pametni zub https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

utorak, 23.04.2019.

TRI IMENA

Image and video hosting by TinyPic

Rasmrdas Balansero sjedio je sam za stolom i pušio cigaretu na bazi lipe. Smrdjela je kao kuga, vuga i duga nad otvorenim šahtom, ta cigareta. S pušenjem duhana Balansero je prestao davnih dana. S pušenjem električnih cigara, pak, prestao je relativno nedavno – nije tome prošlo ni osam tisuća minuta. Prijelaz na lipove cigarete predstavljao je očajničku mjeru. Jer nije se uspijevao odviknuti posve, od pušenja, nešto je pušiti morao. Pritom ga je strahovito brinulo to što je lipa starim Slavenima bila sveto drvo. A Balansero se osjećao starim. Osjećao se i Slavenom, premda je, što je iz njegova prezimena i razvidno, bio romanskog podrijetla. No, osjećaj je osjećaj.
Uza sve to, Rasmrdas Balansero bio je izvorni poganin; njegovi linearni preci, naime,
nikada nisu bili pokršteni – bio je to jedini takav slučaj u Europi, i to u ta doba kad se Crkva širila, a njezino učenje prihvaćali čitavi narodi potezom pera, udarom pečata od trske (pečate takve imađahu stari, barbarski kraljevi).
Zato je Balansero sada sjedio sam za stolom i mučen grižnjom pušio cigaretu na bazi lipe.
A onda su došli slonovi, sve porušili i sve je bilo gotovo.
***
Luciana Ipateniniti sjedila je na obali rijeke i pecala. Ulovljenu ribu metala je u telećak od
samurovine. Ulov, još živ, mrdao se bijesno; telećak se nadimao kao da u njem boravi uzapćena sablast. Nije joj bilo lako, Luciani Ipateniniti, a još je bilo teže kad joj je na mamac – komad saća između dvije table slanine – zagrizao ni manje ni više nego riječni dupin! Zagrizao je jako, popustiti nije htio, a udica mu se zabila u debeljuškasti obraz. Zbog svega toga ta je plemenita životinja – bivajući sisavcem – izašla na obalu i obratila se Luciani Ipateniniti čitavom govorancijom. Dupini su vrlo inteligentne životinje, a ovi riječni (odnosno rječiti) uspjeli su razviti sposobnost govora. Na žalost, činili su to na jeziku nepoznatom ljudskoj vrsti.
Stoga Ipateniniti nije imala pojma što upecani dotičnjak želi od nje. Izvadila mu je udicu iz gubice, previla ranu, ponudila ga čajem od metvice i poslala natrag u rijeku, gdje mu je, pomislila je uskogrudno, gdje mu je i mjesto.
A onda su došli mravi i sve je bilo gotovo.
***
Riki Roker Ruvenzori sjedio je na obali mora i lomio kosti mekušcima. Bio je spužvar po profesiji, ali rado je preuzimao i meduze na obradu. Nesretni je morski živalj čistio od kostiju i, za malu nadoknadu, slao svome bratu koji je vodio restoran morskim specijalitetima. Ruvenzori je radio gore opisani posao tek nekoliko dana, ali već mu je tu štošta bilo čudno. Mnogi su se gosti bratova restorana, naime, žalili na kvalitetu hrane; neki od njih čak su ustrajali u tome da specijalitet kuće „ima okus po spužvi“: Druga pak stvar koja je čudila Ruvenzorija bila je ta što je u tom svom poslu čišćenja kostiju ...
A onda su došli.

23.04.2019. u 15:13 • 27 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>