pametni zub https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

nedjelja, 22.08.2021.

DVIJE DUŠE



Jednu je dušu nosio sa sobom u plastičnoj vrećici, a druga mu je bila u nosu. Upravo se vraćao s provjere. Išao je kući pješice. Vozački još uvijek nije bio položio, a putovanje javnim prijevozom gadilo mu se iz posve neosobnih razloga. Duše je dao na provjeru jednoj privatnoj tvrtki, imajući na pameti da privatnik taj izvanredno mnogo posluje s državom. Osim toga, upravo su bili nabavili nove rekuperatore, što je ipak bila neka garancija da ih neće iz prve posve uništiti – duše, naime. U plavo tapeciranoj čekaonici proveo je dobra tri sata, sav jadan, bez duše. Osoblje je bilo izuzetno ljubazno, prva dva sata, a već početkom trećega stalo ga je mrko gledati, naročito po pitanju njegovih sve učestalijih posjeta aparatu za kavu. Na izmaku trećega sata zaštitar mu je svečano uručio njegove dvije, navodno provjerene duše. Jednu mu je upuhao u nos, a drugu tutnuo u žutu plastičnu, posve neekološku vrećicu. I poslao ga takvog kući.
Hodao je prema svome domu, isprva u ritmu valcera i menueta, a na kraju po akordima divljega pogo plesa. Dvije njegove duše, još uvijek ošamućene od anestezije, nisu plesale zajedno s njim, samo su se drmusale u ritmu zamišljene glazbe. Već pred kućom, gornja je duša ispala iz nosa ravno u plastičnu vrećicu i prekrila donju dušu poput mekog popluna.
A na ulazu u zgradu dočekala ga je predstavnica stanara i šutke mu uručila popis ovotjednih krivica. Čitao je manje uplašeno nego ranijih godina, kad ta građanska novina tek bijaše uvedena:
1. u srijedu 21. bacio plastičnu vrećicu u pogrešan kontejner
2. u subotu 24. oslovio susjedova psa kao da je konj
3. u nedjelju 25. prošao onkraj scene nasilja bez reakcije
Ali ta je scena bila inscenirana!, pomisli ljutito. Zgužva popis i baci ga u kontejner za papir. Sve nas više guše, šire područje odgovornosti, sve dok, jednog lijepog i sudnjeg dana, svi ne budu krivi za sve. I nitko za ništa.
Ušavši u stan, uzme lonac od dvadeset litara, bučno ga napuni vodom iz pipe pa stavi na plinsko kolo. Kad je voda uzavrela, istrese u lonac obje duše iz plastične vrećice i pogleda na sat. Pogleda na sat i dva sata kasnije pa ugasi plinsko kolo. Gledajući u gustu i vrelu melasu, pomisli: Zaboravio sam miješati, nešto malo duše se skrutnulo i prilijepilo za dno lonca, ali ništa zato. Obujmi vrući lonac i ispije još vruću melasu na dušak. Legne i zaspi; sanja:
1. konja s ljudskom glavom, ali užasno ružnom, upravo demonskom, zapravo neljudskom glavom.
2. vibrirajuću visibabu koja krvari zeleno-žutim sokom.
3. parazita koji mu se nametnuo i prometnuo u domaćina
Probudio se preliven medom. To mu se događalo s vremena na vrijeme, ništa zato, čudni su putovi pčelinji, ali ovi snovi… Gurnuo je dva prsta u usta, ispovraćao obje duše, tutnuo ih natrag u plastičnu vrećicu i rekao im da budu kuš. Bilo je tek pola sedam, a tvrtka za provjeru duša radi tek od osam. Ipak, uputi se tamo, lagano, lakim korakom, preko asfalta prošaranih korjenitim ispupčenjima i …
… I stigao je u tvrtku na vrijeme.
A na odjelu za žalbe rekli su mu:
1. da Odjel za žalbe više ne postoji
2. da je sjedište tvrtke premješteno i da više nema adresu
„Ali netko mora biti odgovoran!“ urlao je pred upravo napuštenom zgradom te, sada već jako sumnjive tvrtke.
Netko mora biti kriv. Još nije došlo vrijeme da svi budu krivi za sve, o ne, pomisli pa počne smišljati krajnje minuciozan plan.

22.08.2021. u 13:35 • 16 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>