi. Mark my words.

Ova skupina ekstremnih brđana koje Kaptol potiče da nas danonoćno trolaju, valjda potajno sanja da ih siluju trandže u grmu, ti pak zaslužuju poseban post. Ali fascinantno da je to isti mindset koji je postao u prvoj Jugi između dva svjetska rata. Riječ je o ljudima koji su ograničeni i koji su zapravo teški ateisti, ali ne znaju razmišljati izvan okvir katoličanstva, jer prava katolička vjera treba jednu dozu intelektualizma koju ovi ljudi puni mržnje ne mogu postići. Ako ima pakla, svi ti crkvenjaci će biti u plamenu.

Posebna priča je Živi zid, koji su u svakom smislu prodali Rusima. Svi ovi lijevi SDP novinari i sva ova crkveno-brđanska ekipa zapravo radi za Pernara. Pernar je čudesni spoj ludila i genijalnosti. Frajer inače vodi Živi zid po političkim obrascima Stjepana Radića. Za razliku od većine Hrvata, Pernar je super načitan, kako je iz HSS-ovske familije, ima vrlo vjerojatno sličnu kućnu knjižnicu kao ja, taj tip izvanredno kombinira Radićeve i Goebbelsove metode. Kako smo generacijski bliski, tvrdim da Ivan Pernar ima najjači moment volje u hrvatskoj politici. Ali, kako čovjek ne krije što planira, mene je iskreno strah kamo nas on može odvesti.

Ako dođe Pernar na vlast, a novinari i Katolička crkva sve rade na tome, čeka nas opći kolaps svega. Doduše postoji opcija da će nas Rusi financirati tek toliko da stvarno ne potonemo, što isto baš nije idealno. Postoji naravno i opcija vojnoga udara, ali tko normalan želi živjeti pod vojnom čizmom?

Zapravo postoji jedan potihi savez brđanskih ustaša, ekstremne ljevice u Hrvatskoj (ove jugoslavenske), priglupih crkvenjaka i pernarovaca u tome da treba napraviti jedan socijalistički gospodarski model u kojem svi navedeni ne bi trebali raditi, nego bi valjda svi ostali trebali privređivati za sve ove koji misle da ideologija donosi novac. Mislim, donosi, ako si u Saboru. Ali Sabor ima ograničen broj sabornika.

Zapravo, ti socijalisti (ustaše, crkvenjaci, ekstremna ljevica, pernarovci) traže kaos, oni žele reprizu ratnoga ludila iz Drugoga svjetskoga rata, oni žele krasti, ubijati. Nevjerojatno koliko stanovništva je spremno odvesti većinu u opći kaos da bi živili na tuđoj grbači.

Tu je ključ odlaska mladih u inozemstvo. Tko iole normalan želi živjeti s ovim ekstremistima? Tko želi slušati Bozanića kako priča o siromaštvu, dok na sebi je pun zlatnine? Tko želi slušati Pernara kako ozbiljno najavljuje bankrot i štampanje kuna? Tko želi slušati brdske ustaše kako mrze LGBT i Srbe? Tko želi slušati Kolindu kako baca gluposti o demografiji? Tko želi slušati esktremne ljevičare kako u javnom prostoru oralno masturbiraju o Titu?

Nitko normalan. A Plenki je prelijen da pacificira ovu skupinu građanstva, iako je tu ključ opstanka hrvatske države i hrvatskoga društva.

Pero Panonski, jubilarni 880. put


- 15:48 - Ako si pametna/an, klikni (14) - Prebaci na papir - #

ponedjeljak, 07.05.2018.

U Hrvatskoj se predobro živi i to Hrvatsku uništava


Prosječni hrvatski megauspješni imbecil, slika s Facebooka

Ne, nisam izgubio um. Mogao bih tu citirati velikoga Waylona Jenningsa i jedan njegov hit iz 1978., ali neću. Možda je ova zemlja trenutno pakao za ljude rođene u osamdesetima, ali ovo je raj zemaljski za većinu Hrvata. Ovaj kaos u kojem nema perspektive je baš super za većinu!

Jerbo, u kojoj to zemlji mogu biti nesposobne budale na rukovodećim položajima? Radim godinama i ravno sam imao jednu pametnu i psihičku stabilnu osobu kao šefa. Doduše, bila je riječ o ženi, a usto i sveučilišnom profesoru, ali godinama liječim kao radnik razne nesigurne muškarce, koje redom ujebavaju loše i ambiciozne supruge ili pak manjak istih, pa sam za malo para psihijatar, prisilni prijatelj i tko zna sve što ne. Služba je služba, družba je družba ne vrijedi u hrvatskom socijalističkom kapitalizmu.

Ovo naše državno uređenje je socijalistički kapitalizam, dakle spoj jugo-socijalizma i divljega kapitalizma iz kojega je uzeto sve najgore od oba sustava. Većina mojih prijatelja rade za državu, uz pokojeg romantika, ja sam budala koji sam godinama na tržištu, što je živi dokaz da sam kompletni idiot. Jer tko iole normalan ovdje je u privatnom sektoru?

Za većinu stanovništva, stasalog pod drugom Titom i ostalim soc-kretenima, ovo je idealni sustav. Napreduje se po iracionalnim postavkama, uništava se svaka kreativnost, gubi se vrijeme na poslu na glupostima, a svejedno većina stanovništva (40+ pa do penzionera) živi baš super, a klinčadija stasala u RH odgojena je tako da je dijete uvijek u pravu, pa današnji srednjoškolci apsolutno ništa ne znaju, ali su apsolutno u pravu. Odgajali su ih tako njihovi roditelji, Šuvarove generacije. I tu je isto Šuvar najmanje kriv, jer Stipe Šuvar je nešto ostavio iza sebe. Zanimljivo, od svih komunističkih moćnika Stipe Šuvar je bio najomraženiji, a nije krao, sagradio je NSK i uredio muzeje, generalno je kao osoba pomogao ljudima. To puno govori o Hrvatima, da su imali problema s jedinim poštenim komunistom.

Sve dok ovdje ne zavladava tvrdo tržište u kojem će se odgovarati za svoje postupke, u kojem splitski nadbiskup neće 15 godina štititi svećenika-pedofila, u kojem jedan Zoran Milanović će se jedino moći kandidirati za ludaru, a ne za premijera, društva u kojem Živi zid će biti anomalija, a ne treća stranka, društva u kojem Plenković neće biti najpametnija politička glava (a budimo realni, Plenki je nobelovac za jednog Peđu Grbina, pogubljenog Beru ili bilo kojeg HDZ-SDP apartčika), društva u kojem Željka Markić neće voditi Crkvu tako da ima više materijala za ucjenu nego Plenki jer dio biskupa ima djecu, a dio biskupa pak ima dečke koji nisu djeca, sve do tada ćemo pakirati kofere.

A ja sam iskreno kreten i idiot jer ovdje ostajem. Od svih članica EU-a, Hrvatska je najgora. A to što npr. Srbija je dno dna, jebe se meni, želim Srbima i Srbiji sve najbolje. Ja nisam socijalist i Jugoslaven, pa da kao moji roditelji sebe uvjeravam da mi je super jer je Poljacima i Slovacima gore od nas. Divan mentalitet.

Treba vidjeti koliko ljudi je u blokadi jer drugima otplaćuju kredite.
Slika i prilika hrvatskoga poštenja.

Ovoj zemlji nema spasa jer većina živi predobro.
Točno tako. Sve dok bude stranačka knjižica i rodijačka veza jača od logike i razuma, nama nema spasa.
A generacije iz osamdesetih, tko jebe.

Pero Panonski, 879. put

- 15:57 - Ako si pametna/an, klikni (20) - Prebaci na papir - #

ponedjeljak, 09.04.2018.

Hrvatskim Twitterom dominiraju muške besposlene babe ili zašto Marija Jurić Zagorka ne bi koristila danas Twitter


Davor Dretar Drele i Vid Balog u akciji (Molve.hr)

Jučerašnja Knjazova emisija o Zagorki je bila knjazovski produkt za široke narodne mase. Zaboravila je Maru Matočec, jednu zafrknutu podravsku seljakinju, aktivisticu HSS-a i feministkinju s terena koja je npr. sredila onaj stan Zagorki na Dolcu. Bile su prijateljice, ali Zagorka nije nikada bila od praktičnih stvari, bila je bogataško dijete, super sposobna kao novinar i spisateljica, ali za životne stvari neviđeni antitalent, pa je tu uskočila udova Matočec.

Mara Matočec je pak bila dragi gost svih podravskih škola, pa tako je uvijek imala otvorena vrata kod moje bake i djeda. Žena je bila nevjerojatna, udovica s hrpom dječurlije, stigla se baviti politikom i pisanjem i još ići po terenu. Bez nekakvog pretjeranog formalnog obrazovanja, žena je bila ravnopravna sa svima. I svi su je, osim jednog đurđevačkog HSS-ovca, voljeli.

Jedna moja prabaka je išla u školu u Varšavskoj sa Zagorkom. Uvjeti su bili grozni, bakina sestra i baka su također pohađale tu sadističku školu koja je uglavnom ličila na one ustanove RKC-a iz irskih filmova gdje se časne sestre dočepaju cura, bilo u obrazovnim ustanovama, bilo u sirotištima, pa onda se sadistički iživljavaju u svakom pogledu. Obrazovanje je bilo kvalitetno, ali skupo, a uvjeti životi divljački.

Uglavnom, drugarica Rada Borić jučer je zaboravila spomenuti da su žene u Austro-Ugarskoj mogle biti i učiteljice, što su bile moja prabaka i baka. Doduše, bila je tu caka, moglo se biti učiteljicom samo do udaje. Kada je moj prabaka se udala i krenula rađati, jednostavno je prekinut radni odnos. Iz penzije je izvučena 1914. jerbo su svi učitelji bili mobilizirani i poslani da poginu za cara, kralja i tešku budalu Josipa Franju I, Bog mu daj duši po pravdi, ratovi su često presudni da žene dobiju ravnopravnost. Da žene nisu u oba svjetska rata radile u tvornicama i tu kvalitetno, teško da bi imali današnju ravnopravnost.

Sve te obrazovane i samoobrazovane žene su imale neku solidarnost među sobom, u Hrvatskoj nije bilo organiziranog ženskoga pokreta, ali postojao je neformalni pokret za borbu ženska prava koji je prelazio granice političkih podjela.

Protiv ženskih prava tada su redovno najglasnije bili Dalmatinci (koji su npr. držali Obzor i kasnije pojedine katedre na Sveučilištu, strastveno mediteranski mrzeći žene) i klasične seoske ženske babe. Ništa gore od toga, kada se ta zloba spoji, sačunavaj nas Bože.

Bapski mentalitet nema veze sa spolom i rodom, ali tijekom hrvatske povijesti, bilo je više ženskih baba, nego muških, što je ostavilo traga na jeziku. Danas, muške babe vode nad ženskima. Prvi preduvjet za bapski mentalitet je besposlenost, umišljenost i višak vremena. Babe su one osobe koje kvocaju i vide sve negativno, mrze tuđi uspjeh i polude kad netko pokušava nešto promijeniti, kao što je bilo u slučaju Marije Jurić Zagorke i Mare Matočec.

Godinama sam korisnik Twittera i to onaj manjinskih u Hrvata, poslovni. Ove godine sam na tri različita mjesta slušao kako u internetskom marketingu u Hrvatskoj ide sasvim okej s Facebookom, Instagram je pravi hit, ali taj Twitter, to je mrtvorođenče.

Uglavnom, nitko se nikada neće izjasniti zašto je to tako, ali poslije toliko godina gledanja twitova punih mržnje, ironije i prijezira, mora se reći da hrvatski twitter je mjesto za babe. Uglavnom lijevo usmjerene babe. Prednjače saborski zastupnici i razni političari, a najveća baba i snowflake je jedan lingvist koji je kao državni dužnosnik ljubavnici preko ministarstva plaćao školovanje, a sebi sređivao auto-dijelove. Ne smije se zaboraviti ni jednu sijedu glavu, koju sam ovdje sustavno branio kada je vodila državu, koja je postala svojom karikaturom. Ovako zvuči hrvatski Twitter, kao ovaj paragraf.

Posebna klasa su akademski preplaćeni politolozi, svi redom nježni muškarci, spremni braniti Twitter od nacionalista, kršćana, muškaraca koji vole klasične žene, oni se pak brinu zbog gladi u Africi, uzbuđeni su zbog nestanka šuma u Amazoni. Puni ironije i toksičnosti, to su izgleda duboko nesretni ljudi koji žele da svi budu takvi.

Posebno zlobno krdo su mlade kvazifeminstkinje, diplomirane novinarke ili studentice novinarstva, razne studentice FFZG-a, koje pak vide u svemu patrijarhat i klerikalizam. Smisao za humor na razini čuvara Gologa Otoka, spremne se zabiti u tvoj Twitter račun, prijaviti te, blokirati, ono, upropaštava ti biznis, zato jer oni misle da si oličenje patrijarhata.

Gay aktivisti su isto jaki, a slično se ponašaju kao kvazifeministkinje, s time da u svemu vide ustaštvo. Hodajući stereotipi, kao da su ispali iz South Parka, nešto nadrealno, odbijam vjerovati da su svi gay ljudi takvi, ali ovi na Twitteru jesu.

S poslovne strane, ti ne možeš ništa plasirati na hrvatski dio Twittera, na kojem vlada jednoumlje prožetom toksičnom ironijom, koje paralizira ikakvu smislenu marketinšku kampanju. Sve je to iz uloge žrtve, nevjerojatno nešto, nemoguća je normalna rasprava, iznošenje ideja, bilo kakav smisleni racionalni razgovor.

Marija Jurić Zagorka se cijeli život borila da izađe iz pozicije žrtve. Nije to bilo uvijek najsretnije, ali onda je nabasala na odlučne ljude kao što su bili Mara Matočec. Da su svoju karijeru Zagorka i Mara Matočec započele na Twitteru, nitko živ ne bi čuo za njih, naši twitteraši bi ih pojeli svojom negativom. Srećom, pa tada nije bilo Twittera. Hrvatski dio Twittera je Sjeverna Koreja Interneta, kao što je jedan twitteraš nedavno utvrdio.

Poslije toliko godina hrvanja sa svim ovim ljudima, čudim se sam sebi zašto sam još tamo, ali posao je posao.



Pero Panonski, po 878. put


Oznake: twitter


- 18:09 - Ako si pametna/an, klikni (5) - Prebaci na papir - #

petak, 19.01.2018.

Siječanj, najgori mjesec

Kada gledaš kao teenager one filmove u kojima dežurni junak, često novinar ili pisac, doživljava egzistencijalnu krizu koja se manifestira kroz neobrijanost, pretjerano pijenje kave ili alkohola ili blejenje u papir, šrajb-mašinu ilitiga suvremenije monitor, propast emocionalnih veza i slično, onda si uvjeren da tebe tako nikad neće drmati. Barem se meni to tako tada činilo.

Zadnjih nekoliko tjedana patim od navedenih stvari, zapravo imam nekakav čudni spoj egzistencijalne krize, burn-outa, tj. hrvatski lijepo kazano opće premorenosti od prošloga posla koja me ovaj tjedan pospremila u krevet. Prvo sam mislio da sam u subotu pretjerao u alkoholu, ali mamurluk je bio samo početak. Usput, zagrebačke konobarice su sve gore. Kada se čovjek sjeti nekih ljepotica. :)

Zadnji put sam se ovako osjećao pred godinu dana kada me satrala ona prošlogodišnja gripa. Pokupio sam je na jednom koncertu, a počela me hvatati na svadbi mojih prijatelja, a da se ne srušim, progutao sam kutiju lekadola, kutiju medicinskog ugljena, ali svejedno sam gorio kao nakićeni bor. Još mi je samo falila zvijezda repatica posred proćelave glave. Svadba je inače bila sasvim dobra. Naravno, s takvom gripom, tjedan iza svadbe sam redovno radio, jer tko vidio ići na bolovanje u privatnom sektoru, bio je to pakleni i bolan tjedan, ali nema tu tutanj-mrdanj.

Tri jutra za redom sam obavljao neke obveze ujutro ovaj tjedan, a onda sam se srušio u krevet svaki dan. Ovo je neka gadna viroza, doslovce me boli svaki dio tijela (istr. svaki kuščić), a to što sam hodao uokolo i nakisnuo kao idiot nije pomoglo. Spavao sam nestvarno puno, nevjerojatni umor.

Unatoč navodnoj nezaposlenosti, svi me nešta traže da napišem (pro bono, naravno), tako da na lageru imam nekoliko stvari za napraviti, ali jednostavno nemam snage. Pijem jeftini instant kapučino, gutam litre čaja, sinusi me ubijaju, mišići su mi bolni kao da sam maraton trčao, ako predugo gledam u ekran, oči me počnu boliti, šmrčem kao manijak. Tipično muško ponašanje. Jeremije mi. Kme, kme, kme. Kmečim kao križanac krajinske pobjegulje i SJW-a.

Čekam da Sabor donese povećanja poticaja za samozapošljavanje, pa da krenem u tu životnu avanturu. Valjda ću se do tada dići iz kreveta i ova će viroza otići u povijesti. Ovi siječnji su stvarno grozni, ne treba čovjek biti Đorđe Balašević da to shvati.

Čini mi se ...

Pero Panonski, po 877. put

- 18:45 - Ako si pametna/an, klikni (8) - Prebaci na papir - #

četvrtak, 04.01.2018.

B.net - Tipičan hrvatski bezobrazluk

Gledam skijaške skokove od prve polovice devedesetih. Nekada sam baš pratio veći dio utrka, sad gledam Četiri skakaonice. Gledao sam ih na Eurosportu i to prije nego što su dobili hrvatsku redakciju. Danas je Štef Balog na HTV2 opet ratovao sa činjenicama, pa mu je tako promaknula scena kada su Freitaga strpali u hitnu, jer je jadničak ljosnul i raspal se u prvoj rundi.

Po prirodi ne volim promjene, takav sam čovjek. Što se mene tiče, ja bih najradije živio u svijetu u kakvom živi Sterling Archer u prvim sezonama toga ludo smiješnog crtića. Želje su jedno, realnost su drugo.

Jedna od stvari koje volim je analogna televizija. Kako smo 2011. prešli na DVB, tko živ, tko mrtav, analogna je ostala živa kroz kabelsku televiziju. Kod mene u kvartu tu infrastrukturu ima B.net. Klasični monopol. Kao i svi korisnici B.neta, poslovanje s tim ljudima je posebni doživljaj, jel' uvijek nešto ne radi. Internetsku televiziju neću, jer je još gora nego analogna, barem kod njih.

Vrhunac bezobrazluka je micanje Eurosporta 1/2 i Discoverya, bez ikakve obavijesti, jer pristojnost i činjenica da čak su se ugovorno obvezali da 30 dana prije promjena te obavijeste tim ljudima ništa ne znači. Sad će dokoni genijalci reći da što će mi televizija u život i to još analogna, a takvima poručujem da što će im tuš, auto i antibiotici, pa nek žive u skladu s prirodom na Zavižanu, a svoje pametovanje nek si ostave bivšoj ženi i mužu, te mami i tati.

Ovaj bezobrazluk tipičan za hrvatsko poslovanje je moguć zato jer znaju da regulatorna tijela im ništa neće napraviti, da nitko drugi neće provući infrastrukturu u kvartu i da u Hrvatskoj prava pojedinaca vrijede pišljiva boba. Hoćeš prava potrošača? Odseli se u Njemačku ili u Irsku. Boli šlapa i B.net i VIP čiji je vlasnik.

Moram kupiti novi mobitel, tisućgodišnji sam korisnik VIP-a, mislim da će zbog ovoga preći kod konkurencije, dosta više bezobrazluka.


Pero Panonski, po 876. put

P.S. Htio sam nešto pisati osobno, ali ovo me baš razljutilo.

- 16:11 - Ako si pametna/an, klikni (7) - Prebaci na papir - #

srijeda, 03.05.2017.

Amerika je zemlja daleka ... Ne green card for me ...

Prošle godine na jesen sam prvi puta u životu potpisao ugovor o radu. Naime, godinama sam radio na studentske i autorske ugovore, što je u tzv. intelektualnim poslovima standard. Ali stvarno godinama. Ovo intelektualni posao uzet s rezervom, jer nema posla na kojem se ne misli. Špara se na svakome koraku, jer država previše uzima. Od ove godine država uzima značajno više nameta na autorske ugovore, pa intelektualni proletarijat će imati još manje novaca. Toliko godina rada, a ja nemam staža. Nisam jedini.

U poslu sam više nego dobar za pare koje dobivam, ali to je sudbina u Hrvata. Kada imaš oko 2000 ljudi koji te mogu zamijeniti svaki čas, onda ti poslodavac može dati plaću kakvu on hoće. U Hrvatskoj slobodnoga tržišta nema. Gotovo za svaku glupost treba veza, a je ne znam nijedan posao (osim naravno informatičkih), gdje ne trebaju debele veze s lokalnom politikom. Ovdje je još gotovo sve zakačeno na proračun. Ima nešto debelo licemjerno kada Konzumov maneken Saša Cvetojević bitcha o državi, a obogatio se u poslovanju s državom i još debelo posluje.

Svi na neki način opet žive u Zagrebu od Milana Bandića koji je shvatio s kakvim lopovima ima posla oko sebe. Zvati Bandića lopovom je licemjerno. On je uspostavio sustav po mjeri hrvatskog "poduzetnika" i hrvatskog NVO djelatnika. Oni debeli s FPN-a u Lepušićevoj nisu napisali nijedan politološki rad o političkoj pojavi Milana Bandića. Tip je jednostavno genijalan, iako se šuška da baš i nije zdravstveno najbolje, pa stoga je sad u labuđem pjevu. Ali, neće se valjda hrvatska politologija baviti sadašnjošću.

Prijavio sam se na Green Card Lottery (službeno Electronic Diversity Visa Lottery) i nisam prošao. Lutrija kao lutrija, naravno da sam se nadao. Jedino sam se mučio da sam prošao, imam familiju u jednu jugozapadnoj američkoj državi, pa bih tamo morao, a nekako se najviše bojao njihovog zdravstvenog osiguranja. Ali, USA me neće. A tamo bih mogao raditi u svojoj struci. Što ovdje ne mogu. Tj. imam ja više struka, ali u onoj za koju osjećam iskreni poziv. Možda na godinu.

Irske se bojim. Imam ljudi u Irskoj, čudna je to zemlja. Prvo, sve tamo funkcionira, Irci su lijeni i glupi, ali svejedno biznis zadovoljan, socijala izdašna, ima Hrvata i Poljaka koji drže kralježnicu tih nekih poslova za koje su Irci jednostavno preglupi. Ali Irci imaju elitu, kakvu, takvu, ali elitu koja to sve zna voditi. Ne sviđa mi se Irska. Nekako ne vidim se tamo.

Kod nas nema prave elite. Ne mogu ovdje djeca i unuci udbaša i komunista koji su se gologuzi spustili u kuće Nijemaca, Židova i hrvatske građanske klase nešto dobro napraviti, jer jednostavno ne znaju. Ivica Todorić nije sin ustaše, domobrana, HSS-ovca ili klerikalca, nego je sin člana CK SKH. Igrom slučaja dio moje familije je znao Antu Todorića prije rata, a on je na vlas isto poslovao kao Ivica, tj. Ivica je samo koristio poslovni model svoga oca koji je čak u socijalizmu završio u ćuzi zbog nelegalnog poslovanja. Sapienti sat. Smiješno, ali moja baka je bila uvjerena da to mora puknuti (Agrokombinat). Da je živa, sad bi bila nesretno zadovoljna. Ne može u Irskoj nastati firma kao Agrokor, a da joj vlasti ne sasijeku krila kada krene raditi kontra zakona.

Radim 50 sati tjedno, nemam slobodnog vremena uopće, radim praktički sedam dana u tjednu, nesretan sam, ali guzda uvijek može naći drugu čimpanzu. Malo me psihički pogodilo ovo što nemam šansu osvojiti Green Card. Naime, ako osvojiš Green Card Lottery, ne osvojiš Green Card. Ali, svejedno, čak da sam dobio priliku, dao bih tako s guštom otkaz.

Bože dragi, sve više ljudi odlazi. Cijele familije se dižu. Idu samci, idu parovi bez djece, idu parovi s puno djece. Porazgovarajte se s nekim tko je prosvjetni radnik u tzv. provinciji (u doba Interneta nema stvarne provincije) kako razredi se konstantno smanjuju.

Gledam ove budale u Saboru, kako se svađaju oko Marića. Posebice mi je fascinantan Gordan Maras, čovjek koji nije jedne minute radio u realnom sektoru, čiji sam ja dio godinama. Racionalni ljudi idu van. Ostat će u državi oni koji ovako ne rade ili ne žele raditi. Ostat će ljudi kao Ivan Pernar, Gordan Maras ili Branko Bačić. Sve mučenje kroz 14 stoljeća da bi spali na jednoga egomanijalkalnog akrobata, vrtnog patuljka i bivšeg komunista.

Možda me na godinu izvuku Ameri, pa da 35. rođendan dočekam u zemlji u kojoj je optimizam dio nacionalnog identiteta.

Ovo je bio 875. post.
Pero Panonski

Znam da ne pišem. Jednostavno ne stignem. Eto, blog će ove godine doživiti 13 godina. Pubertet već debelo. Puno je to 13 godina. U Hrvatskoj je sve isto. To je stvarno strašno.


- 16:20 - Ako si pametna/an, klikni (4) - Prebaci na papir - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je jedan od onih blogova
Faza 4.
Zadnja opaska
(Ponovno) Nezaposleni Hrvat koji deset+++ godina piše svoje misli.
Od 2004. :)

Faza 3.
Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)

Faza 2.
Naknadna opaska
Preko 850 postova, 146 pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X),
preko 13 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))

Faza 1.
Opaska

Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje, onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.

***
Dnevnik.hr pojavljivanja: 47
2009: 7X
2010: 9X
2011: 8X
2012: 4X
2013: 11X
2014: 3X
2015: 3X
2016: 2X

***
Bloger.hr naslovnica pojavljivanja: 17
2006: 4X
2007: 6X
2008: 7X
Faca dana
Trenutna faca dana : zbog uspjeha u karijeri
Faca desetljeca : Janica Kostelic
Ovo tu stoji vec dugo vremena :)

Izvanredna faca dana : Janez Jansa

Blogist je jedno vrijeme odabirao "Face dana"

9. F.D. : Laibach
8. F.D. : Juliet Landau
7. F.D. : Katarina Matanovic-Kulenovic
6. F.D. : Franjo Asiski
5. F.D. : Augustin Ujevic
4. F.D. : Vatroslav Lisinski
3. F.D. : Platon
2. F.D. : Nikola Tesla
1. F.D. : Ante Starcevic-Stari

Bratski nesvrstani blogovi:
ljetopis.blog.hr
tomajuda.blog.hr
jimbo.blog.hr
www.ribafish.com
pravas.blog.hr
crosirmium.blogspot.com
glassanchi.blog.hr
broco.blog.hr
povratakpitomace.blog.hr
auzmish.blog.hr
crniblogkomunizma.b.h
bernard3.blog.hr
modestiblejz.blog.hr
fanfo.org
svetipetardemerje.b.c
strumpf-usklicnik.blog.hr
lido.blog.hr
sempercontra.blog.hr

Povremeno aktivni i neaktivni:
anitazagreb.blog.hr
benedictus.blog.hr
burazfilip.blog.hr
cell.bloger.hr
chantalwilson.blog.hr
deus.bloger.hr
donadini.blog.hr
gajo.blog.hr
gorkiprijekor.bloger.hr
hsp1861.blog.hr
homoludens.blog.hr
idaca.blogger.ba
istartedajoke.blog.hr
istina_ili_ne.bloger.hr
junkyarddawg.bloger.hr
koprivnickabajka.b.hr
lakozapaljivo.blog.hr
laznimesic.blogspot.com
nepismeni.bloger.hr
nome.blog.hr
pnen.bloger.hr
rijeckipravas.blog.hr
rooskie.blog.hr
rukometzenski.bloger.hr
samo.blog.hr
socijalizam.bloger.hr
socrates1.bloger.hr
tragicnamisao.blog.hr
tresssnja.blog.hr
upitnik.bloger.hr
vansvakepameti.blog.hr
zlocestoprase.bloger.hr
zoompolitikon.blog.hr

I jos jedna za kraj :)
Slusaj sve, samo cirilicu ne :)