pametni zub https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

četvrtak, 05.11.2020.

Specijalizacija

Nemaju specijalizaciju. Susretnu li bolesnu starčad – izliječit će bolesnu starčad. Ni dječjih bolesti se ne boje, liječe ih samo tako, kao na tekućoj traci. Žene i muškarce bez razlike: debele i mršave, bijele i crne, oprane i neoprane. Novčane naknade ne primaju. Žive od slučajnih milodara, a najveći dio sredstava troše na održavanje medicinskog instrumentarija.
Liječe sve vrste bolesti, od psihičkih preko fizičkih do metafizičkih i umišljenih. (Jedino ne liječe one hipohondre koji su umislili da imaju hipohondriju.) Liječe zarazne, liječe genetske, liječe i one bolesti što nastaju kao posljedica vođenja nezdravog načina života. Kakav god život vodili, na kraju će ispasti nezdrav – a onda uskaču oni. Liječe sve živo i neživo. Bez pardona se upuštaju i u veterinarske angažmane. Liječe u rasponu od tekuta do plavetnog kita, premda su im mravi, u pravilu a bez pravog razloga, najdraži pacijenti. Liječe i nežive stvari: od poludragog kamenja do hrpica sasušenog izmeta posijanih po kužnim prigradskim tratinama; od igle do lokomotive, od zakašljanih prastarih parnjača do poremećenih, nepovratno zalutalih nanobotova.
Najčešće liječe u tajnosti, noću. Razlog tajnosti je tajan; razlog tajnosti razloga njihove tajnosti još je i tajniji – i tako unedogled.
Nemaju specijalizaciju. Ponekad pak imaju – specijalizaciju. I to krajnje fokusiranu specijalizaciju; specijaliziraju, naime, jednu jedinu bolest. U toj su bolesti suvereni, praktički sveznajući, lječilišni im je učinak blizu 100%.
U krajevima (pustinjskim, polarnim ili pak naprasno ispražnjenim iz jedva poznatih razloga) koji pate od manjka stanovništva, nailaze na problem specijalističkog deficita: premalo je pacijenta koji boluju od bolesti koju su specijalizirali. Stoga često mijenjaju područje djelovanje – bilo u geografskom, bilo u medicinskom smislu. Ovi drugi, specijaliziravši još jedno područje, postaju nakratko ne tako usko specijaliziranim stručnjacima, ali to, kako rekoh, traje kratko – nakon višemjesečnog kolebanja jedna od specijalizacija (u pravilu ona zadnja) prevlada, i oni se vraćaju sigurnosti specijalizantske uskoće. Kadikad, u nedostatku pripadajućih im pacijenata, pribjegavaju jeftinom triku: svaku bolest na koju naiđu dijagnosticiraju upravo kao onu bolest čijem su liječenju najvičniji! Dijagnosticiraju, liječe, makar simptomi bili neodgovarajući. Na primjer, svaku bolest u svakoga pacijenta proglašavaju ni manje ni više nego – ječmencem! A pošto su simptomi ječmenca posve tipični i prepoznatljivi, možete misliti koliko im treba da uvjere pacijenta da na (inače posve zdravo) oko mora stavljati obloge od kamilice, kad on pak pati od nadutosti. Moraju, jadni, uložiti sav svoj autoritet ne bi li u takvim prilikama isti uspjeli održati na duže staze.

05.11.2020. u 20:33 • 16 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>