pametni zub https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

četvrtak, 03.12.2020.

Kleme spiljskog medvjeda



Auto nije upalio. Vjerojatno je akumulator, pomislio je Kenet Baturinski. Može pitati Stefana da siđe i otvori haubu pa da upali na kleme. Ali Stefan nema kleme. Baturinski ima kleme, ali Baturinski je kleme posudio Olgici. A Olgica je u Njemačkoj…
Padne mu na pamet Savieli. Živi u zgradi već mali milion godina. Pozna sve i svakoga. Znat će i za kleme. Savieli je upravo doručkovao prženu slaninu. Mast mu se cijedila niz usta. Žvakao je pažljivo i metodički. Uz doručak, pio je čaj od metvice. I njega metodički.
„Kleme malotko ima“; reče konačno Savieli. „Danas se akumulatori rijetko kvare. Nema ih ni za kupiti. Ono što ja znam da je Stanislava imala kleme. Ali ih je, jebi ga, ostavila u garaži …“
„A-u“, reče Baturinski u čudu.
Imao se čemu i čuditi. U Stanislavinoj garaži obitavao je jedan spiljski medvjed. Naime, onomad su u podzemlju našega nadaleko čuvenog krša otkrili koloniju prapovijesnih špiljskih medvjeda – navikli oni živjeti u podzemlju, hranili se čovječjim ribicama, dlaka im pobijelila, vid im oslabio, a njuh im ojačao do apsolutnih sfera – i kad su se prirodnjaci borili za njihovo očuvanje a propos eko-idealizma, Stanislava je posvojila jednog. Smjestila ga u garažu kupljenu za skupe pare specijalno za tu priliku, jer garaža je od ljudskih tvorevina najsličnija spilji. Hranila ga svježim mesom i delikatesnim djetelinskim medom, ali onda je zadesi nesreća, ostane bez nečega i ode i ona u Njemačku, na rad. Medvjed ostane sam i, da ne podivlja, zbor stanara odluči ga hraniti na smjenu: jedan stan jedan tjedan, drugi stan drugi tjedan i tako dalje. Ostavljali bi stanari nanose mesa, meda i divljega hrena pred vratima garaže, ne bi se puno oni petljali s tim špiljskim, s tim garažnim čudom od spiljske životinje.
E, ali kleme su ostale u garaži.
Kenet Baturinski nije ima kud. Angažirao je najbolju pregovaračicu koja se mogla naći na tržištu. Platio je skupo, ali kleme su kleme. I još je ona, pregovaračica, Lila Lunare se zvala, bila specijalizirana upravo za pregovaranje sa spiljskim medvjedima.
„Imate puno posla?“, pitao je Kenet Baturinski iz pristojnosti.
„Naravno“, odgovorila je Lila Lunare, također iz pristojnosti. „Ovakvih situacija kao što je vaša prošla sam na tisuće.“
Pokuca na vrata garaže, spiljski medvjed izađe, zausti Lila Lunare da započne pregovore, ali medvjed je smaže za doručak (jer bilo je jutro). Kenetu Baturinskom bi žao, raspori medvjeda, izvadi Lilu Lunare i vjenča se njome, iz pristojnosti. Zatim zašije medvjeda, jer radilo se o zaštićenoj životinji.
I medvjed se vrati u spilju, a kleme ostadoše nedostižne. Odustao je Kenet Baturinski od klema, odustao je novopečeni bračni par od klema i od vožnji automobilom, čak i kad su došla djeca, a nije dugo trebalo, došla su kao po komandi. Odustali su od vožnje automobilom, vozili su se radije gradskim prometom, a kad je izbila pandemija COVID-19, odustali su i od toga, procijenili su da je to sad preveliki rizik.
Pa su naokolo jedno drugo vozikali tačkama. Na opće veselje.


03.12.2020. u 16:22 • 19 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>