utorak, 28.04.2009.
Imam pitanje za vas, ljudi.
Zašto ja pisem glupe postove?
Onaj tko točno odgovori na nagradno pitanje dobit će turbo veliku nagradu super ogromnog ničega na svetog NIKAD!
:D
- 19:22 -
subota, 18.04.2009.
I gdje je tu ljubav...
Inače ne pričam neš puno o ljubavi ali eto.
Mene interesira zašto samu sebe mučim.
Zašto čitam one silne knjige u kojoj likovi nađu beskrajnu ljubav? U kojoj se toliko vole da čak ako bi jedan onome drugome ubio mati, opet bi ga ovaj volio (ok, glupa usporedba)?
Mislim, znam dobro da toga više nema. Nema više dečkiju koji bi ti došli i napisali ti pjesmu koju bi sami uglazbili i odsvirali na gitari. Nema toga, a ja bi to tako rado htjela.
Zamislite, ono, odemo na neku livadu, piknik, navečer.... I onako po mjesečini on izvadi gitaru i odsvira ti najljepšu pjesmu koju si ikada čula i koja je napisana samo za tebe.Majke mi mile, ja bi se rastopila na mjestu.
Čitam knjige o toj velikoj ljubavi ('bem ti Sumrak), čitam i fan-fiction (to je što drugi pišu kako bi htjeli da izgleda neka knjiga ili film), i sve se neki vole beskrajno, i ja sanjam kako bi to bilo super, čak i sama pišem nešto... al čim se malo maknem od toga, skužim "a gle, svijet je pošo k vragu, znam i sama da toga više nema.". I tako opet dolazim do onog pitanja. Zašto se tako mučim?
Dalje, znam da bi takvih muških bilo. Ali ženske ih iznakaze.
Npr. neki baš dobar tip izađe sa, da prostite, kurvom. I ona ga jednostavno uništi.
Neka je on prije bio divan i sladak i lijep i pametan, sad više neće biti takav.
Jer radi toga što misli da je većina ženskih takvih (i je, ali ja nisam), on odma odustaje od dobrote. I tako sve ode k vraguuu.
*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*
Ja sam romantična duša. Ja se još nadam da ću jednog dana sresti nekoga s kim ću ostati zauvijek i tko će mene voliti koliko i ja njega. Ja vjerujem u ljubav na prvi pogled, vjerujem da su sitnice bitne i da ljubav još negdje postoji.
A bojim se da se počinjem varat.
Kužite što oću reć?
Nadam se.
Sad idem. Dosta mi je jadanja. Hehe.
Nesigurnim na vjetru,
grančicama osamljenim
dobro jutro
od moje duše.
Neki moji snovi
nalikuju vama
ali nadam se da postoji Netko
tko bi i vas primio k sebi,
makar za kratku vatricu u peći,
makar za ugrijati čaj.
Hvala vam drage grančice
što me podsjećate na snove
koji u meni trepere nad životom;
možda i njih netko uzme,
zatreba ih nježno.
- 16:30 -